Širi centar grada Slavonskog Broda, nije tijekom svoje povijesti projektiran za jak promet. Ceste uglavnom nisu široke i prostrane kako bi nesmetano nosile prijevozna sredstva za prijevoz robe i putnika, a baš u centru se odvijaju administrativni, pravni i poslovi u kulturi, servisne djelatnosti, poslovi planiranja, zdravstva... U centar se mora doći, ako (se) želiš potvrditi da si građanin. Kao i u drugim gradovima zaustavljanje i ostavljanje automobila uz rubove cesta i na parkiralištima, mjestima posebno namjenjenim za parkiranje – naplaćuje se. Ni to ne bi bilo toliko razdražujuće, koliko vozače razdražuje činjenica da parkirališta nema dovoljno.
Brođani se snalaze odnosno pronalaze prostor za svoje limene ljubimce, blizu adresa koje im službeno trebaju. Baš nekako kao voda koja zaobiđe zapreku i pronađe prolaz kako bi nastavila teći. I komunalna vlast im ne može ništa. Takvih mjesta ima ovdje ondje priličan broj. Oni koji ih redovito koriste uštede i do 20-30 eura mjesečno. Nije ušteda na prvom mjestu, već korištenje utočišta za automobile, izvan dohvata derikoža, koji nenaplaćeno parkiranje od pola sata, kazneno naplate kao da je auto bi parkiran osam sati.
Prijatelj koji nekoliko puta mjesečno obavlja poslove u poslovnici PBZ-a u Pilarevoj ulici/Naselju Slavonija I (to je ona poslovnica o kojoj smo pisali da nema ni stalak za bicikle svojih klijenata, a kamoli parkiralište za njihove automobile), kaže mi: „E, ovdje mi mogu strastveno popušiti kitu!“ Pri tome misli na skriveno parkiralište do kojeg se dođe iz Pilareve ulice, skretanjem udesno, prije semafora, pred ulaskom/utjecanjem u Vukovarsku aveniju. U dvorištu, pored ulaza u stambene zgrade, automobila kao u priči. Više kao ranije ne smetaju stanarima. Drže se reda. Gužva traje dopodne.
Kažem, građani su kao voda, pronađu put pred preprekama.
________________________
