[caption id="attachment_42501" align="aligncenter" width="460"] Foto: Jutarnji/Mužević[/caption]
Potvrđeno je da devastiranu Guliver rodu Grad Slavonski Brod i njegova Turistička zajednica, namjeravaju renovirati, povratiti joj stari sjaj, osvježiti perje varikinom, što je u redu, potom svečano vratiti na početni položaj ispred željezničkog kolodvora, osvjetliti reflektorima i zaštiti video nadzorom, što nije u redu. Očito, uvjereni su da je monster roda turistička atrakcija i da je instalirana upravo na idealno mjesto kao gradski simbol miroljubive i aktivne koegzistencije između ptica i ljudi. Nije im, na primjer, palo na pamet da iskoriste incindent koji je do temelja potresao hrvatsku sentimentalnu javnost, i maketu rode premjeste u Tvrđavu. Da je roda kojim slučajem radioaktivna, i tada bi ju gradski uporni, priučeni estetičari i turistički znalci zadržali na platou, u idili cvijeća.
Usprkos protestima brojne, ali, nažalost, anonimne i nevidljive javnosti čiji su protesni poligoni (bili) na internetskim portalima, usprkos glasovima pojedinaca s osjećajem za lijepo i skladno, koji uporno ukazuju kreatorima i realizatorima ove ideje da se radi o kičeiziranju gradskog javnog prostora, roda će se, kako stvari stoje, upravo njima za inat, vratiti i ostati. Umjesto da odleti u toplije tvrđavske krajeve. Kaže izreka: kad starac pogriješi, kaže se da je sišao s pameti; kad mladi pogriješi, kaže se da još nije došao pameti. Ima li Brod mladu ili staru gradsku vlast, ili onu između koja ima snage priznati grešku i tako dokazati da ima i pameti?
Kako postoje i predstavnici one javnosti kojima su figurice od keramike, drvene čaplje, drveni raskrečeni magaraci sa samarom, amfore o ljepljenog pijeska, ćuture s trobojnicama, grbovi od gipsa i slični suveniri, simboli tradicije i vrhunci prezentacije lokalnog, sporna stiroporna roda je za njih postala svetinja, ali i moneta za potkusurivanje. Grad se podijelio u dva tabora. Postala je roda lakmus papir kojim se testira ukus i neukus; roda je više nego jasna crta razgraničenja između onih koji podržavaju gradsku vlast i onih koji joj se i preko nje rugaju za nekompetentnost. Pojavljuju se čak stavovi da animozitet spram petmetarske rode akceleriraju komentatori na portalima, te da su oni inspirirali kolodvorske vandale da opustoše rodu. To me podsjetilo na jedan sastanak Osnovne organizacije SK u RZ Koordinacija poslovanja u SOUR-u „Đuro Đaković“ na kome je prisustvovao Antun Milović, predsjednik Poslovnog odbora. Tijekom trajanja jedne točke dnevnog reda, on se javio za riječ i upitao tko je sastavio zapisnik Konferencije sindikata SOUR-a. Kad se zapisničar inkriminiranog zapisnika (tajnik DPO) javio, inače član iste te OO SK, Milović ga je upitao zašto su u zapisnik unešeni problemi koje ima „Đuro“, jer da nije dobro da se o tome zna s obzirom da zapisnik „na znanje“ ide i na vanjske adrese. Tajnik mu je odgovorio da sve što je navedeno u zapisniku da su to diskutanti, predsjednici sindikata OOUR-a, rekli. Milović nije bio zadovoljan odgovorom, rekavši da zapisnik može naštetiti ugledu SOUR-a. A tajnik mu je pred svima odgovorio: „Znači, ogledalo je krivo što je lice prljavo!“. Zapisnik je kriv što je „Đuro“ na klimavim nogama. Tako je to sada i s rodom. Znači, oštra i otvorena javna razmišljanja nekih pojedinaca navela su brodske mlade vandale na akciju, a nije ih isprovocirala petmetarska roda svojim izgledom i postojanjem na istaknutoj gradskoj lokaciji, jer podilazi onome što se smatra populistički popularnim? Brodska događanja s rodom asociraju na legendarni Clochemerle, satirički roman francuskog pisca Gabriela Chevalliera. U romanu se radi o postavljanju javnog pisoara. Skoro pa isto. A možda u povodu trvenja oko rode i u Brodu već netko piše satiru o ovom jadu gradu. Ostat će, istaknimo kao posljednje, ali ne i najmanje važno, zapamćena, kako kaže jedan komentator na ovom portalu, sramotna gromoglasna tišina lokalnih umjetnika, obrazovanih činovnika u institucijama kulture, nastavnika likovne kulture, prosvjetara uopće, novinara, glazbenika. Nevjerojatno koliko su komocija u obavljnju poslova na uređivanju Broda kao ugodnog mjesta za življenje i strah od iskazivanja stavova partneri u pisanju malog poglavlja opće povijesti gadosti.
Potvrđeno je da devastiranu Guliver rodu Grad Slavonski Brod i njegova Turistička zajednica, namjeravaju renovirati, povratiti joj stari sjaj, osvježiti perje varikinom, što je u redu, potom svečano vratiti na početni položaj ispred željezničkog kolodvora, osvjetliti reflektorima i zaštiti video nadzorom, što nije u redu. Očito, uvjereni su da je monster roda turistička atrakcija i da je instalirana upravo na idealno mjesto kao gradski simbol miroljubive i aktivne koegzistencije između ptica i ljudi. Nije im, na primjer, palo na pamet da iskoriste incindent koji je do temelja potresao hrvatsku sentimentalnu javnost, i maketu rode premjeste u Tvrđavu. Da je roda kojim slučajem radioaktivna, i tada bi ju gradski uporni, priučeni estetičari i turistički znalci zadržali na platou, u idili cvijeća.
Usprkos protestima brojne, ali, nažalost, anonimne i nevidljive javnosti čiji su protesni poligoni (bili) na internetskim portalima, usprkos glasovima pojedinaca s osjećajem za lijepo i skladno, koji uporno ukazuju kreatorima i realizatorima ove ideje da se radi o kičeiziranju gradskog javnog prostora, roda će se, kako stvari stoje, upravo njima za inat, vratiti i ostati. Umjesto da odleti u toplije tvrđavske krajeve. Kaže izreka: kad starac pogriješi, kaže se da je sišao s pameti; kad mladi pogriješi, kaže se da još nije došao pameti. Ima li Brod mladu ili staru gradsku vlast, ili onu između koja ima snage priznati grešku i tako dokazati da ima i pameti?
Kako postoje i predstavnici one javnosti kojima su figurice od keramike, drvene čaplje, drveni raskrečeni magaraci sa samarom, amfore o ljepljenog pijeska, ćuture s trobojnicama, grbovi od gipsa i slični suveniri, simboli tradicije i vrhunci prezentacije lokalnog, sporna stiroporna roda je za njih postala svetinja, ali i moneta za potkusurivanje. Grad se podijelio u dva tabora. Postala je roda lakmus papir kojim se testira ukus i neukus; roda je više nego jasna crta razgraničenja između onih koji podržavaju gradsku vlast i onih koji joj se i preko nje rugaju za nekompetentnost. Pojavljuju se čak stavovi da animozitet spram petmetarske rode akceleriraju komentatori na portalima, te da su oni inspirirali kolodvorske vandale da opustoše rodu. To me podsjetilo na jedan sastanak Osnovne organizacije SK u RZ Koordinacija poslovanja u SOUR-u „Đuro Đaković“ na kome je prisustvovao Antun Milović, predsjednik Poslovnog odbora. Tijekom trajanja jedne točke dnevnog reda, on se javio za riječ i upitao tko je sastavio zapisnik Konferencije sindikata SOUR-a. Kad se zapisničar inkriminiranog zapisnika (tajnik DPO) javio, inače član iste te OO SK, Milović ga je upitao zašto su u zapisnik unešeni problemi koje ima „Đuro“, jer da nije dobro da se o tome zna s obzirom da zapisnik „na znanje“ ide i na vanjske adrese. Tajnik mu je odgovorio da sve što je navedeno u zapisniku da su to diskutanti, predsjednici sindikata OOUR-a, rekli. Milović nije bio zadovoljan odgovorom, rekavši da zapisnik može naštetiti ugledu SOUR-a. A tajnik mu je pred svima odgovorio: „Znači, ogledalo je krivo što je lice prljavo!“. Zapisnik je kriv što je „Đuro“ na klimavim nogama. Tako je to sada i s rodom. Znači, oštra i otvorena javna razmišljanja nekih pojedinaca navela su brodske mlade vandale na akciju, a nije ih isprovocirala petmetarska roda svojim izgledom i postojanjem na istaknutoj gradskoj lokaciji, jer podilazi onome što se smatra populistički popularnim? Brodska događanja s rodom asociraju na legendarni Clochemerle, satirički roman francuskog pisca Gabriela Chevalliera. U romanu se radi o postavljanju javnog pisoara. Skoro pa isto. A možda u povodu trvenja oko rode i u Brodu već netko piše satiru o ovom jadu gradu. Ostat će, istaknimo kao posljednje, ali ne i najmanje važno, zapamćena, kako kaže jedan komentator na ovom portalu, sramotna gromoglasna tišina lokalnih umjetnika, obrazovanih činovnika u institucijama kulture, nastavnika likovne kulture, prosvjetara uopće, novinara, glazbenika. Nevjerojatno koliko su komocija u obavljnju poslova na uređivanju Broda kao ugodnog mjesta za življenje i strah od iskazivanja stavova partneri u pisanju malog poglavlja opće povijesti gadosti.
