U bilo kojem Godišnjem izvješću DHMZ-a o kvaliteti zraka u Slavonskom Brodu mogli smo pročitati da „na mjernoj postajama u Slavonskom Brodu mjerene su koncentracije sljedećih onečišćujućih tvari: SO2, NO2, H2S, C6H6, PM2.5, PM10 i O3.“ I dosada smo mnogo puta čuli za spomenute tvari, ali mislim da bi morali imati jedan mali brodski ekološki rječnik koji razjašnjava svu problematiku u svezi onečišćenja zraka.
Kategorije kvalitete zraka: Prema (novom) Zakonu o zaštiti zraka (NN, 130/11) kvaliteta zraka svrstava se u dvije kategorije, ne kao prije u tri:
„Prema razinama onečišćenosti, s obzirom na propisane granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročne ciljeve utvrđuju se sljedeće kategorije kvalitete zraka:
– prva kategorija kvalitete zraka – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon,
– druga kategorija kvalitete zraka – onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon.“
Granična vrijednost: Po spomenutom Zakonu granična vrijednost (GV) je: „razina onečišćenosti koju treba postići u zadanom razdoblju, ispod koje, na temelju znanstvenih spoznaja, ne postoji ili je najmanji mogući rizik od štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini i jednom kada je postignuta ne smije se prekoračiti.“
SO2 – sumporov dioksid: Sumporov dioksid je kemijski spoj sumpora i kisika i jedan od najčešćih zagađivača zraka. Nastaje kao posljedica sagorijevanja fosilnih goriva (ugljen, nafta) bogatih sadržajem sumpora, pri čemu se sumpor spaja s kisikom iz zraka tvoreći sumporov dioksid.
Pri običnoj temperaturi sumporov dioksid je plin koji je teži od zraka, bezbojan, karakterističnog,neugodnog i oštrog mirisa. Otrovan je za niže organizme, pa se zato često upotrebljava i za sterilizaciju. No, štetno djeluje i na organizam čovjeka jer djeluje nadražujuće na sluzokožu i naročito na dišni trakt, prvenstveno na gornje dišne putove. Tako izaziva kašalj, može i bronhitis, slabost, a u većim koncentracijama ima i toksično djelovanje. Također kada sumporov dioksid reagira s vlagom, može izazivati iritaciju na koži.
Sumporov dioksid otopljen u padalinama izaziva kisele kiše, te tako agresivno djeluje na živu i mrtvu prirodu. Kisele kiše predstavljaju jedan od glavnih uzroka odumiranja šuma jer se sumporni dioksid, u spoju s vodom pretvara u sumpornu kiselinu koja ima pogubno djelovanje na čitavu floru.
Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, granična satna vrijednost sumporov dioksida je 350 μg/m3. Učestalost dozvoljenih prekoračenja satne GV tijekom kalendarske godine je 24 (puta). Dok granična dnevna vrijednost (prosjek) sumporov dioksida je 125 μg/m3, a učestalost dozvoljenih prekoračenja dnevne GV tijekom kalendarske godine je 3 puta. Također je definirana i granična godišnja vrijednost (prosjek) sumporov dioksida i ona je 50 μg/m3. Posebno se definira i kritična razina za sumporov dioksid, a ona je za trosatni pomični prosjek 500 μg/m3.
NO2 – dušikov dioksid: Dušikov dioksid je crveno-smeđi plin jako oštrog mirisa sličnog kloru. Topiv je u vodi. Dušikov dioksid pridonosi stvaranju smoga. Emisije dušikov dioksida u zrakuuglavnom potječu od izgaranja tekućih goriva. Najveći udio u ukupnoj toj emisiji ima cestovni promet i emisije iz stacionarnih energetskih izvora.
Dušikov dioksid je plin nadražljivac i njego¬v prodiranje u dišne putove uzrokuje iritaciju i oštećenje tkiva, a poznat je njegov utjecaj na povećanje alergijskih respiratornih oboljenja jer smanjuje imunitet organizma.
Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, granična satna vrijednost dušikov dioksida je 200 μg/m3. Učestalost dozvoljenih prekoračenja satne GV tijekom kalendarske godine je 18 (puta). Dok granična dnevna vrijednost (prosjek) dušikov dioksida je 80 μg/m3, a učestalost dozvoljenih prekoračenja dnevne GV tijekom godine je 7 puta. Također je definirana i granična godišnja vrijednost (prosjek) dušikov dioksida i ona je 40 μg/m3. Posebno se definira i kritična razina za dušikov dioksid, a ona je za trosatni pomični prosjek 400 μg/m3.
H2S - sumporov vodik: Sumporov vodik je kemijski spoj sumpora i vodika, snažnog mirisa kao pokvarena jaja. Miris sumporov vodika često se greškom zamjenjuje za miris elementarnog sumpora, a također i za miris inače bezmirisnog metana. Sumporov vodik je izuzetno otrovan i zapaljiv. Teži je od zraka te se nakuplja pri dnu prostorija. Često se pojavljuje kod bakterijske razgradnje sumporovih spojeva bez nazočnosti kisika, na mjestima kao što su anoksični dijelovi sedimenta (more, jezera, močvare, itd.), kanalizacija i drugdje. Tako i kod prerade nafte, naročito one s velikim postotkom sumpora (teška nafta). Otrovnost sumporov vodika je širokog spektra, a najveći utjecaj ima na živčani sustav.
Manje koncentracije mogu se tolerirati u duljem vremenskom razdoblju. Ali i takvo izlaganje niskim koncentracijama može izazvati iritaciju očiju, suho grlo i kašalj, kratak dah i nakupljanje tekućine u plućima. Ovi simptomi obično nestaju za nekoliko tjedana. Dugoročno izlaganje niskim koncentracijama može prouzrokovati umor, gubitak apetita, glavobolje, slabljenje pamćenja i slične simptome. Dok jako visoke koncentracije od oko 700-800 ppm mogu biti smrtonosne u vrlo kratkom roku.
Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, granična satna vrijednost sumporov vodika je 7 μg/m3. Učestalost dozvoljenih prekoračenja satne GV tijekom kalendarske godine je 7 (puta). Dok granična dnevna vrijednost (prosjek) sumporov vodika je 5 μg/m3, a učestalost dozvoljenih prekoračenja dnevne GV tijekom godine je 7 puta. Također je definirana i granična godišnja vrijednost (prosjek) sumporov vodika i ona je 2 μg/m3.
C6H6 – benzen: Benzen je pri sobnoj temperaturi bezbojna tekućina specifičnog jakog mirisa. Spada u aromatske ugljikovodike. Naziv aromatski dolazi od riječi aroma (miris), dok se pod ugljikovodicima podrazumijevaju organski kemijski spojevi ugljika i vodika. Benzen je izuzetno hlapivi spoj, a pri temperaturi nižoj od 5.5°C skrućuje se u prozirnu kristalnu tvar.
U industriji najveći izvor emisije benzena predstavlja proizvodnja aromata, petrokemijska industrija, proizvodnja tekućih goriva, plinovodi, drvna industrija i ostala prerađivačka industrija, lakirnice i slično u kojima se koriste organska otapala jer su benzen i njegovi derivati jako dobra otapala.
Benzen je visoko kancerogena tvar. Tako pare benzena su vrlo otrovne i kronično izlaganje često uzrokuje leukemiju. Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, definirana je samo granična godišnja vrijednost (prosjek) benzena i ona je 5 μg/m3.
PM2.5 i PM10 – lebdeće čestice: Lebdeće čestice su taložne tvari. Taložne tvari su sve one materije u čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju koje nisu sastavni dio atmosfere, a talože se gravitacijom ili ispiranjem s padalinama iz atmosfere na tlo.
U taložnim tvarima prevladavaju krupne čestice najčešće veće od 20 do 40 μm. One su mjerilo vidljivog onečišćenja okoline (prašina koja se taloži na prozore, rublje koje se suši, automobile i druge površine, te na biljke kojima može začepiti stome i otežati njihovo disanje, a mogu posredno nepovoljno djelovati i na čovjeka, ali su prekrupne da bi mogle udisanjem ući u organizam čovjeka.
Ako je riječ o sitnim lebdećim česticama PM10 i PM2.5 koje su aerodinamičkog promjera 10 i 2,5 μm, one vrlo nepovoljno utječu na zdravlje ljudi, jer udisanjem mogu doprijeti duboko u organizam čovjeka, a na sebe mogu vezati vrlo štetne tvari kao što su policiklički aromatski ugljikovodici (PAU).
Policiklički aromatski ugljikovodici su skupina organskih spojeva s dva ili više benzenskih prstenova, a nastaju pri nepotpunom sagorijevanju fosilnih goriva i drugih organskih materijala. PAU imaju jako izraženo mutageno i/ili kancerogeno djelovanje i smatraju se izrazito toksičnim kancerogenim spojevima kojih bi razine koncentracija u zraku trebale biti vrlo niske.
Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, definirana je samo granična godišnja vrijednost (prosjek) PM2.5 – lebdećih čestica i ona je 25 μg/m3, dok je granična godišnja vrijednost (prosjek) PM10 – lebdećih čestica je 40 μg/m3, a dnevna vrijednost (prosjek) je 50 μg/m3 .
O3– ozon: Ozon je otrovan plin blijedo plave boje, neugodna mirisa (varikina) i vrlo snažno oksidacijsko sredstvo. U velikim koncentracijama je vrlo nestabilan. Nastaje u prirodi pod djelovanjem UV zračenja koje dolazi sa Sunca. Pod tim djelovanjem, molekula kisika O2 koja je stabilna uzima još jedan atom kisika i nastaje ozon O3. Kako je ozon nestabilan, on se vraća u prvobitno stanje i otpušta atom kisika koji je u prvom trenutku nevezan i na tom se i zasniva vrlo snažno oksidacijsko djelovanje. Inače u atmosferi se nalazi ozonski sloj koji je, baš zbog već spomenutog, uvijek u ravnoteži; koliko se ozona raspadne, toliko ga se opet stvori.
Za razliku od ozona u ozonskom omotaču, koji je neophodan za život na Zemlji, ozon pri tlu je nepoželjan Prizemni ozon u manjim količinama iritira očnu sluznicu, grlo, nos i dišne putove. Izloženost ozonu rezultira negativnim učincima na ljudsko zdravlje kao što su: astma, bronhitis, srčani udar i drugi kardiopulmolarni problemi i s mogućim smrtnim posljedicama. Posve je izvjesno da dugotrajna izloženost ozonu povećava rizik smrti od respiratornih bolesti i da ozon u velikim koncentracijama može biti smrtonosan.
Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, definirana je najviša dnevna osmosatna srednja vrijednost (prosjek) ozona proračunata iz satnih mjerenih koncentracija ozona, a ona je 120 μg/m3. Posebno se definira i upozoravajuća razina za ozon, a ona je za jednosatni prosjek 180 μg/m3, a kritična razina je240 μg/m3.
Kategorije kvalitete zraka: Prema (novom) Zakonu o zaštiti zraka (NN, 130/11) kvaliteta zraka svrstava se u dvije kategorije, ne kao prije u tri:
„Prema razinama onečišćenosti, s obzirom na propisane granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročne ciljeve utvrđuju se sljedeće kategorije kvalitete zraka:
– prva kategorija kvalitete zraka – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon,
– druga kategorija kvalitete zraka – onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon.“
Granična vrijednost: Po spomenutom Zakonu granična vrijednost (GV) je: „razina onečišćenosti koju treba postići u zadanom razdoblju, ispod koje, na temelju znanstvenih spoznaja, ne postoji ili je najmanji mogući rizik od štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini i jednom kada je postignuta ne smije se prekoračiti.“
SO2 – sumporov dioksid: Sumporov dioksid je kemijski spoj sumpora i kisika i jedan od najčešćih zagađivača zraka. Nastaje kao posljedica sagorijevanja fosilnih goriva (ugljen, nafta) bogatih sadržajem sumpora, pri čemu se sumpor spaja s kisikom iz zraka tvoreći sumporov dioksid.
Pri običnoj temperaturi sumporov dioksid je plin koji je teži od zraka, bezbojan, karakterističnog,neugodnog i oštrog mirisa. Otrovan je za niže organizme, pa se zato često upotrebljava i za sterilizaciju. No, štetno djeluje i na organizam čovjeka jer djeluje nadražujuće na sluzokožu i naročito na dišni trakt, prvenstveno na gornje dišne putove. Tako izaziva kašalj, može i bronhitis, slabost, a u većim koncentracijama ima i toksično djelovanje. Također kada sumporov dioksid reagira s vlagom, može izazivati iritaciju na koži.
Sumporov dioksid otopljen u padalinama izaziva kisele kiše, te tako agresivno djeluje na živu i mrtvu prirodu. Kisele kiše predstavljaju jedan od glavnih uzroka odumiranja šuma jer se sumporni dioksid, u spoju s vodom pretvara u sumpornu kiselinu koja ima pogubno djelovanje na čitavu floru.
Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, granična satna vrijednost sumporov dioksida je 350 μg/m3. Učestalost dozvoljenih prekoračenja satne GV tijekom kalendarske godine je 24 (puta). Dok granična dnevna vrijednost (prosjek) sumporov dioksida je 125 μg/m3, a učestalost dozvoljenih prekoračenja dnevne GV tijekom kalendarske godine je 3 puta. Također je definirana i granična godišnja vrijednost (prosjek) sumporov dioksida i ona je 50 μg/m3. Posebno se definira i kritična razina za sumporov dioksid, a ona je za trosatni pomični prosjek 500 μg/m3.
NO2 – dušikov dioksid: Dušikov dioksid je crveno-smeđi plin jako oštrog mirisa sličnog kloru. Topiv je u vodi. Dušikov dioksid pridonosi stvaranju smoga. Emisije dušikov dioksida u zrakuuglavnom potječu od izgaranja tekućih goriva. Najveći udio u ukupnoj toj emisiji ima cestovni promet i emisije iz stacionarnih energetskih izvora.
Dušikov dioksid je plin nadražljivac i njego¬v prodiranje u dišne putove uzrokuje iritaciju i oštećenje tkiva, a poznat je njegov utjecaj na povećanje alergijskih respiratornih oboljenja jer smanjuje imunitet organizma.
Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, granična satna vrijednost dušikov dioksida je 200 μg/m3. Učestalost dozvoljenih prekoračenja satne GV tijekom kalendarske godine je 18 (puta). Dok granična dnevna vrijednost (prosjek) dušikov dioksida je 80 μg/m3, a učestalost dozvoljenih prekoračenja dnevne GV tijekom godine je 7 puta. Također je definirana i granična godišnja vrijednost (prosjek) dušikov dioksida i ona je 40 μg/m3. Posebno se definira i kritična razina za dušikov dioksid, a ona je za trosatni pomični prosjek 400 μg/m3.
H2S - sumporov vodik: Sumporov vodik je kemijski spoj sumpora i vodika, snažnog mirisa kao pokvarena jaja. Miris sumporov vodika često se greškom zamjenjuje za miris elementarnog sumpora, a također i za miris inače bezmirisnog metana. Sumporov vodik je izuzetno otrovan i zapaljiv. Teži je od zraka te se nakuplja pri dnu prostorija. Često se pojavljuje kod bakterijske razgradnje sumporovih spojeva bez nazočnosti kisika, na mjestima kao što su anoksični dijelovi sedimenta (more, jezera, močvare, itd.), kanalizacija i drugdje. Tako i kod prerade nafte, naročito one s velikim postotkom sumpora (teška nafta). Otrovnost sumporov vodika je širokog spektra, a najveći utjecaj ima na živčani sustav.
Manje koncentracije mogu se tolerirati u duljem vremenskom razdoblju. Ali i takvo izlaganje niskim koncentracijama može izazvati iritaciju očiju, suho grlo i kašalj, kratak dah i nakupljanje tekućine u plućima. Ovi simptomi obično nestaju za nekoliko tjedana. Dugoročno izlaganje niskim koncentracijama može prouzrokovati umor, gubitak apetita, glavobolje, slabljenje pamćenja i slične simptome. Dok jako visoke koncentracije od oko 700-800 ppm mogu biti smrtonosne u vrlo kratkom roku.
Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, granična satna vrijednost sumporov vodika je 7 μg/m3. Učestalost dozvoljenih prekoračenja satne GV tijekom kalendarske godine je 7 (puta). Dok granična dnevna vrijednost (prosjek) sumporov vodika je 5 μg/m3, a učestalost dozvoljenih prekoračenja dnevne GV tijekom godine je 7 puta. Također je definirana i granična godišnja vrijednost (prosjek) sumporov vodika i ona je 2 μg/m3.
C6H6 – benzen: Benzen je pri sobnoj temperaturi bezbojna tekućina specifičnog jakog mirisa. Spada u aromatske ugljikovodike. Naziv aromatski dolazi od riječi aroma (miris), dok se pod ugljikovodicima podrazumijevaju organski kemijski spojevi ugljika i vodika. Benzen je izuzetno hlapivi spoj, a pri temperaturi nižoj od 5.5°C skrućuje se u prozirnu kristalnu tvar.
U industriji najveći izvor emisije benzena predstavlja proizvodnja aromata, petrokemijska industrija, proizvodnja tekućih goriva, plinovodi, drvna industrija i ostala prerađivačka industrija, lakirnice i slično u kojima se koriste organska otapala jer su benzen i njegovi derivati jako dobra otapala.
Benzen je visoko kancerogena tvar. Tako pare benzena su vrlo otrovne i kronično izlaganje često uzrokuje leukemiju. Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, definirana je samo granična godišnja vrijednost (prosjek) benzena i ona je 5 μg/m3.
PM2.5 i PM10 – lebdeće čestice: Lebdeće čestice su taložne tvari. Taložne tvari su sve one materije u čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju koje nisu sastavni dio atmosfere, a talože se gravitacijom ili ispiranjem s padalinama iz atmosfere na tlo.
U taložnim tvarima prevladavaju krupne čestice najčešće veće od 20 do 40 μm. One su mjerilo vidljivog onečišćenja okoline (prašina koja se taloži na prozore, rublje koje se suši, automobile i druge površine, te na biljke kojima može začepiti stome i otežati njihovo disanje, a mogu posredno nepovoljno djelovati i na čovjeka, ali su prekrupne da bi mogle udisanjem ući u organizam čovjeka.
Ako je riječ o sitnim lebdećim česticama PM10 i PM2.5 koje su aerodinamičkog promjera 10 i 2,5 μm, one vrlo nepovoljno utječu na zdravlje ljudi, jer udisanjem mogu doprijeti duboko u organizam čovjeka, a na sebe mogu vezati vrlo štetne tvari kao što su policiklički aromatski ugljikovodici (PAU).
Policiklički aromatski ugljikovodici su skupina organskih spojeva s dva ili više benzenskih prstenova, a nastaju pri nepotpunom sagorijevanju fosilnih goriva i drugih organskih materijala. PAU imaju jako izraženo mutageno i/ili kancerogeno djelovanje i smatraju se izrazito toksičnim kancerogenim spojevima kojih bi razine koncentracija u zraku trebale biti vrlo niske.
Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, definirana je samo granična godišnja vrijednost (prosjek) PM2.5 – lebdećih čestica i ona je 25 μg/m3, dok je granična godišnja vrijednost (prosjek) PM10 – lebdećih čestica je 40 μg/m3, a dnevna vrijednost (prosjek) je 50 μg/m3 .
O3– ozon: Ozon je otrovan plin blijedo plave boje, neugodna mirisa (varikina) i vrlo snažno oksidacijsko sredstvo. U velikim koncentracijama je vrlo nestabilan. Nastaje u prirodi pod djelovanjem UV zračenja koje dolazi sa Sunca. Pod tim djelovanjem, molekula kisika O2 koja je stabilna uzima još jedan atom kisika i nastaje ozon O3. Kako je ozon nestabilan, on se vraća u prvobitno stanje i otpušta atom kisika koji je u prvom trenutku nevezan i na tom se i zasniva vrlo snažno oksidacijsko djelovanje. Inače u atmosferi se nalazi ozonski sloj koji je, baš zbog već spomenutog, uvijek u ravnoteži; koliko se ozona raspadne, toliko ga se opet stvori.
Za razliku od ozona u ozonskom omotaču, koji je neophodan za život na Zemlji, ozon pri tlu je nepoželjan Prizemni ozon u manjim količinama iritira očnu sluznicu, grlo, nos i dišne putove. Izloženost ozonu rezultira negativnim učincima na ljudsko zdravlje kao što su: astma, bronhitis, srčani udar i drugi kardiopulmolarni problemi i s mogućim smrtnim posljedicama. Posve je izvjesno da dugotrajna izloženost ozonu povećava rizik smrti od respiratornih bolesti i da ozon u velikim koncentracijama može biti smrtonosan.
Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, definirana je najviša dnevna osmosatna srednja vrijednost (prosjek) ozona proračunata iz satnih mjerenih koncentracija ozona, a ona je 120 μg/m3. Posebno se definira i upozoravajuća razina za ozon, a ona je za jednosatni prosjek 180 μg/m3, a kritična razina je240 μg/m3.
