Prvi put u povijesti slavonskobrodske književnosti, u travnju 2021. godine, izašla je antologija brodskog pjesništva, pod naslovom Brodski pjesnički tragavi. Antologija je treća po redu objavljena knjiga u Nježnoj biblioteci. Stribor Uzelac Schwendemann, brodski pisac preko trideset knjiga, feljtonist, monografičar, esejist i žurnalist, ovaj put u ulozi antologičara, u zbirku odabranih djela u stihu, uvrstio je 222 pjesnika i isto toliko pjesama. On sam ovu posebnu knjigu kratko definira kao antologiju brodskog pjesništva od M. A. Relkovića i V. Došena do današnjih dana.
Podsjećam glomaznijim citatom da riječ antologija dolazi od grčke riječi anthos, koja znači cvijet i riječi legein, koja znači izabrati, stoga bi antologija u doslovnom prijevodu značila “probrano cvijeće”. Ovaj naziv itekako dobro opisuje karakteristiku antologija jer se u njima redovito nalaze najbolja, dakle probrana, djela autora. Djela koja završavaju u antologijama uvijek moraju zadovoljiti strože kriterije od onih koja, primjerice, ulaze u zbirke ili budu samostalno objavljivana; stoga za “antologijska” djela odmah pretpostavljamo da su vrednija, značajnija i umjetnički bolja od ostalih.
Listajući knjigu zaključio sam da je Stribor uglavnom slijedio rečena antologijska pravila, uvrštavajući u knjigu po kriteriju izvrsnosti probrane pjesme, ali nije po kriterijima visokih vrijednosti, odlika odnosno svojstava, uvrštavao probrane pjesnike. Težeći sveobuhvatnom izboru, napravio je zapravo veoma široki pregled/popis pjesnika. Bez obzira na uključivanje ogromnog broja pjesnika i nepjesnika s pjesničkim radovima, antologija je djelomična. Uvijek će netko za nekoga nedostajati to jest uvijek će netko biti izostavljen. Ostaje nejasno kojim mjerilima se služio pri odabiru pjesama odnosno po jedne pjesme od svakog u antologiju uključenog pjesnika? Očito je da su pored općih, osnovnih, objektivnih kriterija, Schwendemannu kriteriji bili i iracionalna naklonost, sviđanje bazirano na njegovom velikom čitateljskom iskustvu i sklonost prema određenim temama. Zato je njegova, uostalom, kao i sve druge antologije, proizvoljna, i samim time, autorsko djelo.
Na prvi pogled jasno je da se iza knjige nalazi golem antologičarski trud, marna potraga. Uzelac je mnoge pjesnike izvadio iz podzemlja zaborava u nakani da afirmira poeziju, Stoga mu nimalo ne predbacujem što je kvantiteta antologije ponegdje išla na štetu njene kvalitete. Naime, značaj i značenje objavljene antologije ni ne temelji se na ultimativnoj odličnosti, već na velikom zbiru stihova i stihotvoraca, tih prskalica duha.
