ti si sam iskopao bunar,
ali htio si da voda pripada svakome.
ipak prolaznici i znanci
rijetko prilaze napiti se.
na početka si mislio kako oklijevaju
jer prosuđuju o postojanju ograničenja,
da ne pristaju na podčinjavanje,
da odsustvo zasluga baca sjenku
na njihov ponos slobodnih ljudi,
da način prevladava svrhu.

položaj na kome si iskopao jamu
za hvatanje podzemnih voda
pronašao si sljedeći prave ljude,
sklone dugim usamljeničkim
lutanjima u potrazi za svojim mjestom
u ljudskom kraljevstvu.
nisi naslućivao da su se u samoći
razmimoišli s nalozima života –
natjecanja koje se igra u društvu.
prekasno primjećuju kontraste
u gomili, vjeruju u cjelinu bratstva
i u svijet pomirenja i sklada,
ne uočavaju okrnjenosti, poderotine,
ne razlikuju otvorena lica od nakaznih maski,
ljubav od sebičnosti, mudrost od zavisti,
privrženost od smiješne uslužnosti,
plemenitost od ukrašenog prostaštva.

i kada stanete i iskopate zdenac
s hladnom, čistom vodom za sve,
ne razumijete zašto ne dolaze piti.
ne primjećujete, vi usamljeni,
da gomila boravi u plićacima,
naviknuta na baruštinu, na blato,
na zagađenost, ružnoću, smrad.
prezire izvore pročišćenja, bezazlenosti,
razloge stremljenja prema dubinama.
oni će pristupiti ako zatrpate bunare.