Rascijepljeni SDP još je nesposobniji biti iole respektabilnija opcija, vrijedna biračkog prepoznavanja i glasa povjerenja.
Bura u čaši političke boze! Ujedinio se dio tzv. desnice desnija od desnog centra u stranku Hrvatski suverenisti, i „sada više ništa neće biti isto“, a kad tamo… U podlozi euforije bez pokrića tek ujediniteljski skup Hrvatske konzervativne stranke, Hrasta – Pokreta za uspješnu Hrvatsku i Generacije obnove u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu. Triju marginalnih opcija od kojih ni jedna samostalno ne prelazi izborni prag. Čak ni svi zajedno na istoj listi, uključivo četvrtog autsajdera Nezavisne za Hrvatsku Brune Esih (koja se distancirala od „Lisinskog“) te iks inačica HSP-a, injsl. Najveći broj žitelja Bijedne Naše – pokazali su dosadašnji izbori te svakomjesečni CRO Demoskop rejtinške agencije Promocije plus prisnažuje toj činjenici – nije sklon političkim opcijama konzervativnijim/radikalnijim od HDZ-a na tzv. desnom centru. Kao ni tzv. ljevijim-liberalnijim-zelenijim od SDP-a i platforme Možemo! što, je li, bez konkurencije dominiraju na tzv. lijevom centru, s četvrtinom birača koji uredno izlaze pred glasačke kutije. Stoga smiješno zvuči fatamorgana izvjesnog suverenističkoga saborskog zastupnika Marijana Pavličeka da je „ovaj dobar početak na zdravim temeljima samo jedna gruda koja će se pretvoriti u lavinu u sljedećih nekoliko mjeseci i u sljedeće dvije do tri godine prekriti cijelu Hrvatsku“.
Nema sreće s tima koji kane „voditi“ hrvatsku socijaldemokraciju dvama kolosijecima, gurati klipove pod kotače jedni drugima. Te politike nemaju budućnost baš kao ni one zdesnaMa neće. Što se babi snilo, to se babi zbilo? Politička fatamorgana nije drugo do li gatanje iz šarenoga graha, pa… Da taj Pavliček stoji objema nogama na zemlji – ma koliko uz njega u stavu po-zor! nosovima parali „hrvatski suverenistički strop“ jedna Ruža Tomašić, Željko Sačić, Zlatko Hasanbegović, Hrvoje Zekanović, od koji dan i Miroslav Škoro i seka mu Vesna Vučemilović, pa Ladislav Ilčić, neki Frano Čirko i takvi – povukao bi ručnu prije no što će ustvrditi da će Hrvatski suverenisti „kroz sljedećih godinu-dvije biti sigurno najjača opcija na desnom političkom spektru“. Ni pokojna se Vangelia Pandeva Gušterova rođ. Surčeva, nadaleko znana Baba Vanga, ne bi okuražila proreći da će za godinu-dvije s tzv. desnoga političkog spektra skliznuti na marginu, nestati ili čoporativno pristupiti Pavliček-Tomašićkinim „suverenistima“ cijeli HDZ. Ili kako će se Most nezavisnih lista, Domovinski pokret, buljuk inačica HSP-a i kojekakvih još skupina istoga crnog predznaka – čija imena nisu poznata ni široj rodbini njihovih „poglavnika“, kamoli svekolikim „Hrvaticama i Hrvatima“ (sic transit) koje drže baš polit-ideološkim daltonistima bez mozga i osjećaja odgovornosti – utopiti u „suverenističkom“ potočiću. Mo’š mislit’!
Da Vrhovni sud RH potvrdi HDZ-u još iks puta i višemilijunski još iks puta deblje protukorupcijske presude zbog pljačkanja vlastitog naroda, uz ovako jalovu oporbu političkih eunuha zdesna i slijeva, uključivo Hrvatske suvereniste koji se „domoljubno“ iscrpljuju na neutemeljenu protusrpstvu i protukomunizmu zakašnjelom barem pola stoljeća, jer nemaju priključak niti znaju što su ideje/programi suvremene tzv. desnice u svijetu, HDZ će bez problema pobjeđivati na izborima. I sve tzv. desne koji se ne nađu na njegovim listama i sve tzv. lijeve pregazit će kao plitak potok. Svi ti, je li, zekanovići, tomašićke, esihice, hasanbegovići, sačići, penave, etc. bili bi danas – ako su se poželjeli politike – seoska liga za koju nitko ne zna izvan najuže obitelji da nije bilo HDZ-a u kritičnom, trgovačkom trenutku. I čim je pojedincima „slava“ udarila u glavu, pa su precijenili svoju snagu i pamet, denver plava kora od banane trenutno ih je lansirala u zapećak. U kojemu se uglavnom bankrotira.
Samo tjedan nakon prepotentno-bombastičnih izjava medijima o tomu da je ujedinjenje u „Lisinskom“ predznak nove, bolje i sigurnije budućnosti RH na osnovi „povijesne hrvatske državotvornosti“ te „životnih interesa i potreba hrvatskog naroda“, medijski je nadglasavajući s izbornog skupa Domovinskog pokreta „demokratski“ odjeknuo – jeddnoglasno za jednog kandidata – thammattama bubanj: vukovarski gradonačelnik Ivan Penava izabran je za predsjednika stranke. Na mjesto osnivača Miroslava Škore, koji je dao ostavku i upisao se u Hrvatske suvereniste, sic transit. Drugim riječima, ali istom porukom/ambicijom, Penava je u nastupnom slovu za govornicom i kasnijim izjavama zapravo poručio isto što i istomišljenici u „Lisinskom“: mi ćemo biti alfa mužjaci ne samo hrvatske konzervativne i radikalne tzv. desnice nego i ukupne nacionalne političke scene. HDZ je, napametno tvrde i jedni i drugi, „odradio svoje“. SDP također više nije čimbenik s kojim valja računati budući da se raspada u bratoubilačkom ratu, a platforma Možemo! je „privremena moda“ ograničena na Zagreb, gdje se sve teže snalazi, kompromitira i gubi potporu, pa…
Andrej Plenković i HDZ mogu biti mirni i nastaviti prodavati politička muda pod bubrege državnih „uspjeha“ što ih je polučila njihova vladavina te vrlo sigurno dojedriti do izborne 2024. godineJe li baš tako? Nije. I za ostatke ostataka Domovinskog pokreta – kojemu je Škoro uzeo svoje revne istomišljenike i odveo sa sobom u Hrvatske suvereniste, pa ovi likuju i zbog neznatnih političkih mrvica – i za družbu iz „Lisinskog“ vrijedi isto: što se babi snilo, to se babi zbilo. Radi se o vrlo skromnom članstvu i jednih i drugih, ali i o političkim tzv. autoritetima ili „maskotama“ bez većeg utjecaja na razmrvljenoj tzv. desnici i političkoj javnosti, kamoli šire u društvu. Većina tzv. vođa ili viđenijih likova na tzv. desnici desnijoj od desnog centra (Ruža Tomašić, Ivan Penava, Miroslav Škoro, Hrvoje Zekanović, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Ladislav Ilčić i takvi) politikantski su gurnuti pod javne reflektore i na pripadajuće masne državne apanaže ili kao marljivi vojnici HDZ-a ili kao njegovi još marljiviji fenjeraši s prolaznih koalicijskih mjesta na HDZ-ovim izbornim listama. Pa što košta, košta. Porezne obveznike, naravno. Upotrijebljeni marginalci na specjalnom zadatku koji iza sebe nemaju uvjerljivijeg traga do li nacional-populističkih („Hrvatice i Hrvati“, pa „Hrvatice i Hrvati“, sic transit), čak rasističkih (Ilčić: „Muslimani su biološki jači od Europljana jer imaju puno djece“, sic transit), suštinski ekstremističkih (Tomašić: „Ni danas se ne odričem ustaškog pokreta“; „Hrvatska je država Hrvata, svi ostali su u njoj gosti“, sic transit), itsl. „nezgrapnosti“.
Ali, glede&unatoč, umišljaju kako su samopozvani na politički mesijansko poslanje „majki i očeva“ (sic transit) – štono je u ekstazi znao uzvikivati pokojnik s lentom, stiskati zube i šakom podupirati nebo – „jedine nam i vječne Hrvatske“. Bez HDZ-a i Plenkovićeva „mekog srca“ prema tima što ih je jeftinije imati uza se ma kako redikulozne, jer je i jedan birački glas/mandat više kada bude grmjelo bolje no nijedan, mnogih od pjetlića ne bi bilo ne samo kukurikati s plota nego ni u kokošinjcu. I sâm se šef tzv. light HDZ-a kajao u sabornici zbog toga što je svojedobno „zvijezdu“ ekstremne tzv. desnice Brunu Esih, zastupnicu devetog saziva Sabora, stavio na prolazno mjesto izborne liste, jer se usprotivila preslagivanju saborske tzv. stabilne većine. „Budite sigurni“, poručila mu je, „da ni sama ne bih prihvatila biti na listi HDZ-a da sam mogla znati da ikada može doći u obzir postizborna koalicija s HNS-om i SDSS-om i sličnima kao strateškim partnerima niti bi takav HDZ, uvjerena sam, svojim glasovima poduprli birači.“
Esih će poslije će s Hasanbegovićem osnovati autsajdersku stranku Nezavisne za Hrvatsku, pa se posvađati s njim, razići će se,, a on će 2019. osnovati Blok za Hrvatsku te ga 2020. godine utopiti u Škorinomu Domovinskom pokretu. Sada se zajedno sa Škorom obreo u Hrvatskim suverenistima. Zanimljiva politička agenda. Domovinski će pokret voditi Ivan Penava – ubrzo će se pokazati kako, kamo i dokle – donedavno, je li, gorljivi član HDZ-a. Razočaran debaklom na unutarstranačkim izborima, gdje je uvjerljivo izvisio kao kandidat za zamjenika predsjednika (aspirant na Plenkovićevo predsjedničko mjesto, protukandidat je je Miro Kovač), napustio je denver plavu ZNA SE opciju svjestan da ga novi/stari šef stranke više nema u personalnoj križaljci za predstojeće parlamentarne izbore. I Penava je, uvjeren u svoje velike političke sposobnosti, osnovao stranku od istomišljenika u Gradu heroju i Vukovarsko-srijemskoj županiji koje je „ispisao“ iz HDZ-a, ubrzo ih utopio u Domovinsmom pokretu te napokon zasjeo na Škorino mjesto. Dalje se fućka. Zanimljiva politička agenda kakvih je sva sila među otpadnicima dviju najvećih stranaka.
SDP se već godinama bavi sam sobom, time tko će zasjesti na višu stepenicu stranačke hijerarhije i priskrbiti unosniju apanažu, tko će komu podmeznuti nogu na izbornoj listi, a ne bitnim problemima života/budućnosti tzv.malih/običnih ljudiPenava ne vjeruje da će Škoro desetkovati Domovinski pokret time što će dio članstva odvesti Hrvatskim suverenistima, ne izjašnjava se baš izrijekom je li njihovo prijateljstvo suspendirano, ali tvrdi da je Pokret do sada „dobro surađivao“ s tzv. suverenistima, jer su istih svjetonazora i sličnih programa, pa… Slično je raspoloženje i na drugoj strani budući da ni jedni niti drugi ne mogu sami postići ništa konkretnije, a zajedno pak – ako jedna stranka ne proguta drugu – stvar je tzv. stanja zdravlja taština njihovih vođa. I štoviše, ili isključivo – običaj je na tzv. desnici – mjesta na izbornim listama, odnosno blizine blagajni sa stranačkom, ali i državnom lovom po ključu sifinanciranja političkih aktivnosti. Na toj liniji ega i novca pucaju dogovori, padaju programi, izvlači se prljavo rublje, zabija nož u leđa i čine kojekakve ine opačine/marifetluci samo da se očuva praksa „bolje biti prvi u selu no zadnji u gradu“… Navodno je ta gorka činjenica 2013. godine u Rovanjskoj natjerala međunarodnog teroristu Zvonka Bušića-Taika da si prosvira glavu. Više „nije želio živjeti u Platonovoj špilji“. Njegov ideal o okupljanju svih struja tzv. desnice pod jednim kišobranom ispao je pukom tlapnjom čovjeka koji valjda cijeli svoj život – od toga 32 godine u američkoj robijašnici zbog terorističkog čina s, je li, smrtnim ishodom – nije stajao objema nogama na zemlji. Razočaranje je došlo na naplatu.
Glede&unatoč, politička tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena i Hrvati nisu politička Srbija i Srbi, gdje polit-ideološki ekstremizam kroji gaće žiteljima u obrnutom omjeru no u Bijednoj Našoj, gdje ga vlast ipak drži na uzdi i dozirano, po potrebi – eda bi odvratila javnu pozornost od životno važnih problema što ih Plenkovićeva nesposobna momčad ne zna, ne želi, ne smije (Bruxelles je budan!) ili nije kadra riješiti – pripušta podizati medijsku prašinu. Pa, recimo, prtlja, mulja i jegulja oko krvavog ustaškog pokliča „Za dom spremni“ i glumata japanskog Mizarua (kada se javno vrijeđa država i krši Ustav RH isticanjem trobojnice bez krune pet hrvatskih povijesnih pokrajina, s bijelim početnim poljem na grbu, odnosno ponad nje položenim pleterom tzv. HZ/HR Herceg-Bosne u BiH, proglašene u Haagu udruženim zločinačkim pothvatom) ili pak Kikazarua (kada ne čuje stadionsko „Ubij, ubij, ubij Srbina“, itsl.). Tzv. desnica pak – dozlaboga nesložna, jalova, nasukana na proendehazijske sentimente, protusrpstvo, protukomunizam i protuudbaštvo (koja ugroza ne postoji već pola stoljeća), međusobno posvađana (Hasanbegović-Esih, pa Plenković-disidenti i buljuk radikala, Škoro/Vučemilović-Penava/Mario Radić, etc.) i programski deficitarna – nudi „rješenja“ za sve što HDZ i sva crveno-žuto-zelena tzv. ljevica imaju „pogređno“ u svojim agendama.
Samo što, avaj, ta „rješenja“ birači nikako da prepoznaju kao svoj interes i hrvatsku budućnost. Iz prostog razloga što propala ideologija davne prošlosti nikako ne korespondira sa životnim problemima/potrebama tzv. malih/običnih „Hrvatica i Hrvata“ (sic transit) ni danas, kamoli – sutra, odnosno što se podjelama/netrpeljivošću/isključivošću jednostavno ne mogu platiti režije i napuniti tanjuri. Politička tzv. desnica – bez HDZ-a, koji ju zapravo ne treba – nema ni pojedinačno niti udružena ni snage niti znanja zakotrljati „na zdravim temeljima samo jednu grudu koja će se pretvoriti u lavinu u sljedećih nekoliko mjeseci i u sljedeće dvije do tri godine prekriti cijelu Hrvatsku“. Tim „kotrljanjem“ gruda bavi se već od preokretnog praskozorja 1990-ih godina, pa ništa. Budući da je riječ o manje-više istim političkim marginalcima koji povremeno samo presvlače stranačke kapute ili povremeno voze slalom i spotiču se o štapove nekih udruga za tzv. ljudska prava ili tzv. vjerske slobode, etc., skor će im i nadalje biti – nula bodova. Dakako, u odnosu na izborni prag.
Zoran Milanović je zabio prvi čavao u dugo pripremani lijes SDP-u. Njegovi nasljednici, dozlaboga nesposobni, a frazerski laprdavi i karijerno gramzljivi, multiplicirali su Milanovićevu krivnju čak do bratoubilačkog rata, rasula i nevjerojatnoga međusobnog nepovjerenjaCRO Demoskop agencije Promocije plus (listopad 2021.) za RTL odaje manje-više mjesecima već istu sliku koja tzv. desnici ne daje razloga ni za kakav veći optimizam. Kamoli za poruke kojima se samozavaravaju i javnosti farbaju tunele Hrvatski suverenisti i Domovinski pokret. Da su, je li, izbori danas, HDZ bi opet bio relativan izborni pobjednik s rejtingom od 27,6 posto (u rujnu 27,3 posto), platforma Možemo! bi pobrala 17,1 posto glasova (u rujnu 17,2 posto), a SDP 16,1 posto (u rujnu 17,9 posto). Svi ostali im gledaju u leđa. Izdaleka. Most nezavisnih lista (6,7 posto sada, u rujnu 7,7 posto) već je u rujnu izgurao Domovinski pokret s četvrtog rejtinškog mjesta (u listopadu 3,7 posto, u rujnu 3,8 posto, a u lipnju 8,2 posto). To će reći da tri četvrtine birača pušta preko izbornog praga tek četiri stranke: HDZ, Možemo!, SDP i Most. U četvrtini pak biračkog tijela nagurala se sva sila političkih stranaka i ambicija bez pokrića u rejtinškim skupinama iznad i ispod jedan posto koje u oba slučaja, zaptavo, nemaju što tražiti u vladajućem tzv. mainstreamu.
HSS, Centar, Fokus i Živi zid (po 1,2 posto), IDS (1,1 posto) i Hrvatski suverenisti (1 posto) su u prvoj skupini, a u drugoj – miljama daleko ispod izbornog praga (5 posto) su HSU (0,8 posto) te Reformisti, Radnička fronta, BM 365 i HSLS (po 0,5 posto). Sve ostale stranke zajedno ubiru tek 1,7 posto glasova… Što je rejtinško dno dna, pa… Plus-minus, to je konfiguracija aktualne političke scene u Bijednoj Našoj koja se neće bitno promijeniti do sljedećih parlamentarnih izbora, a možebitno ni još neko vrijeme poslije njih. Rekosmo, ma što, kako i koliko HDZ fasovao afera i skandala svojih „pojedinaca“, a interesno združena saborska oporba od krajnje tzv. desnice do krajnje tzv. ljevice izvodila karikaturalne desante na parlamentarnu govornicu eda bi ih tv-oko proslijedilo javnosti, ali i prekidala zasjedanja, pisala unaprijed propale interpelacije ili skupljala makar jedan glas više od minimuma za stavljanje na dnevni red sve novih i novih točaka koje bi HDZ najradije dovijeka držao pod tepihom. Jer, ma što tko mislio, relativna većina biračkog tijela koje izlazi na izbore uvjerena je kako HDZ – a to ima odavno posijane razloge u društvenim skupinama egzistencijalno ovisnim upravo o devner plavoj ZNA SE opciji te lažnom uvjerenju o „državotvornosti“ stranke Franje Tuđmana – jedini ima uvjerljivu, razvedenu i iskusnu personalnu infrastrukturu koja može jamčiti kakvu-takvu državnu opstojnost na duži rok. Drugi su – također, je li, podložni korupciji i političkim perverzijama svake vrsti – nepouzdani?
Platforma Možemo! sa svojih reprezentativnih nešto više od 17 posto potpore – tek desetak posto manje od vodećeg HDZ-a – uvelike je još nepoznanica kojoj budućnost ovisi o tomu hoće li položiti ispit ogromnog povjerenja Zagrepčana, a time do parlamentarnih izbora posijati temeljno kamenje potentne infrastrukture znatno šire od metropole i Pazina, gdje je gradonačelnicom postala Suzana Jašić te platforma Možemo! osvojila vijećnička mjesta u nekoliko drugih sredina. Zagrebački ispit Tomislava Tomaševića – gdje mu se Bandićeva kosturnica dnevno obara na glavu enormnim troškovima i personalni deficiti sapliću noge, pa izborni luzeri osvetnički larmju o nesposobnosti – presudit će budućnosti Možemo! i u Zagrebu i šire. Odlike ili barem ocjena vrlo dobar nude izgledno političko sutra, svaka niža ocjena pak razočaranje i neizvjesnost. Pad na marginu.
Odlike ili barem ocjena vrlo dobar za rad u Zagrebu nude platformi Možemo! izgledno političko sutra, svaka niža ocjena pak razočaranje i neizvjesnostSDP je manje-više za dugo završena oporbena priča: nekad bilo, sad se spominjalo? Pitanje je za milijun eura hoće li SDP-u – ipak još drugoj političkoj opciji po brojnosti članova i simpatizera – ikad više svanuti ona vrlo obećavajuća 2011. godina kada je uvjerljivo deklasirao HDZ sa svim njegovim tzv. desnim potpornim partnerima. Koju pak povijesnu 2011. tadašnji lider socijaldemokracije u Bijednoj Našoj nije znao iskoristiti kao šansu za vladati još iks mandata. Dokazati se, i vladati. Gubitkom čak pet izbornih mečeva i „punim gaćama“ zbog neciviliziranog šatorašenja 2014./15. usred civilizirane hrvatske metropole, Zoran Milanović je zabio prvi čavao u dugo pripremani lijes SDP-u. Njegovi nasljednici na čelu te stranke – dozlaboga nesposobni, a frazerski laprdavi i karijerno gramzljivi – multiplicirali su Milanovićevu krivnju čak do bratoubilačkog rata, rasula i nevjerojatnoga međusobnog nepovjerenja što upravo rezultira farsom o raskolu u saborskom Klubu SDP-a, pa izbacivanjem iz stranke bivšeg predsjednika SDP-a Davora Bernardića i šest zastupnika (još četvero je izbačeno već ranije) te osnivanjem paralelnog Klubu socijaldemokrata, koji će voditi Domagoj Hajduković.
S 18 izbačenih esdepeovaca, taj klub (18 zastupnika) brojniji je od SDP-ovog i, zapravo, drugi po snazi u tzv. Visokom domu, odmah iza HDZ-ovoga. „Ne očekujem nikakav egzodus iz SDP-a“, samouvjereno je rekla politička tajnica stranke Mirela Ahmetović u HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2“, iako jest činjenica da se Peđa Grbin krajnje rizično lišio suradnje većeg broja istaknutih/iskusnih članova stranke i doveo u pitanje ulogu svoga sada više no desetkovanoga saborskog kluba. „SDP se već dosta vremena suočava s unutarstranačkim problemima. Svi koji koji su istupali o stranci na način da su iznosili u javnost tzv. prljavo rublje – to ne bih tako ni nazvala, nego nekakve probleme koje ima svaka stranka – nisu pridonijeli SDP-ovom rejtingu, nisu pridonijeli izgradnji politika koje će prepoznati birači.“ No, SDP se već godinama bavi sam sobom, time tko će zasjesti na višu stepenicu stranačke hijerarhije i priskrbiti unosniju apanažu, tko će komu podmeznuti nogu na izbornoj listi, etc., a ne bitnim problemima života/budućnosti tzv.malih/običnih ljudi koje HDZ ignorira.
Rascijepljen sada SDP još je nesposobniji biti iole respektabilnija opcija, vrijedna biračkog prepoznavanja i glasa povjerenja. Nema sreće s tima koji kane „voditi“ hrvatsku socijaldemokraciju dvama kolosijecima, gurati klipove pod kotače jedni drugima. Te politike nemaju budućnost baš kao ni one zdesna. Radi se o nezrelim mantrama o vlasti radi vlasti, ne o ideji i sposobnostima za provesti potentnu razvojnu ideju koja će potaknuti svekoliki društveni, gospodarski i moralni napredak. Zato, ma što i kako radili, ma kakve ih još afere i skandali zaskakali, Andrej Plenković i HDZ mogu biti mirni i nastaviti prodavati politička muda pod bubrege državnih „uspjeha“ što ih je polučila njihova vladavina te vrlo sigurno dojedriti do izborne 2024. godine. Plenkoviću tada jamačno neće biti problem uhvatiti se i trećeg mandata najmoćnijeg političara u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj. Ako se baš ne poželi europskoga bijelog kruha, nekog od najvidljivijih/najplaćenijih mjesta u bruxelleskom činovništvu, pa umjesto sjedina zbog živciranja u Banskim dvorima i svađa s novinarima odabere znatno manje stresa, posla i odgovornosti za neusporedivo više love u bruxelleskom staklenjaku?
Zasad – zbog pregovaračkih zasluga na eurounijskim izborima i vojničke pokornosti kasnije – ne gine mu ta lukrativna žlica u medu. Karte su podijeljene u njegovu korist već srpnja 2019. mandatima Ursuli von der Leyen i Charlesu Michelu na čelu Unije. No, u politici ništa i nikad nije izvjesno/sigurno, pa u nastavku slabljenja demokršćanske opcije i bijeli eurounijski kruh može izmaknuti ispred već razjapljenih usta.
h-alter
