HGK radi po zakonu starom 30 godina, a svi dosadašnji pokušaji reforme su propali. Zahtjevi za ukidanje obvezne članarine otvorili su raspravu o smislu HGK.
Zadnjih se tjedana u hrvatskoj javnosti intenzivno raspravlja o Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK). Dio poduzetnika i parlamentarne oporbe traži ukidanje obveznog članstva u Komori, zbog čega je vladajuća većina obećala reformu funkcioniranja HGK.
U ovom tekstu pozabavit ćemo se stoga svrhom Hrvatske gospodarske komore, ulogom koju bi trebala obnašati u gospodarstvu i mogućim budućim aktivnostima HGK, ako do reforme uopće dođe. Kroz godine se, naime, u više navrata zazivalo ukidanje obvezne članarine, ali reforma HGK se nikad nije dogodila. Rad HGK još uvijek je reguliran zakonom donesenim prije 30 godina.
Svaka treća nacionalna gospodarska komora u zemljama članicama Europske unije (EU), a među njima je i Hrvatska, ima obavezno članstvo. Prema podacima Međunarodne trgovačke komore (International Chamber of Commerce – ICC), povijest komorskog organiziranja seže do 1599. godine i Francuske, kada se pojam trgovačke komore prvi puta pojavio u Marseilleu.
Gospodarske komore različito su se razvijale u različitim državama. No generalno danas postoje dva modela njihove organizacije – javnopravni kontinentalni model i privatnopravni anglosaksonski model.
Javnopravni kontinentalni model zasnovan je na ostacima srednjovjekovnih cehova. Nakon pojave komore u Francuskoj, takav oblik organiziranja proširio se Europom te su ubrzo osnovane komore u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Sloveniji, Španjolskoj. Javnopravni komorski model obilježava obaveznost članstva i reguliranje rada komore na razini nacionalnog zakonodavstva. Takav oblik komorskog organiziranja najkarakterističniji je za prostor kontinentalne Europe.
U svijetu, međutim, prevladava privatnopravni anglosaksonski model koji je nastao u Velikoj Britaniji te se proširio u zemljama pod njenim utjecajem, a prisutan je i u skandinavskim zemljama. U tom modelu, odražavajući laissez faire ekonomske politike nacija, komore se organiziraju prema željama i potrebama lokalne poslovne zajednice i njihov rad nije reguliran nacionalnim zakonodavstvom. Osim u Velikoj Britaniji i zemljama Commonwealtha, takva je komorska organizacija prisutna u Sjevernoj Americi, Skandinaviji, Belgiji, Švicarskoj.
Iako su ta dva modela prevladavajući, u nekim zemljama komore su izgrađene na njihovoj kombinaciji. Takvi modeli prisutni su u Kini, zemljama Latinske Amerike, Singapuru, Vijetnamu… Karakteristika im je da su komore uspostavljene nacionalnim zakonodavstvom iako djeluju po modelu dobrovoljnog članstva.
Hrvatska gospodarska komora (HGK) klasičan je primjer javnopravnog kontinentalnog modela organiziranja. No pitanje je do kada.
Vlada se, naime, obvezala da će do 15. srpnja dostaviti Saboru zakonski prijedlog koji će osigurati reformu HGK „u funkcionalnom i materijalnom smislu te daljnje rasterećenje hrvatskih gospodarstvenika i osnaživanje njihovog tržišnog položaja“.
Taj zaključak posljedica je žučnog traženja ukidanja komorskog doprinosa, što od strane udruge građana Glas poduzetnika, a što od strane parlamentarne oporbe.
Još u listopadu 2020. godine je Most u saborsku proceduru uputio prijedlog za izmjenu Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori kojim su tražili ukidanje obavezne komorske članarine. Taj je prijedlog raspravljen isključivo jer je oporba prikupila 30 saborskih potpisa (u skladu s člankom 228. Poslovnika Sabora), a nakon što je ta točka na dnevnom redu bila dulje od 60 dana.
Vladajući HDZ, međutim, nije dopustio da se o Mostovom zakonskom prijedlogu glasa u Saboru. Glasanje je skinuto s dnevnog reda jer HDZ nije bio siguran da može osigurati saborsku većinu za odbijanje Mostovog prijedloga. Iako se radilo tek o prvom čitanju zakonskog prijedloga, pa njegovo izglasavanje zapravo ne bi ništa izmijenilo u radu Komore, a prijedlog bi se mogao detaljnije razraditi u drugom čitanju prije konačne potvrde u Saboru, HDZ je odlučio kako ne želi riskirati da ostanu preglasani.
HDZ, naime, nije bio siguran kako će o tom zakonskom prijedlogu u prvom čitanju glasati njegovi koalicijski partneri iz liberalnih stranaka, a u Saboru im je nedostajala i ruka u tom trenu teško bolesnog Miroslava Tuđmana. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković stoga nije na glasanje stavio zakon raspravljen u prvom čitanju, iako se to očekivalo (1, 2, 3).
Oporba je reagirala srušivši kvorum u Saboru, a HDZ je sa svojim partnerima naknadno dogovorio zaključak kojim se obvezuje da u roku od šest mjeseci krene reforma HGK. Najavili su da će ići prema postupnom ukidanju obaveze članarine HGK (1, 2, 3). U samom zaključku, međutim, o postupnom ukidanju članarine nema riječi.
„Najveće posljedice ukidanja članarina HGK dugoročno bi osjetilo hrvatsko gospodarstvo, odnosno poduzetnici, i to onaj najosjetljiviji dio – mali i srednji. Naime, Komora je ustrojena prema tzv. kontinentalnom modelu koji imaju i naši najveći trgovinski partneri poput Njemačke i Austrije. Taj model podrazumijeva da sve članice imaju pravo na jednaku uslugu, iako ih 97 posto plaća 42 kune mjesečno“, tvrde iz HGK u odgovoru na upit Faktografa.
Kako navode iz HGK, „upravo ta solidarnost omogućava i najmanjima ravnopravan pristup svim komorskim uslugama – od olakšavanja izlaska na međunarodna tržišta, preko sufinanciranja troškova sajmova, do sudjelovanja na raznim edukacijama bez naknade“. Dodaju i kako već desetljećima „provode projekte kao što su ‘Kupujmo hrvatsko’ ili sada nakon potresa ‘Ugradimo Hrvatsko’, od kojih korist imaju brojni naši poduzetnici“.
„Kada bi sve svoje prihode ostvarivali na tržištu, onda bi i usluge koje pružamo morale biti po tržišnim cijenama, a samim time bi postale nedostupne mnogima koji ih danas koriste. To ne bi bio problem velikim tvrtkama koje imaju budžete da same financiraju edukacije, sajmove i promociju na stranim tržištima, već bi najviše pogodilo manje tvrtke i poduzetnike početnike koji imaju izvozne ambicije, ali često nemaju dovoljno sredstava da ih samofinanciraju“, objašnjavaju iz HGK.
Kratkoročno bi, kako navode iz Komore, neke tvrtke uštedjele 42 kune mjesečno, no na duge staze bi šteta za domaću ekonomiju bila puno veća.
„Mnoge aktivnosti i obaveze koje imamo temeljem javnih ovlasti, poput dozvola za izvoz ili za prijevoznike, bi ukidanjem obvezne članarine trebao preuzeti netko drugi, a to znači nove agencije, nova zapošljavanja i novi viši trošak za građane“, tvrde iz HGK.
Rad HGK reguliran je Zakonom donesenim prije punih 30 godina, 1991. godine te Statutom komore. Javna ovlast je, kako se navodi u Programu rada HGK za tekuću godinu, „poseban oblik povjerenja javne vlasti“, dan toj instituciji da postupa u ime države.
Ukupno je 11 javnih ovlasti HGK: izdaje potvrde o podrijetlu robe (potvrda o nepovlaštenom podrijetlu robe, potvrda o podrijetlu iz treće zemlje i potvrda o podrijetlu FORM A); izdaje ATA karnete – za pojednostavljenje privremenog uvoza u stranu zemlju; izdaje Potvrdu o upisu u Upisnik HGK o izdavanju i distribuciji tiska; vodi javne komisionare; vodi Registar posrednika o prometu nekretnina; vodi Imenik agenata posredovanja u prometu nekretnina; organizira i provodi stručne ispite za agente posredovanja u prometu nekretnina; zadužena je za raspodjelu dozvola za međunarodni prijevoz tereta cestom; usklađuje vozne redove linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu; provodi stručnu osposobljenost za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog prijevoza (ispit); izdaje EU potvrde.
Osim toga, unutar HGK djeluju Stalno arbitražno sudište te Centar za mirenje zaduženi za izvansudsko rješavanje sporova između gospodarskih subjekata.
Slične javne ovlasti, prema podacima s njihovih web stranica, obavljaju i druge gospodarske komore na razini Europe, bez obzira na način njihove organizacije, odnosno obaveznosti ili neobaveznosti članstva.
„Ne postoji država u EU koja aktivnosti promocije gospodarstva ne financira iz proračuna ili drugih parafiskalnih davanja. Devet zemalja EU ima obavezno članstvo u gospodarskim komorama (Austrija, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka i Španjolska), a od prvih devet zemalja najvažnijih trgovinskih partnera Hrvatske u izvozu, čak šest ima obavezno članstvo u gospodarskim komorama“, navode iz HGK objašnjavajući i da zemlje koje imaju dobrovoljno članstvo „svoje aktivnosti u području promicanja poduzetništva, trgovine i ulaganja financiraju kroz proračun kojim se financiraju druge institucije zadužene za taj posao“.
„Dakle, računica je ista, proizvod ili neka usluga koštaju, samo je pitanje tko će to u konačnici platiti“, zaključuju u HGK. Podsjećaju pritom i da su u Srbiji ukinuli obavezno članstvo u gospodarskoj komori, „no s obzirom na brojne negativne posljedice koje je ta odluka imala na njihovo gospodarstvo, obavezno članstvo je vraćeno nakon dvije godine kako bi se pružila jača podrška gospodarstvenicima“.
Srbija je obavezno članstvo u gospodarskoj komori ukinula 2013. godine, a vratila ga je Zakonom donesenim 2015. godine. Iako je vraćanje obaveznog članstva izazvalo prijepore te rezultiralo ustavnom tužbom, tamošnji Ustavni sud potvrdio je obavezno članstvo u Privrednoj komori Srbije u skladu s Ustavom RS.
Govoreći o visini članarine, HGK ističe 42 kune mjesečno jer taj iznos plaća većina članica. Taj iznos se apostrofira i u javnim raspravama. Tako je, primjerice, Andrej Plenković, predsjednik Vlade oporbi koja je srušila saborski kvorum jer na dnevnom redu nije bilo glasanje o prijedlogu ukidanja obavezne komorske članarine, poručio da „rade politički cirkus zbog 42 kune mjesečno“ što im, kako je kazao, neće zaboraviti.
„Članarina za ona društva koja su slabijeg prometa, prihoda itd. iznosi 42 kune mjesečno. Te 42 kn mjesečno su razlog za ovakvu inicijativu kojoj sada svjedočimo. Nitko ne kaže da HGK ne može još bolje raditi, da ne može biti još korisniji, bolji, dostupniji gospodarskim subjektima, međutim HKG ima svoju tradiciju 160 godina. To nisu tijela koja se demontiraju na brzinu, zbog oporbenog hira ili demagoških i populističkih nagona“, poručio je Plenković (Večernji listi).
Njegov koalicijski partner Radimir Čačić, predsjednik Reformista otišao je korak dalje poručivši da se onaj tko ne može platiti 42 kune mjesečno, ne treba smatrati gospodarstvenikom. No dodao je i kako nije poanta u tom iznosu članarine, već u tome što se za taj novac može dobiti (N1), aludirajući kako je HGK potrebno reformirati.
Taj isticani iznos mjesečne članarine odnosi se na prvu grupu članica HGK, odnosno poduzetnike koji ne prelaze dva od ova tri kriterija – ukupna aktiva 7,5 milijuna kuna, ukupni prihodi 15 milijuna kuna i broj zaposlenih veći od 50.
Veći poduzetnici plaćaju mjesečnu članarinu od 1.083 kune. Taj iznos članarine plaćaju tvrtke koje prelaze dva od tri kriterija prve grupe, ali nikad ne prelaze dva od ova tri kriterija – ukupna aktiva 30 milijuna kuna, ukupni prihodi 59 milijuna kuna i broj zaposlenih od 250.
U trećoj kategoriji su sve članice koje prelaze dva od tri kriterija druge grupe i njihova mjesečna članarina iznosi 3.973 kune.
Značajan dio članica HGK oslobođen je plaćanja članarine. Prednjače novoosnovane tvrtke kojih je lani bilo 32 264, dok je dodatnih preko 22 tisuće članica oslobođeno članarine u sklopu mjera za ublažavanje šteta nastalih uslijed pandemije Covida-19. Privremeno je obustavljeno plaćanje članarine i za poslovne subjekte sa sjedištem na području pogođenom potresima, kojima je zbog posljedica potresa onemogućeno redovito poslovanje (Poslovni dnevnik, HGK).
Aktualni predsjednik HGK, HDZ-ov Luka Burilović tu instituciju vodi od travnja 2014. godine. Povjerenje Skupštine osvojio je nakon za HGK turbulentne 2013. godine, u kojoj Nadan Vidošević uhićen nakon što je na čelu HGK proveo 18 godina. U aferi Remorker Vidošević je optužen zajedno s Davorom Komeričkim i Zdenkom Peternelom za izvlačenje 39 milijuna kuna iz Komore, a sudski proces još uvijek traje (1, 2, 3, 4).
Nakon što je Vidošević smijenjen u studenom 2013. godine, HGK je kao vršiteljica dužnosti preuzela Sabina Škrtić, tadašnja pomoćnica ministra gospodarstva koja je pripremila izbornu skupštinu. Od trenutka preuzimanja dužnosti Burilović je govorio o reformama unutar komore i smanjenju njenih troškova.
„Komora je istinski primjer sustavne reforme organizacije. Smanjili smo prihode i broj zaposlenih za 30 posto, uveli nove usluge. Taj bi primjer napokon trebala slijediti i javna uprava i brojne druge državne organizacije“, rekao je Luka Burilović koncem 2015. godine na Skupštini HGK dodavši da dok drugi samo pričaju o reformama, Komora ih provodi.
Zadnju godinu Vidoševićeva mandata HGK je imala 227,9 milijuna kuna prihoda, od čega je 201 milijun ostvaren od članarina. Ukupni rashodi su iznosili nešto više od 226 milijuna kuna. Prema planu poslovanja za tekuću godinu, prihodi su planirani na razini od 198,9 milijuna kuna, dok se procjenjuje da su na razini 2020. godine iznosili 182,2 milijuna kuna. Prihodi od članarina u ovoj godini planirani su na razini od 144,6 milijuna kuna, dok je procjena prošlogodišnje realizacije 149,8 milijuna kuna. Istodobno, ovogodišnji rashodi planirani su na razini 198,9 milijuna kuna dok je procjena da su u 2020. iznosili 182,2 milijuna kuna (1, 2).
U sedam godina, od 2013. do 2020. godine, Komora je rashode smanjila za 44 milijuna kuna. Istodobno je značajno smanjen i broj zaposlenih; u 2014. su, kako kažu iz HGK, imali 640 zaposlenih, a danas ih je 393.
Dodaju i kako je, unatoč rezanju rashoda ostvarenim smanjenjem broja zaposlenih, digitalizacijom i reorganizacijom, komorski sustav danas mnogo učinkovitiji.
„Tako, primjerice, danas provodimo čak 49 projekata, dok smo ih u 2014. provodili desetak. Uz sve to, smanjivali smo članarinu četiri puta, ukinuli komorski doprinos, oslobodili sve novoosnovane tvrtke plaćanja članarine za prve dvije godine poslovanja te postepeno povećavamo prihode iz vlastitih aktivnosti“, objašnjavaju iz HGK.
Aktualna rasprava o ukidanju obavezne članarine za HGK i reorganizaciji te institucije nije novost. Ta tema se u nekoliko navrata od 2008. godine otvarala u javnosti.
Tako je 2008. godine postupno ukidanje komorskog doprinosa bilo tema na Gospodarsko-socijalnom vijeću (GSV). U reformu se trebalo krenuti već od 2009. godine, prema prijedlogu koji je izradio HSLS, a koji je i tada, kao i danas, bio u koaliciji s HDZ-om (Poslovni dnevnik). Pod naletom ekonomske krize koja je uslijedila, ta je tema zamrla.
Pitanje funkcioniranja i financiranja HGK ponovo je otvoreno 2014. godine kao posljedica afere Remorker i uhićenja Nadana Vidoševića, ali i izvještaja Državne revizije, koja je u poslovanju HGK u periodu od 2011. do 2013. godine našla cijeli niz propusta i nezakonitosti (Index, Državna revizija).
Jedan od najžešćih kritičara HGK u koalicijskoj Vladi SDP-a bio je Gordan Maras, ministar poduzetništva i obrta koji se zalagao za dobrovoljno članstvo, dok je za HNS-ova Ivana Vrdoljaka, tadašnjeg ministra gospodarstva, to bilo preradikalno. Dva su se ministarstva usuglasila pa je tadašnje Ministarstvo gospodarstva izradilo nacrt prijedloga novog zakona o HGK koji je dio poduzetnika oslobađao plaćanja članarine. No zakon nije stigao dalje od javne rasprave i rasprave na Gospodarsko-socijalnom vijeću, na kojem je Hrvatska udruga poslodavaca bila suzdržana, a sindikalna strana se usprotivila takvom rješenju (Večernji list, Poslovni dnevnik, GSV).
Interesantno je, pritom, kako su iz HGK reagirali na tadašnje razmišljanje vlasti o reformi, koja bi podrazumijevala i obavezu HGK da Vladi, putem ministarstva zaduženog za gospodarstvo, dostavlja redovita izvješća o radu vezano za prenesene javne ovlasti.
Upravo je predsjednik HGK Burilović tada govorio kako je njegova vizija prelazak na dobrovoljno članstvo.
„Moram ponovno istaknuti kako je upravo prelazak na dobrovoljno članstvo vizija novog rukovodstva HGK. Ali na način da se postepeno povećavaju prihodi iz vlastitih aktivnosti. Svaka ozbiljna osoba u poslovnom svijetu zna da je, za ostvarenje takvih ciljeva bez potresa, potrebno realno prijelazno razdoblje“, kazao je Burilović (HGK, Tportal).
Za Most, čiji je zahtjev za ukidanjem obavezne komorske članarine vladajuću većinu prisilio na donošenje zaključka kojim se obvezuje da će u narednih pola godine krenuti s reformom HGK, to pitanje nije novost. Za ukidanje i redefiniranje obaveznih komorskih članarina zalažu se od pojave na političkoj pozornici.
Nakon parlamentarnih izbora 2015. godine, ukidanje obavezne članarine za HGK, ali i Hrvatsku obrtničku komoru našlo se na listi zahtjeva u pregovorima koje je Most vodio sa SDP-om i HDZ-om oko sastavljanja Vlade (Telegram, Net.hr). Tada se Most priklonio HDZ-u Tomislava Karamarka, ali ta vlada nije dugo potrajala, niti su komorske članarine ukinute.
Ukidanje obaveznih komorskih članarina našlo se i u izbornom programu Mosta 2016. godine. I nakon tih izbora Most je ušao u koaliciju s HDZ-om na čijem je čelu Andrej Plenković, pa se ne može reći da HDZ nije znao za što se Most zalaže kada je riječ o komorskim članarinama. Ta je koalicija pukla u travnju 2017. godine kada je Plenković razriješio Mostove ministre jer su bili za izglasavanje nepovjerenja Zdravku Mariću, ministru financija. Oporba je, naime, tražila izglasavanje nepovjerenja Mariću zbog njegove uloge u aferi Agrokor.
U listopadu te 2017. godine, kada je Most već bio opozicija nakon izlaska iz koalicije s HDZ-om, u Saboru je raspravljen prijedlog zakona o HGK Kluba zastupnika SDP-a kojim se također predlagalo uvođenje dobrovoljnog članstva. Taj zakonski prijedlog nije prihvaćen.
Aktualna zbivanja, odnosno pritisak s jedne strane oporbe i dijela javnosti dobrim dijelom potaknut krizom izazvanom pandemijom Covida-19, ali i HDZ-ovih koalicijskih partnera koji se zalažu za reformu komore – HSLS-ova Daria Hrebaka i Čačićevih Reformista – možda bi mogla vlast doista i potaknuti da se HGK reformira. Hoće li se to ostvariti i na koji način, međutim, pitanje je. Dosadašnji pokušaji, povijest je pokazala, ostali su tek pokušaji.
Tako je i Zoran Milanović, danas predsjednik države, a od 2011. do 2015. predsjednik Vlade, u aktualnim zbivanjima oko HGK podsjetio kako je ukidanje obavezne članarine nešto što njegova Vlada nije uspjela provesti.
„HGK je politička jazbina, puno veća nego HGK. To nije esencijalna institucija, bila je korisna, postala je beskorisna, tu su politički obračuni na svakoj razini“, ustvrdio je Milanović dodajući da je i on plaćao članstvo, a ništa za to nije dobio.
„Ta komora više nema smisla. Nema smisla da je ljudi financiraju, a ne znaju što dobivaju. Tu se uhljebljuju prijatelji, kolegice po stranačkoj liniji”, rekao je Milanović dodavši kako se radi o ogromnim novcima kojima se financira aparat koji ništa ne radi.
Takvom dojmu uvelike pridonose afere, od Remorkera koji se vuče još od 2013. godine, pa do najnovijih otkrića o primanjima aktualnog predsjednika HGK Burilovića, automobilu kojim se koristi, cijepljenju preko reda (Index, Jutarnji list, 24 sata). Sve to ukazuje da ni aktualno vodstvo Komore nije uspjelo vratiti povjerenje u tu instituciju.
Pitanje je i hoće li najavljeno postupno ukidanje članstva u Komori promijeniti sliku. Ako se pita HGK, doći će do značajnih promjena za korisnike, ali i za državni aparat.
„Komore koje imaju obavezno članstvo pružaju cijeli niz usluga koje nitko u zemlji ne obavlja poput javnih ovlasti, pružanja podrške tvrtkama u internacionalizaciji, kreiranje i sukreiranje zakonodavnog okvira iz područja gospodarstva, zastupanje interesa malih poduzetnika, edukacije poduzetnika itd.“, objašnjavaju iz HGK dodajući i kako u onim zemljama u kojima je ukinuto obvezno članstvo, komore više nisu mogle ispunjavati te usluge zbog smanjenja financijskih i kadrovskih resursa.
„Trošak svega toga morao je biti financiran iz državnog proračuna kroz povećanje broja državnih agencija ili broja zaposlenika u već postojećima, ali uz puno manju efikasnost zbog nepostojanja strukturirane komunikacije s članicama kroz sektorska udruženja. O tome nitko ne razmišlja, a to su realni problemi s kojima ćemo se morati suočiti krenemo li tim putem“, poručuju iz HGK.
Koji će put Vlada odabrati, trebalo bi biti vidljivo do ljeta, ne splasnu li reformski apetiti kao u prošlosti. Ako ništa drugo, zakon kojim se regulira rad HGK star je 30 godina i odavno ne prati kretanja na tržištu.
Primjerice, jedan od poslova HGK propisan Zakonom je i „priprema, sklapanje i praćenje primjene kolektivnih ugovora“. Međutim, HGK nije nezavisna, neprofitna udruga poslodavaca registrirana prema odredbama Zakona o radu te ne može biti socijalni partner. Ta odredba iz Zakona o HGK smisao je izgubila 1994. godine kada je osnovana Hrvatska udruga poslodavaca, koja je od tada jedini reprezentativni predstavnik gospodarstva u socijalnom dijalogu.
No, u slučaju mogućeg ukidanja obavezne članarine u HGK, ta bi institucija u budućnosti mogla biti preoblikovana u udrugu poslodavaca više razine koja bi djelovala prema odredbama Zakona o radu i Zakona o reprezentativnosti, kojima je reguliran rad sindikata i udruga poslodavaca, pa time i kriteriji za sudjelovanje u socijalnom dijalogu (što obuhvaća i kolektivno pregovaranje).
Primjerice, Gospodarska zbornica Slovenije jedan je od socijalnih partnera, predstavnika poslodavaca u Sloveniji i to nakon što je od 2006. godine ukinuto obavezno članstvo u njoj.
faktograf
Zadnjih se tjedana u hrvatskoj javnosti intenzivno raspravlja o Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK). Dio poduzetnika i parlamentarne oporbe traži ukidanje obveznog članstva u Komori, zbog čega je vladajuća većina obećala reformu funkcioniranja HGK.
U ovom tekstu pozabavit ćemo se stoga svrhom Hrvatske gospodarske komore, ulogom koju bi trebala obnašati u gospodarstvu i mogućim budućim aktivnostima HGK, ako do reforme uopće dođe. Kroz godine se, naime, u više navrata zazivalo ukidanje obvezne članarine, ali reforma HGK se nikad nije dogodila. Rad HGK još uvijek je reguliran zakonom donesenim prije 30 godina.
Povijest komorskog organiziranja
Svaka treća nacionalna gospodarska komora u zemljama članicama Europske unije (EU), a među njima je i Hrvatska, ima obavezno članstvo. Prema podacima Međunarodne trgovačke komore (International Chamber of Commerce – ICC), povijest komorskog organiziranja seže do 1599. godine i Francuske, kada se pojam trgovačke komore prvi puta pojavio u Marseilleu.
Gospodarske komore različito su se razvijale u različitim državama. No generalno danas postoje dva modela njihove organizacije – javnopravni kontinentalni model i privatnopravni anglosaksonski model.
Javnopravni kontinentalni model zasnovan je na ostacima srednjovjekovnih cehova. Nakon pojave komore u Francuskoj, takav oblik organiziranja proširio se Europom te su ubrzo osnovane komore u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Sloveniji, Španjolskoj. Javnopravni komorski model obilježava obaveznost članstva i reguliranje rada komore na razini nacionalnog zakonodavstva. Takav oblik komorskog organiziranja najkarakterističniji je za prostor kontinentalne Europe.
U svijetu, međutim, prevladava privatnopravni anglosaksonski model koji je nastao u Velikoj Britaniji te se proširio u zemljama pod njenim utjecajem, a prisutan je i u skandinavskim zemljama. U tom modelu, odražavajući laissez faire ekonomske politike nacija, komore se organiziraju prema željama i potrebama lokalne poslovne zajednice i njihov rad nije reguliran nacionalnim zakonodavstvom. Osim u Velikoj Britaniji i zemljama Commonwealtha, takva je komorska organizacija prisutna u Sjevernoj Americi, Skandinaviji, Belgiji, Švicarskoj.
Iako su ta dva modela prevladavajući, u nekim zemljama komore su izgrađene na njihovoj kombinaciji. Takvi modeli prisutni su u Kini, zemljama Latinske Amerike, Singapuru, Vijetnamu… Karakteristika im je da su komore uspostavljene nacionalnim zakonodavstvom iako djeluju po modelu dobrovoljnog članstva.
Pritisak da se HGK reformira
Hrvatska gospodarska komora (HGK) klasičan je primjer javnopravnog kontinentalnog modela organiziranja. No pitanje je do kada.
Vlada se, naime, obvezala da će do 15. srpnja dostaviti Saboru zakonski prijedlog koji će osigurati reformu HGK „u funkcionalnom i materijalnom smislu te daljnje rasterećenje hrvatskih gospodarstvenika i osnaživanje njihovog tržišnog položaja“.
Taj zaključak posljedica je žučnog traženja ukidanja komorskog doprinosa, što od strane udruge građana Glas poduzetnika, a što od strane parlamentarne oporbe.
Još u listopadu 2020. godine je Most u saborsku proceduru uputio prijedlog za izmjenu Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori kojim su tražili ukidanje obavezne komorske članarine. Taj je prijedlog raspravljen isključivo jer je oporba prikupila 30 saborskih potpisa (u skladu s člankom 228. Poslovnika Sabora), a nakon što je ta točka na dnevnom redu bila dulje od 60 dana.
Vladajući HDZ, međutim, nije dopustio da se o Mostovom zakonskom prijedlogu glasa u Saboru. Glasanje je skinuto s dnevnog reda jer HDZ nije bio siguran da može osigurati saborsku većinu za odbijanje Mostovog prijedloga. Iako se radilo tek o prvom čitanju zakonskog prijedloga, pa njegovo izglasavanje zapravo ne bi ništa izmijenilo u radu Komore, a prijedlog bi se mogao detaljnije razraditi u drugom čitanju prije konačne potvrde u Saboru, HDZ je odlučio kako ne želi riskirati da ostanu preglasani.
HDZ, naime, nije bio siguran kako će o tom zakonskom prijedlogu u prvom čitanju glasati njegovi koalicijski partneri iz liberalnih stranaka, a u Saboru im je nedostajala i ruka u tom trenu teško bolesnog Miroslava Tuđmana. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković stoga nije na glasanje stavio zakon raspravljen u prvom čitanju, iako se to očekivalo (1, 2, 3).
Oporba je reagirala srušivši kvorum u Saboru, a HDZ je sa svojim partnerima naknadno dogovorio zaključak kojim se obvezuje da u roku od šest mjeseci krene reforma HGK. Najavili su da će ići prema postupnom ukidanju obaveze članarine HGK (1, 2, 3). U samom zaključku, međutim, o postupnom ukidanju članarine nema riječi.
HGK: Solidarnost omogućuje ravnopravan pristup komorskim uslugama
„Najveće posljedice ukidanja članarina HGK dugoročno bi osjetilo hrvatsko gospodarstvo, odnosno poduzetnici, i to onaj najosjetljiviji dio – mali i srednji. Naime, Komora je ustrojena prema tzv. kontinentalnom modelu koji imaju i naši najveći trgovinski partneri poput Njemačke i Austrije. Taj model podrazumijeva da sve članice imaju pravo na jednaku uslugu, iako ih 97 posto plaća 42 kune mjesečno“, tvrde iz HGK u odgovoru na upit Faktografa.
Kako navode iz HGK, „upravo ta solidarnost omogućava i najmanjima ravnopravan pristup svim komorskim uslugama – od olakšavanja izlaska na međunarodna tržišta, preko sufinanciranja troškova sajmova, do sudjelovanja na raznim edukacijama bez naknade“. Dodaju i kako već desetljećima „provode projekte kao što su ‘Kupujmo hrvatsko’ ili sada nakon potresa ‘Ugradimo Hrvatsko’, od kojih korist imaju brojni naši poduzetnici“.
„Kada bi sve svoje prihode ostvarivali na tržištu, onda bi i usluge koje pružamo morale biti po tržišnim cijenama, a samim time bi postale nedostupne mnogima koji ih danas koriste. To ne bi bio problem velikim tvrtkama koje imaju budžete da same financiraju edukacije, sajmove i promociju na stranim tržištima, već bi najviše pogodilo manje tvrtke i poduzetnike početnike koji imaju izvozne ambicije, ali često nemaju dovoljno sredstava da ih samofinanciraju“, objašnjavaju iz HGK.
Kratkoročno bi, kako navode iz Komore, neke tvrtke uštedjele 42 kune mjesečno, no na duge staze bi šteta za domaću ekonomiju bila puno veća.
Javne ovlasti HGK
„Mnoge aktivnosti i obaveze koje imamo temeljem javnih ovlasti, poput dozvola za izvoz ili za prijevoznike, bi ukidanjem obvezne članarine trebao preuzeti netko drugi, a to znači nove agencije, nova zapošljavanja i novi viši trošak za građane“, tvrde iz HGK.
Rad HGK reguliran je Zakonom donesenim prije punih 30 godina, 1991. godine te Statutom komore. Javna ovlast je, kako se navodi u Programu rada HGK za tekuću godinu, „poseban oblik povjerenja javne vlasti“, dan toj instituciji da postupa u ime države.
Ukupno je 11 javnih ovlasti HGK: izdaje potvrde o podrijetlu robe (potvrda o nepovlaštenom podrijetlu robe, potvrda o podrijetlu iz treće zemlje i potvrda o podrijetlu FORM A); izdaje ATA karnete – za pojednostavljenje privremenog uvoza u stranu zemlju; izdaje Potvrdu o upisu u Upisnik HGK o izdavanju i distribuciji tiska; vodi javne komisionare; vodi Registar posrednika o prometu nekretnina; vodi Imenik agenata posredovanja u prometu nekretnina; organizira i provodi stručne ispite za agente posredovanja u prometu nekretnina; zadužena je za raspodjelu dozvola za međunarodni prijevoz tereta cestom; usklađuje vozne redove linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu; provodi stručnu osposobljenost za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog prijevoza (ispit); izdaje EU potvrde.
Osim toga, unutar HGK djeluju Stalno arbitražno sudište te Centar za mirenje zaduženi za izvansudsko rješavanje sporova između gospodarskih subjekata.
Slične javne ovlasti, prema podacima s njihovih web stranica, obavljaju i druge gospodarske komore na razini Europe, bez obzira na način njihove organizacije, odnosno obaveznosti ili neobaveznosti članstva.
„Ne postoji država u EU koja aktivnosti promocije gospodarstva ne financira iz proračuna ili drugih parafiskalnih davanja. Devet zemalja EU ima obavezno članstvo u gospodarskim komorama (Austrija, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka i Španjolska), a od prvih devet zemalja najvažnijih trgovinskih partnera Hrvatske u izvozu, čak šest ima obavezno članstvo u gospodarskim komorama“, navode iz HGK objašnjavajući i da zemlje koje imaju dobrovoljno članstvo „svoje aktivnosti u području promicanja poduzetništva, trgovine i ulaganja financiraju kroz proračun kojim se financiraju druge institucije zadužene za taj posao“.
„Dakle, računica je ista, proizvod ili neka usluga koštaju, samo je pitanje tko će to u konačnici platiti“, zaključuju u HGK. Podsjećaju pritom i da su u Srbiji ukinuli obavezno članstvo u gospodarskoj komori, „no s obzirom na brojne negativne posljedice koje je ta odluka imala na njihovo gospodarstvo, obavezno članstvo je vraćeno nakon dvije godine kako bi se pružila jača podrška gospodarstvenicima“.
Srbija je obavezno članstvo u gospodarskoj komori ukinula 2013. godine, a vratila ga je Zakonom donesenim 2015. godine. Iako je vraćanje obaveznog članstva izazvalo prijepore te rezultiralo ustavnom tužbom, tamošnji Ustavni sud potvrdio je obavezno članstvo u Privrednoj komori Srbije u skladu s Ustavom RS.
Visina članarine
Govoreći o visini članarine, HGK ističe 42 kune mjesečno jer taj iznos plaća većina članica. Taj iznos se apostrofira i u javnim raspravama. Tako je, primjerice, Andrej Plenković, predsjednik Vlade oporbi koja je srušila saborski kvorum jer na dnevnom redu nije bilo glasanje o prijedlogu ukidanja obavezne komorske članarine, poručio da „rade politički cirkus zbog 42 kune mjesečno“ što im, kako je kazao, neće zaboraviti.
„Članarina za ona društva koja su slabijeg prometa, prihoda itd. iznosi 42 kune mjesečno. Te 42 kn mjesečno su razlog za ovakvu inicijativu kojoj sada svjedočimo. Nitko ne kaže da HGK ne može još bolje raditi, da ne može biti još korisniji, bolji, dostupniji gospodarskim subjektima, međutim HKG ima svoju tradiciju 160 godina. To nisu tijela koja se demontiraju na brzinu, zbog oporbenog hira ili demagoških i populističkih nagona“, poručio je Plenković (Večernji listi).
Njegov koalicijski partner Radimir Čačić, predsjednik Reformista otišao je korak dalje poručivši da se onaj tko ne može platiti 42 kune mjesečno, ne treba smatrati gospodarstvenikom. No dodao je i kako nije poanta u tom iznosu članarine, već u tome što se za taj novac može dobiti (N1), aludirajući kako je HGK potrebno reformirati.
Taj isticani iznos mjesečne članarine odnosi se na prvu grupu članica HGK, odnosno poduzetnike koji ne prelaze dva od ova tri kriterija – ukupna aktiva 7,5 milijuna kuna, ukupni prihodi 15 milijuna kuna i broj zaposlenih veći od 50.
Veći poduzetnici plaćaju mjesečnu članarinu od 1.083 kune. Taj iznos članarine plaćaju tvrtke koje prelaze dva od tri kriterija prve grupe, ali nikad ne prelaze dva od ova tri kriterija – ukupna aktiva 30 milijuna kuna, ukupni prihodi 59 milijuna kuna i broj zaposlenih od 250.
U trećoj kategoriji su sve članice koje prelaze dva od tri kriterija druge grupe i njihova mjesečna članarina iznosi 3.973 kune.
Značajan dio članica HGK oslobođen je plaćanja članarine. Prednjače novoosnovane tvrtke kojih je lani bilo 32 264, dok je dodatnih preko 22 tisuće članica oslobođeno članarine u sklopu mjera za ublažavanje šteta nastalih uslijed pandemije Covida-19. Privremeno je obustavljeno plaćanje članarine i za poslovne subjekte sa sjedištem na području pogođenom potresima, kojima je zbog posljedica potresa onemogućeno redovito poslovanje (Poslovni dnevnik, HGK).
Institucija opterećena aferama
Aktualni predsjednik HGK, HDZ-ov Luka Burilović tu instituciju vodi od travnja 2014. godine. Povjerenje Skupštine osvojio je nakon za HGK turbulentne 2013. godine, u kojoj Nadan Vidošević uhićen nakon što je na čelu HGK proveo 18 godina. U aferi Remorker Vidošević je optužen zajedno s Davorom Komeričkim i Zdenkom Peternelom za izvlačenje 39 milijuna kuna iz Komore, a sudski proces još uvijek traje (1, 2, 3, 4).
Nakon što je Vidošević smijenjen u studenom 2013. godine, HGK je kao vršiteljica dužnosti preuzela Sabina Škrtić, tadašnja pomoćnica ministra gospodarstva koja je pripremila izbornu skupštinu. Od trenutka preuzimanja dužnosti Burilović je govorio o reformama unutar komore i smanjenju njenih troškova.
„Komora je istinski primjer sustavne reforme organizacije. Smanjili smo prihode i broj zaposlenih za 30 posto, uveli nove usluge. Taj bi primjer napokon trebala slijediti i javna uprava i brojne druge državne organizacije“, rekao je Luka Burilović koncem 2015. godine na Skupštini HGK dodavši da dok drugi samo pričaju o reformama, Komora ih provodi.
Zadnju godinu Vidoševićeva mandata HGK je imala 227,9 milijuna kuna prihoda, od čega je 201 milijun ostvaren od članarina. Ukupni rashodi su iznosili nešto više od 226 milijuna kuna. Prema planu poslovanja za tekuću godinu, prihodi su planirani na razini od 198,9 milijuna kuna, dok se procjenjuje da su na razini 2020. godine iznosili 182,2 milijuna kuna. Prihodi od članarina u ovoj godini planirani su na razini od 144,6 milijuna kuna, dok je procjena prošlogodišnje realizacije 149,8 milijuna kuna. Istodobno, ovogodišnji rashodi planirani su na razini 198,9 milijuna kuna dok je procjena da su u 2020. iznosili 182,2 milijuna kuna (1, 2).
U sedam godina, od 2013. do 2020. godine, Komora je rashode smanjila za 44 milijuna kuna. Istodobno je značajno smanjen i broj zaposlenih; u 2014. su, kako kažu iz HGK, imali 640 zaposlenih, a danas ih je 393.
Dodaju i kako je, unatoč rezanju rashoda ostvarenim smanjenjem broja zaposlenih, digitalizacijom i reorganizacijom, komorski sustav danas mnogo učinkovitiji.
„Tako, primjerice, danas provodimo čak 49 projekata, dok smo ih u 2014. provodili desetak. Uz sve to, smanjivali smo članarinu četiri puta, ukinuli komorski doprinos, oslobodili sve novoosnovane tvrtke plaćanja članarine za prve dvije godine poslovanja te postepeno povećavamo prihode iz vlastitih aktivnosti“, objašnjavaju iz HGK.
Nije prvi put da se zaziva ukidanje članarine
Aktualna rasprava o ukidanju obavezne članarine za HGK i reorganizaciji te institucije nije novost. Ta tema se u nekoliko navrata od 2008. godine otvarala u javnosti.
Tako je 2008. godine postupno ukidanje komorskog doprinosa bilo tema na Gospodarsko-socijalnom vijeću (GSV). U reformu se trebalo krenuti već od 2009. godine, prema prijedlogu koji je izradio HSLS, a koji je i tada, kao i danas, bio u koaliciji s HDZ-om (Poslovni dnevnik). Pod naletom ekonomske krize koja je uslijedila, ta je tema zamrla.
Pitanje funkcioniranja i financiranja HGK ponovo je otvoreno 2014. godine kao posljedica afere Remorker i uhićenja Nadana Vidoševića, ali i izvještaja Državne revizije, koja je u poslovanju HGK u periodu od 2011. do 2013. godine našla cijeli niz propusta i nezakonitosti (Index, Državna revizija).
Jedan od najžešćih kritičara HGK u koalicijskoj Vladi SDP-a bio je Gordan Maras, ministar poduzetništva i obrta koji se zalagao za dobrovoljno članstvo, dok je za HNS-ova Ivana Vrdoljaka, tadašnjeg ministra gospodarstva, to bilo preradikalno. Dva su se ministarstva usuglasila pa je tadašnje Ministarstvo gospodarstva izradilo nacrt prijedloga novog zakona o HGK koji je dio poduzetnika oslobađao plaćanja članarine. No zakon nije stigao dalje od javne rasprave i rasprave na Gospodarsko-socijalnom vijeću, na kojem je Hrvatska udruga poslodavaca bila suzdržana, a sindikalna strana se usprotivila takvom rješenju (Večernji list, Poslovni dnevnik, GSV).
Interesantno je, pritom, kako su iz HGK reagirali na tadašnje razmišljanje vlasti o reformi, koja bi podrazumijevala i obavezu HGK da Vladi, putem ministarstva zaduženog za gospodarstvo, dostavlja redovita izvješća o radu vezano za prenesene javne ovlasti.
Upravo je predsjednik HGK Burilović tada govorio kako je njegova vizija prelazak na dobrovoljno članstvo.
„Moram ponovno istaknuti kako je upravo prelazak na dobrovoljno članstvo vizija novog rukovodstva HGK. Ali na način da se postepeno povećavaju prihodi iz vlastitih aktivnosti. Svaka ozbiljna osoba u poslovnom svijetu zna da je, za ostvarenje takvih ciljeva bez potresa, potrebno realno prijelazno razdoblje“, kazao je Burilović (HGK, Tportal).
Most od početka za ukidanje članarine
Za Most, čiji je zahtjev za ukidanjem obavezne komorske članarine vladajuću većinu prisilio na donošenje zaključka kojim se obvezuje da će u narednih pola godine krenuti s reformom HGK, to pitanje nije novost. Za ukidanje i redefiniranje obaveznih komorskih članarina zalažu se od pojave na političkoj pozornici.
Nakon parlamentarnih izbora 2015. godine, ukidanje obavezne članarine za HGK, ali i Hrvatsku obrtničku komoru našlo se na listi zahtjeva u pregovorima koje je Most vodio sa SDP-om i HDZ-om oko sastavljanja Vlade (Telegram, Net.hr). Tada se Most priklonio HDZ-u Tomislava Karamarka, ali ta vlada nije dugo potrajala, niti su komorske članarine ukinute.
Ukidanje obaveznih komorskih članarina našlo se i u izbornom programu Mosta 2016. godine. I nakon tih izbora Most je ušao u koaliciju s HDZ-om na čijem je čelu Andrej Plenković, pa se ne može reći da HDZ nije znao za što se Most zalaže kada je riječ o komorskim članarinama. Ta je koalicija pukla u travnju 2017. godine kada je Plenković razriješio Mostove ministre jer su bili za izglasavanje nepovjerenja Zdravku Mariću, ministru financija. Oporba je, naime, tražila izglasavanje nepovjerenja Mariću zbog njegove uloge u aferi Agrokor.
U listopadu te 2017. godine, kada je Most već bio opozicija nakon izlaska iz koalicije s HDZ-om, u Saboru je raspravljen prijedlog zakona o HGK Kluba zastupnika SDP-a kojim se također predlagalo uvođenje dobrovoljnog članstva. Taj zakonski prijedlog nije prihvaćen.
Ima li postojanje HGK još uvijek smisla?
Aktualna zbivanja, odnosno pritisak s jedne strane oporbe i dijela javnosti dobrim dijelom potaknut krizom izazvanom pandemijom Covida-19, ali i HDZ-ovih koalicijskih partnera koji se zalažu za reformu komore – HSLS-ova Daria Hrebaka i Čačićevih Reformista – možda bi mogla vlast doista i potaknuti da se HGK reformira. Hoće li se to ostvariti i na koji način, međutim, pitanje je. Dosadašnji pokušaji, povijest je pokazala, ostali su tek pokušaji.
Tako je i Zoran Milanović, danas predsjednik države, a od 2011. do 2015. predsjednik Vlade, u aktualnim zbivanjima oko HGK podsjetio kako je ukidanje obavezne članarine nešto što njegova Vlada nije uspjela provesti.
„HGK je politička jazbina, puno veća nego HGK. To nije esencijalna institucija, bila je korisna, postala je beskorisna, tu su politički obračuni na svakoj razini“, ustvrdio je Milanović dodajući da je i on plaćao članstvo, a ništa za to nije dobio.
„Ta komora više nema smisla. Nema smisla da je ljudi financiraju, a ne znaju što dobivaju. Tu se uhljebljuju prijatelji, kolegice po stranačkoj liniji”, rekao je Milanović dodavši kako se radi o ogromnim novcima kojima se financira aparat koji ništa ne radi.
Takvom dojmu uvelike pridonose afere, od Remorkera koji se vuče još od 2013. godine, pa do najnovijih otkrića o primanjima aktualnog predsjednika HGK Burilovića, automobilu kojim se koristi, cijepljenju preko reda (Index, Jutarnji list, 24 sata). Sve to ukazuje da ni aktualno vodstvo Komore nije uspjelo vratiti povjerenje u tu instituciju.
Pitanje je i hoće li najavljeno postupno ukidanje članstva u Komori promijeniti sliku. Ako se pita HGK, doći će do značajnih promjena za korisnike, ali i za državni aparat.
„Komore koje imaju obavezno članstvo pružaju cijeli niz usluga koje nitko u zemlji ne obavlja poput javnih ovlasti, pružanja podrške tvrtkama u internacionalizaciji, kreiranje i sukreiranje zakonodavnog okvira iz područja gospodarstva, zastupanje interesa malih poduzetnika, edukacije poduzetnika itd.“, objašnjavaju iz HGK dodajući i kako u onim zemljama u kojima je ukinuto obvezno članstvo, komore više nisu mogle ispunjavati te usluge zbog smanjenja financijskih i kadrovskih resursa.
„Trošak svega toga morao je biti financiran iz državnog proračuna kroz povećanje broja državnih agencija ili broja zaposlenika u već postojećima, ali uz puno manju efikasnost zbog nepostojanja strukturirane komunikacije s članicama kroz sektorska udruženja. O tome nitko ne razmišlja, a to su realni problemi s kojima ćemo se morati suočiti krenemo li tim putem“, poručuju iz HGK.
Kuda ide HGK?
Koji će put Vlada odabrati, trebalo bi biti vidljivo do ljeta, ne splasnu li reformski apetiti kao u prošlosti. Ako ništa drugo, zakon kojim se regulira rad HGK star je 30 godina i odavno ne prati kretanja na tržištu.
Primjerice, jedan od poslova HGK propisan Zakonom je i „priprema, sklapanje i praćenje primjene kolektivnih ugovora“. Međutim, HGK nije nezavisna, neprofitna udruga poslodavaca registrirana prema odredbama Zakona o radu te ne može biti socijalni partner. Ta odredba iz Zakona o HGK smisao je izgubila 1994. godine kada je osnovana Hrvatska udruga poslodavaca, koja je od tada jedini reprezentativni predstavnik gospodarstva u socijalnom dijalogu.
No, u slučaju mogućeg ukidanja obavezne članarine u HGK, ta bi institucija u budućnosti mogla biti preoblikovana u udrugu poslodavaca više razine koja bi djelovala prema odredbama Zakona o radu i Zakona o reprezentativnosti, kojima je reguliran rad sindikata i udruga poslodavaca, pa time i kriteriji za sudjelovanje u socijalnom dijalogu (što obuhvaća i kolektivno pregovaranje).
Primjerice, Gospodarska zbornica Slovenije jedan je od socijalnih partnera, predstavnika poslodavaca u Sloveniji i to nakon što je od 2006. godine ukinuto obavezno članstvo u njoj.
faktograf
