Cijena hrane bez brane

Čim je ljeto završilo, relevantni stručnjaci i analitičari počeli su u javnost odašiljati upozorenja o tome kako nas zbog poskupljenja benzina, grijanja i hrane čeka teška zima, a mediji izvještavati o nestašicama svih mogućih vrsta roba u zemljama koje čine samo srce konzumerističkog načina života. Ujedinjeni narodi proteklog tjedna organizirali su "narodni samit" na kojemu se raspravljalo o mogućim načinima "oporavka hranidbenih sistema" nakon pandemije Covida-19, a na samitu su, uz izaslanike država članica, sudjelovali i predstavnici proizvođača hrane, starosjedilačkih zajednica, udruženja mladih, civilnog društva i privatnog sektora, kako bi "zajedno iznašli pozitivne promjene u globalnom sistemu hrane".

Razlog koji ih je doveo za zajednički virtualni stol rekordna su poskupljenja cijena mesa, žitarica i uljarica koja se bilježe od kolovoza ove godine i dosežu razine iz razdoblja ekonomske krize od prije 15-ak godina. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), u kolovozu su cijene hrane bile za trećinu veće nego u istom mjesecu prošle godine, a tijekom posljednjih 15 mjeseci bilježi se njihov kontinuirani rast.

Gotovo je sigurno da će nadolazeća zima biti obilježena porastom cijena energenata, čiji će najveći teret podnijeti krajnji korisnici, a predviđaju se i redukcije

Britanski The Economist navodi nekoliko uzroka tih poskupljenja, pa tvrdi da se ona na prvi pogled mogu doimati privremenima, naročito kada se u obzir uzme činjenica da se opskrbni lanci diljem svijeta još nisu oporavili od zastoja uzrokovanih pandemijom, zbog čega su mnogi kontejneri i teretni avioni još uvijek prizemljeni. List piše i da je Kina zbog pojave svinjske gripe 2018. godine uništila polovicu svog svinjskog stada koje je brojilo 440 milijuna životinja, nakon čega je, da bi nadoknadila gubitke, počela uvoziti ogromne količine stočne hrane – kukuruza i soje – i time iscrpila globalne zalihe tih žitarica i povisila im cijenu.

Navedeni faktori sugeriraju da će kriza s hranom biti prolaznog karaktera, no kada se u jednadžbu uvrsti najveći uzrok nestašice hrane – klimatske promjene koje devastiraju usjeve diljem zemaljske kugle – postaje jasno da bi rast cijena hrane mogao biti permanentno stanje. Spomenuti faktori pokazuju i koliko su uzroci poskupljenja u ekstremno globaliziranom svijetu kompleksni i međusobno povezani, tvoreći splet prirodnih i političkih okolnosti koji je unutar postojećeg poretka nemoguće otpetljati.

Taj splet naročito dobro ilustrira porast cijene prirodnog plina, koja je u Evropi i Aziji, mjerena britanskom termalnom jedinicom (BTU), porasla s lanjskih sedam na ovogodišnjih 25 odnosno više od 30 dolara. Evropske zalihe plina pritom su i prije recentnih poskupljenja bile 25 posto manje od povijesnog prosjeka, a uzroci poskupljenja sežu od klimatskih uvjeta pa do zastoja u opskrbi plinom iz Norveške i Rusije, iz kojih dolazi skoro polovica evropskog plina. Zastoji u Norveškoj pritom su uzrokovani ulaganjima u infrastrukturu, dok oni koji se odnose na Rusiju uključuju i požare u Sibiru, i hladnu zimu zbog koje su zalihe preusmjerene na unutrašnje potrebe, i geopolitičke igre oko plinovoda Sjeverni tok 2.

Osim toga, nakon završetka zatvaranja zbog pandemije Covida-19 i početka oporavka ekonomije povećala se potražnja za ukapljenim plinom u Aziji, dok su istovremeno zbog neuobičajeno malo vjetra tijekom ljeta mirovale evropske vjetroturbine, koje generiraju oko 10 posto ukupne električne energije. Njemačka i Velika Britanija s 20 posto imaju najveći udio vjetroenergije u ukupnoj proizvodnji, no u Njemačkoj je u prvoj polovici rujna proizvodnja pala na ispod 50 posto. Velika Britanija najpogođenija je evropska država zato što se tamo čak 60 posto električne energije dobiva kombinacijom plina i vjetra.

U slučajevima nestašice iz dominantnih izvora uobičajena praksa evropskih energetskih kompanija je prebacivanje na termoelektrane na ugljen, no i cijena ugljena je porasla uslijed povećanja potražnje u Kini, a sve to zajedno dovelo je do rekordnog rasta veleprodajne cijene električne energije u cijeloj Evropi. U Njemačkoj i Francuskoj ta se cijena povećala za 36 odnosno 48 posto, a u Velikoj Britaniji za čak 160 posto u prva dva tjedna rujna.

Zbog svega ovoga gotovo je sigurno da će i nadolazeća zima biti obilježena porastom cijena energenata, čiji će najveći teret podnijeti krajnji korisnici, a predviđaju se čak i redukcije. Neke zemlje, poput Španjolske i Italije, stoga već razmatraju mjere za kontroliranje cijena kako bi ograničile profite kompanija i zaštitile građane, a Međunarodna energetska agencija (IEA) od Rusije je zatražila da poveća izvoz plina u Evropu uoči početka sezone grijanja.

Duncan Christie, paleoklimatolog s čileanskog Sveučilišta Austral

Financial Times navodi da je grupica evropskih parlamentarnih zastupnika zatražila i pokretanje istrage protiv ruske državne kompanije Gazprom zbog ograničavanja prodaje plina na evropskim tržištima, čime je, kako tvrde, uzrokovala porast cijena kućanstvima i prijetnju industrijama. Optužili su Gazprom i da namjerno u evropskim skladištima zalihe drži na nižim razinama nego što je to uobičajeno. List piše i da je kompanija odbila rezervirati dodatni izvoz plina preko Ukrajine i Poljske za listopad, dok je Amos Hochstein, savjetnik američkog predsjednika Joea Bidena za energiju, Rusiju optužio da "ugrožava živote" jer "u odnosu na tradicionalne razine evropskim tržištima isporučuje manje plina, čime je doprinijela rekordnom porastu cijena".

Hochstein je imenovan Bidenovim savjetnikom prije dva mjeseca, s jedinim mandatom da se bavi "ublažavanjem rizika" koji ruski plinovod Sjeverni tok 2 predstavlja Ukrajini, jer će taj plinovod Ukrajinu zaobilaziti i lišiti je prihoda od tranzitnih pristojbi. Rusiju se optužuje da reketari Evropu kako bi povećala njezinu ovisnost o svom plinu, jer bi Sjeverni tok 2, direktnim morskim putem do Njemačke, Evropu trebao opskrbljivati s 55 milijardi kubičnih metara plina godišnje, pri čemu je lanjska potrošnja na razini Evropske unije bila 380 milijardi kubičnih metara.

Američka vlada zbog geopolitičkih se razloga protivi izgradnji toga plinovoda, no u srpnju je Bidenova administracija "postigla primirje s Njemačkom", kako piše Financial Times, prema kojemu će Njemačka Rusiji nametnuti sankcije ukoliko plinovod bude "zloupotrebljavala" protiv Ukrajine i drugih joj saveznika. Hochstein se pak o Sjevernom toku 2 oglasio iz službenog posjeta Kijevu, gdje je obećao da će nastojati uvjeriti Gazprom da prolongira tranzit preko Ukrajine i nakon 2024. godine, do kada vrijedi postojeći sporazum. Plinovod je, inače, gotovo u potpunosti izgrađen i mogao bi početi s radom pred kraj ove godine, a glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov sredinom rujna rekao je da bi "brzo puštanje u pogon Sjevernog toka 2 iz Rusije u Njemačku izbalansiralo visoke cijene plina u Evropi". Dodao je i da se više puta spominjala mogućnost da i drugi ruski energetski gigant, Rosneft, također izvozi u Evropu, no da o tome još nije donesena odluka.

Uz porast cijena energenata, Velika Britanija posljednjih tjedana suočava se i s nestašicama benzina, zbog čega je uvedeno ograničenje na pojedinačne prodaje, a tijekom prošlog vikenda čak 30 posto benzinskih stanica kompanije British Petroleum ostalo je bez goriva. Već i prije nestašice benzina u Velikoj Britaniji počele su se događati nestašice raznih vrsta hrane i pića, a tamošnja vlada tvrdi da je uzrok nestašica manjak od čak 100 tisuća vozača kamiona, zbog čega je došlo do problema u opskrbi.

Iako vlada ovaj problem pripisuje prvenstveno kovid-krizi, odnosno produženom čekanju na granicama i učestalim samoizolacijama vozača, analitičari podsjećaju da se problem pojavio još i prije izbijanja pandemije, kao posljedica Brexita zbog kojeg su mnoge evropske prijevozničke kompanije napustile britansko tržište. Britanska vlada problem će pokušati sanirati dodjelom 5000 privremenih viza vozačima stranih kompanija, no s problemom manjka radne snage suočavaju se i druge industrije, primjerice poljoprivredna u kojoj također nedostaju tisuće berača voća i povrća.

I u SAD-u se bilježe nestašice i poskupljenja, prije svega u automobilskoj industriji i to zbog manjka čipova koji se proizvode u Aziji, u tvornicama zatvorenima zbog pandemije. Na nedavno održanom sastanku američke državne tajnice za trgovinu Gine Raimondo i predstavnika kompanija Ford, General Motors, Apple i Samsung rečeno je da bi nestašica čipova američkoj ekonomiji mogla oduzeti jedan postotni poen BDP-a.

S druge strane, pojedine regije svijeta suočavaju se s posljedicama klimatskih promjena koje devastiraju poljoprivredu i dovode do rasta cijena hrane i energije, a jedna od najpogođenijih je Latinska Amerika, čija su područja od Patagonije do Brazila zahvatile rekordne suše. Prema predviđanjima najnovijeg klimatskog izvještaja Međudržavnog panela za klimatske promjene, suše će do kraja stoljeća zahvatiti trećinu kopnene površine Zemlje, a Duncan Christie, paleoklimatolog s čileanskog Sveučilišta Austral, rekao je da je Latinska Amerika "regija u kojoj se ostvaruju predviđanja da će se do kraja 21. stoljeća količina kiše smanjiti za 30 posto".

Čileanska vlada proglasila je poljoprivredno izvanredno stanje u osam od 16 regija, a osim poljoprivrede ugrožena je i industrija bakra, kojoj je za proizvodnju potrebna voda i koja čini 10 posto tamošnjeg BDP-a. Suše su poharale i usjeve u Boliviji, gdje je već 2015. godine presušilo drugo najveće jezero u toj zemlji Poopó, a u Brazilu je zbog suše porasla cijena struje za oko šest posto jer se ta zemlja velikim dijelom oslanja na energiju dobivenu iz hidroelektrana. Suša u kombinaciji s hladnom zimom uništila je i nasade kave u toj zemlji koja je njezin najveći svjetski proizvođač i izvoznik, a Svjetska banka upozorila je i da će u nekim dijelovima Argentine urodi kukuruza i pšenice biti i za 80 posto manji.

Unatoč tome što suočavanje s posljedicama klimatske krize zahtijeva što skoriju dekarbonizaciju proizvodnje, sve najveće svjetske ekonomije kao odgovor na nestašice povećavale su svoje proizvodne kapacitete termoelektrana na ugljen, iako je u pitanju najveći postojeći zagađivač. Budući da su upravo klimatske promjene vodeći uzrok poskupljenja hrane, evidentno je da bi ta poskupljenja u budućnosti mogla biti permanentno stanje.