Milomir Marić razglaba teme koje bi bile silno suvremene na prijelazu iz XX. u XIX. stoljeće: ‘zašto svet mrzi Srbe’, zašto Hrvatska otima tuđi etnomaterijal, koliko je Srba bilo u austrougarskoj vojsci… Njegova ‘Ćirilica’ je jedna vrsta turbofolka u eteru i to je razlikuje od ‘Latinice’, koja je bila angažirana, antinacionalistička i istraživačka
Ne znam, ovaj, kak’ da vam velim, gospon Laušiću, gospodine, ovaj, kak’ se zovete, u konačnosti, i tako dalje i tako dalje… Ivica Todorić mucao je u ‘Novom danu’ kao pubertetlija. U pola sata nije rekao ništa pametno, a ono što je promucao zvučalo je nevjerojatno: u 30 godina ‘nikad nije pročitao nijedan ugovor’ (mnogi su bili teški stotine milijuna eura), sve što je radio, radio je za dobrobit Hrvatske, nije ništa stekao osim kuće (vrijedne 25 milijuna eura), ideja da je bogat je ‘samo percepcija’, a optužnicu nije ‘ni pročitao’. Na pitanja koja bi ga mogla dovesti u nevolju (Zašto je švicarskoj tvrtki platio 12 milijuna kuna?) uzvraćao je protupitanjima (Zašto bih ja, koji sam dao svojih 500 milijuna eura Agrokoru – siromah! – potkradao svoju firmu?), na svoje mućke pravio se blesav, ali se za tuđe u času transformirao u vrhunskog forenzičara (Fabris Peruško ima dva milijuna eura godišnje, a nedavno je refundirao račun od 14 kuna, rekao je Gazda)… Bilo kako bilo, ‘Novi dan’ postao je hrvatski medijski Hyde Park, mjesto gdje svi mogu doći, reći svoje, otići, dok HRT vrti reklame za nadmadrace, sredstva protiv čukljeva i mise u overdose količinama.
Kad gledate dokumentarac o Staljingradu, ključnoj, prekretničkoj bici Drugoga svjetskog rata, možete uočiti da je odnos dobra i zla sasvim jasan. Nema tu dvojbe tko su tu dobri (sovjeti), a tko loši momci (nacisti), otprilike kao kod Tarantina, samo bez strasti. ‘Kad se njemačka vojska pojavi u Staljingradu, samo je jedan odgovor Sovjetskog Saveza’, piše u najavi emisije. ‘Staljinova žestoko patriotska vojska borit će se s nacistima do zadnje kapi znoja…’ U dokumentarcu se jasno spominje da se od 90 tisuća zarobljenih Nijemaca iz Rusije živo vratilo samo pet tisuća, ali kroz ovaj dokumentarac generali Čujkov i Žukov kotiraju kao blistavi junaci, a ne neki – zamislimo sad kako bi to izgledalo kod Vrdoljaka, Manjkasa, Kosovca ili Sedlara – totalitarni zlotvori koji su jedino sijali zlo i bez povoda uništavali nevinu dječicu. Viasat kaže ‘žestoko patriotska vojska’, naši bi dokumentaristi rekli ‘Titovi koljači’. Ovdje se ne proziva ni Josifa Visarionoviča Staljina. Jer je autorima jasan kontekst onog vremena – protiv Hitlera i s crnim vragom, rekao je Churchill koji, čini se, nije bio komunist. Ovo je britanska serija, a ako postoji animozitet imperija, onda je to onaj englesko-ruski, pa ipak, ljubav za istinom je jača, kao i jasna percepcija apsolutnog zla. Naše prevrednovanje svih vrijednosti valja ipak adresirati i bivšem režimu, koji je o svojim zastranjivanjima šutio ili ih ispisivao malim slovima. Zato sad imamo veliku osvetu malih slova i malih autora.
Ekipa ‘Provjerenog’ – Ivan Čorkalo – objelodanila je nakon višemjesečnog istraživanja jednu od najvažnijih afera ove godine u Hrvatskoj. Reportaža o bivšem boksaču Damiru Škari, kojega je zaposlenica Autokluba Siget optužila za silovanje, pokrenula je lavinu reakcija obećavajući postati hrvatskim pandanom aferi Weinstein, događajem nakon kojega ništa neće biti isto. Škarin odvjetnik zatražio je zabranu emisije, portali su odmah počeli objavljivati Škarine slike na kojima su dominirala raspela golemih dimenzija, naspram kojih se ona Marijane Petir čine kao prave minijature, a svakoga dana iz Sigeta je curilo sve više sablažnjivih detalja.
Čini se da je Kaptol u velikom problemu. Nebo nema miljenike, ali oni imaju – nakon ‘hvaljen Isus i Marija’ Lovre Kuščevića, pa Gabrijele Žalac (‘djevojčici sam darovala krunicu’), potom Gorana Marića, ministranta-ministra koji se zakitio imovinom kuščevićevskih proporcija, ako ne i većom, došao je sad i Škare, koji je zaposlenike tjerao na misu jednom mjesečno (tko ne bi išao, bio bi kažnjen s tisuću kuna). Ljubav prema Bogu bila je kod ovog čovjeka silno vidljiva, kao i prema obitelji, tolika da ju je zasnovao čak tri puta. Ali nije u problemu samo Kaptol, već su i Trg žrtava fašizma i Pantovčak. Škaro će postati poteškoća i Kolindi, s kojom se naveliko slikao i družio. Baš će biti zabavno vidjeti kakav će rezultat HDZ polučiti na izborima nakon ove serije kapitalnih svinjarija.
Sjedeći u fotelji dimenzija primjerenih Luju XIV., za radnim stolom na kojemu je figura nilskog konja na kojoj piše ‘Afrička šljiva (za potenciju’), Milomir Marić s budističkim mirom razglaba teme koje bi bile silno suvremene negdje na prijelazu iz XX. u XIX. stoljeće: ‘zašto svet mrzi Srbe’, ‘bi li ih voleo da ginu za NATO’, kakav je Nikola Romanov, a kakav njemački Kajzer, zašto Hrvatska otima tuđi etnomaterijal, je li feldmaršal Borojević tražio od Karađorđevića titulu vojvode, koliko je Srba bilo u austrougarskoj vojsci i tako dalje i tomu slično, uglavnom, kako bi rekao Rade Konstantinović, filozofija palanke. Ta zatrovanost kvazihistorijom doći će glave sve koji se njome zaraze.
Prema svecu i tropar, kaže poslovica. Marić, jedan od najobrazovanijih srpskih novinara, prilagodio je svoju emisiju masovnom tržištu pa je ‘Ćirilica’ jedna vrsta turbofolka u eteru i to je razlikuje od ‘Latinice’, koja je bila angažirana, borbena, hrabro-prosvjetiteljska, antinacionalistička i istraživačka emisija. Latin je išao protiv trenda, Marić ide uz trend. A u subotnjoj emisiji brat Marine Abramović – simpatičan gospon umotan u šal i opsjednut ezoterijom – rekao je zanimljivu stvar, kako je Nikola Tesla u ‘New York Timesu’ osudio atentat Gavrila Principa na Ferdinanda. Fakat: ‘Gospodin Tesla osuđuje atentat, navodeći da duboko žali što je neodgovorni fanatik, jedan od njegovih sunarodnika, počinio takav zločin. On vjeruje da će se uzbuđenje uskoro slegnuti. U isto vreme, istakao je da je Srbija leglo ogorčenosti i da mržnja koju su iznedrili balkanski ratovi i dalje tinja, prevashodno jer su napori Srbije da dobije jadransku luku bili osujećeni stavom Austrougarske. On je, također, naveo da je nadvojvoda Ferdinand bio svjestan mržnje Srba i da je predložio liberalne reforme za Slavene, što mu je trebalo osigurati veću popularnost’, čitamo prijevod onodobnog teksta.
portalnovosti
Novi dan, N1, 4. rujna, 08:45
Ne znam, ovaj, kak’ da vam velim, gospon Laušiću, gospodine, ovaj, kak’ se zovete, u konačnosti, i tako dalje i tako dalje… Ivica Todorić mucao je u ‘Novom danu’ kao pubertetlija. U pola sata nije rekao ništa pametno, a ono što je promucao zvučalo je nevjerojatno: u 30 godina ‘nikad nije pročitao nijedan ugovor’ (mnogi su bili teški stotine milijuna eura), sve što je radio, radio je za dobrobit Hrvatske, nije ništa stekao osim kuće (vrijedne 25 milijuna eura), ideja da je bogat je ‘samo percepcija’, a optužnicu nije ‘ni pročitao’. Na pitanja koja bi ga mogla dovesti u nevolju (Zašto je švicarskoj tvrtki platio 12 milijuna kuna?) uzvraćao je protupitanjima (Zašto bih ja, koji sam dao svojih 500 milijuna eura Agrokoru – siromah! – potkradao svoju firmu?), na svoje mućke pravio se blesav, ali se za tuđe u času transformirao u vrhunskog forenzičara (Fabris Peruško ima dva milijuna eura godišnje, a nedavno je refundirao račun od 14 kuna, rekao je Gazda)… Bilo kako bilo, ‘Novi dan’ postao je hrvatski medijski Hyde Park, mjesto gdje svi mogu doći, reći svoje, otići, dok HRT vrti reklame za nadmadrace, sredstva protiv čukljeva i mise u overdose količinama.
Najvažniji događaji Drugog svjetskog rata u boji, Viasat History, 4. rujna, 21:00
Kad gledate dokumentarac o Staljingradu, ključnoj, prekretničkoj bici Drugoga svjetskog rata, možete uočiti da je odnos dobra i zla sasvim jasan. Nema tu dvojbe tko su tu dobri (sovjeti), a tko loši momci (nacisti), otprilike kao kod Tarantina, samo bez strasti. ‘Kad se njemačka vojska pojavi u Staljingradu, samo je jedan odgovor Sovjetskog Saveza’, piše u najavi emisije. ‘Staljinova žestoko patriotska vojska borit će se s nacistima do zadnje kapi znoja…’ U dokumentarcu se jasno spominje da se od 90 tisuća zarobljenih Nijemaca iz Rusije živo vratilo samo pet tisuća, ali kroz ovaj dokumentarac generali Čujkov i Žukov kotiraju kao blistavi junaci, a ne neki – zamislimo sad kako bi to izgledalo kod Vrdoljaka, Manjkasa, Kosovca ili Sedlara – totalitarni zlotvori koji su jedino sijali zlo i bez povoda uništavali nevinu dječicu. Viasat kaže ‘žestoko patriotska vojska’, naši bi dokumentaristi rekli ‘Titovi koljači’. Ovdje se ne proziva ni Josifa Visarionoviča Staljina. Jer je autorima jasan kontekst onog vremena – protiv Hitlera i s crnim vragom, rekao je Churchill koji, čini se, nije bio komunist. Ovo je britanska serija, a ako postoji animozitet imperija, onda je to onaj englesko-ruski, pa ipak, ljubav za istinom je jača, kao i jasna percepcija apsolutnog zla. Naše prevrednovanje svih vrijednosti valja ipak adresirati i bivšem režimu, koji je o svojim zastranjivanjima šutio ili ih ispisivao malim slovima. Zato sad imamo veliku osvetu malih slova i malih autora.
Provjereno, Nova TV, 5. rujna, 22:45
Ekipa ‘Provjerenog’ – Ivan Čorkalo – objelodanila je nakon višemjesečnog istraživanja jednu od najvažnijih afera ove godine u Hrvatskoj. Reportaža o bivšem boksaču Damiru Škari, kojega je zaposlenica Autokluba Siget optužila za silovanje, pokrenula je lavinu reakcija obećavajući postati hrvatskim pandanom aferi Weinstein, događajem nakon kojega ništa neće biti isto. Škarin odvjetnik zatražio je zabranu emisije, portali su odmah počeli objavljivati Škarine slike na kojima su dominirala raspela golemih dimenzija, naspram kojih se ona Marijane Petir čine kao prave minijature, a svakoga dana iz Sigeta je curilo sve više sablažnjivih detalja.
Čini se da je Kaptol u velikom problemu. Nebo nema miljenike, ali oni imaju – nakon ‘hvaljen Isus i Marija’ Lovre Kuščevića, pa Gabrijele Žalac (‘djevojčici sam darovala krunicu’), potom Gorana Marića, ministranta-ministra koji se zakitio imovinom kuščevićevskih proporcija, ako ne i većom, došao je sad i Škare, koji je zaposlenike tjerao na misu jednom mjesečno (tko ne bi išao, bio bi kažnjen s tisuću kuna). Ljubav prema Bogu bila je kod ovog čovjeka silno vidljiva, kao i prema obitelji, tolika da ju je zasnovao čak tri puta. Ali nije u problemu samo Kaptol, već su i Trg žrtava fašizma i Pantovčak. Škaro će postati poteškoća i Kolindi, s kojom se naveliko slikao i družio. Baš će biti zabavno vidjeti kakav će rezultat HDZ polučiti na izborima nakon ove serije kapitalnih svinjarija.
Ćirilica, Happy TV, 7. rujna, 22:00
Sjedeći u fotelji dimenzija primjerenih Luju XIV., za radnim stolom na kojemu je figura nilskog konja na kojoj piše ‘Afrička šljiva (za potenciju’), Milomir Marić s budističkim mirom razglaba teme koje bi bile silno suvremene negdje na prijelazu iz XX. u XIX. stoljeće: ‘zašto svet mrzi Srbe’, ‘bi li ih voleo da ginu za NATO’, kakav je Nikola Romanov, a kakav njemački Kajzer, zašto Hrvatska otima tuđi etnomaterijal, je li feldmaršal Borojević tražio od Karađorđevića titulu vojvode, koliko je Srba bilo u austrougarskoj vojsci i tako dalje i tomu slično, uglavnom, kako bi rekao Rade Konstantinović, filozofija palanke. Ta zatrovanost kvazihistorijom doći će glave sve koji se njome zaraze.
Prema svecu i tropar, kaže poslovica. Marić, jedan od najobrazovanijih srpskih novinara, prilagodio je svoju emisiju masovnom tržištu pa je ‘Ćirilica’ jedna vrsta turbofolka u eteru i to je razlikuje od ‘Latinice’, koja je bila angažirana, borbena, hrabro-prosvjetiteljska, antinacionalistička i istraživačka emisija. Latin je išao protiv trenda, Marić ide uz trend. A u subotnjoj emisiji brat Marine Abramović – simpatičan gospon umotan u šal i opsjednut ezoterijom – rekao je zanimljivu stvar, kako je Nikola Tesla u ‘New York Timesu’ osudio atentat Gavrila Principa na Ferdinanda. Fakat: ‘Gospodin Tesla osuđuje atentat, navodeći da duboko žali što je neodgovorni fanatik, jedan od njegovih sunarodnika, počinio takav zločin. On vjeruje da će se uzbuđenje uskoro slegnuti. U isto vreme, istakao je da je Srbija leglo ogorčenosti i da mržnja koju su iznedrili balkanski ratovi i dalje tinja, prevashodno jer su napori Srbije da dobije jadransku luku bili osujećeni stavom Austrougarske. On je, također, naveo da je nadvojvoda Ferdinand bio svjestan mržnje Srba i da je predložio liberalne reforme za Slavene, što mu je trebalo osigurati veću popularnost’, čitamo prijevod onodobnog teksta.
portalnovosti
