Čizmice su pune darova, jer danas je došao sveti Nikola. A tko je on zapravo?
O povijesnom svetom Nikoli ne zna se gotovo ništa. Spominje se kao Nikola iz Myre (gdje je bio biskup sredinom 4. stoljeća) ili kao Nikola (Mikula) iz Barija, kamo mu je, u toku koncila, tijelo preneseno 1095. pošto su Turci zauzeli Myru (sada Mugla). Crkveni povjesničari su u ovom stoljeću odbacili tvrdnju da je bio na Prvome Nicejskom koncilu.
Gotovo sve zapisano o njemu očita je legenda, kažu crkveni izvor. Po njihovim tvrdnjama, reklo bi se da je i ono malo historijskih podatak o Nikoli iz Myre nastalo miješanjem s Nikolom Sionskim, koji je u šestom stoljeću osnovao samostan u Sionu blizu Myre, a zatim bio biskup u Pinari. Možda je taj Nikola razglasio kult Nikole iz 4. stoljeću svakom slučaju, kult sv. Nikole raširen je na kršćanskom Istoku od 6. stoljeća, a na Zapadu barem od prijenosa iz Myre u Bari. Oxfordski rječnik svetaca, navodeći mnoge primjere, tvrdi da je Nikola najprikazivaniji svetac u slikarstvu i kiparstvu sviju stoljeća.
Legende su mnogo rječitije.
Po nekim legendama je Nikola biskupov nećak i svećenik, razdijelio sirotinji što je baštinio od roditelja. Doznavši da osiromašeni plemić nema čime udati tri kčeri, tri mu je večeri za redom ubacio vrećicu zlatnika u kuću. Hodočasteći morem u Svetu Zemlju upao je u oluju koja je prijetila potopiti brod, pa je naredio valima da se smire, a oni poslušali. U gostionici je otkrio da krčmar malu djecu krade, kolje, peče i servira, pa je tri još cijela mala tijela oživio znakom križa. Stoga se u kršćanskoj ikonografiji pokazuje kao krotitelj mora, sa sidrom ili brodom, a još ćešće s trima vrećicama zlata ili zlatnim kuglama (ponetko misli da su to jabuke, a one su pak simbol svete Doroteje). Figurativno rečeno da je potrošački Santa Claus doneo prevagu tom zlatu nad svim drugim aspektima legende.
Izvor: Inoslav Bešker - Puna kuća blagdana
