U posljednje vrijeme ponovo su se u medijima ‘rasplamsala’ razna očitovanja vezano za onečišćeni zrak i u Hrvatskoj, a ređe u Slavonskom Brodu. Tako je nedavno i na SBPeriskopu objavljen jedan članak (https://sbperiskop.net/objave/kvaliteta-zraka-je-kronicni-problem-koji-zahtijeva-meduresornu-i-medunarodnu-suradnju ) koji nažalost, ne stavlja Slavonski Brod na ono mjesto na kojem je u stvarnosti i jeste!
Dana 11. travnja najviše zbog, u posljednjih skoro 20 godina velikog, skoro alarmantno onečišćenog brodskog zraka, gostovao sam u Zelenoj frekvenciji na Radio Brodu kod, za sve nas Brođane cijenjene voditeljice Eme Bikčević i pokušao sam dati odgovor na složena pitanja o brodskom onečišćenom zraku.
… Govorimo o problemu koji ne nestaje, već nas guši: kvaliteti zraka u Slavonskom Brodu. Dok mjerne postaje pokazuju brojke i do petnaest puta veće od dopuštenih, konkretnih rješenja i dalje nema. S nama u studiju je danas gospodin Peter Tot-Đerđ, … koji će nam otkriti što točno udišemo i zašto institucije i dalje šute na ekstremno onečišćenje. Kakvo je stanje bilo proteklih mjeseci i što nas čeka u godini pred nama…?
Nažalost, mogu odmah na početku reći da ništa dobro novog nema. Sve je po starom,.a ponekad možemo reći da je i gore nego prošlih godina. Jednostavno, ne znamo kome da se više obratimo. Jako slabo se čuje glas Brođana vezano za onečišćeni zrak. Mi zaista znamo kako bi mogli živjeti kvalitetnije. Trebalo bi, uvjetno rečeno, neki prečišćavači i filtri i veliki puhači i tako dalje, o čemu je još davnih dana govorio gospodin Ivan Jakobović, naš brodski inovator. Riječ je o tome da slični uređaji u Kini, Poljskoj, pa i drugim nekim naprednim zemljama već imaju određene rezultate.
Trenutačno brodski zrak je zadovoljavajući, odnosno nemamo onečišćenja u zraku, ali zato smo prije, točnije od 15. listopada do 20. ožujka imali strašno velika onečišćenja, to prvenstveno lebdećih čestica PM10 i PM2.5. S tim da PM10 nisu toliko nama opasni. Opasniji su ove manje čestice; PM2.5 koje ulaze u naš dišni sustav. Preko dišnog sustava mogu doći i do krvotoka.
Što se dogodilo u tih sto pedeset ili sto šezdeset dana? Skoro svakodnevno smo bili izloženi visokim koncentracijama lebdećih čestica. Najviše to se odigravalo od sedam sati navečer do deset sati prijepodne, kada su vjerojatno domaći naši mali onečišćivači, kućna ložišta, su intenzivnije ložile.
Poseban problem je i promet, pa naše industrije koje nema puno, ali prilično dobro zagađuju, onda imamo i daljinska ili prekogranična zagađenja. Tu mislim na termoelektrane iz Bosne i Hercegovine, ali i na druge zagađivače... Često ‘dobivamo’ onečišćenje, možda i s Kosova, možda iz Sahare...Lebdeće čestice jednostavno cirkuliraju ovisno od vjetrova.
Posebno negativna situacija je u Slavonskom Brodu zbog geografskog položaja grada, da nazovem: kotlinskog sustava gdje Sava ‘izgradila’ svoju određenu kotlinu. Tako imamo negativni utjecaj uzrokovano od slavonskih gora: Dilj gora, Papuk i Psunj koje zatvaraju sjevernu stranu, tako da sve ono što dolazi s južne strane ’završava karijeru’ tu negdje u Slavonskom Brodu. Tako imamo ta dodatna onečišćenja…
Imali smo nažalost i iznad 200, pa i skoro 300 mikrograma po kubnom metru (µg/m3) koncentracije lebdećih čestica, ovih sitnijih, PM2.5, odnosno od dva i pol mikrometra, veličine. Ta su činjenična stanja i nažalost, Brođani za takvo nešto znaju unazad sedamnaest, osamnaest godina, otkad je prekosavska rafinerija započela s radom. Prije toga Brođani nisu ni obraćali pažnju na onečišćenje, makar vjerojatno onečišćenja su bila i tada. Samo od tada je Rafinerija dodatno nam ‘prezentirala’ taj onečišćeni zrak…
Ono što još posebno treba spomenuti da prelaskom na nekakve druge aktivnosti u Rafineriji, ali možemo reći i prestankom rada nije se smanjilo onečišćenje. Smanjilo se onečišćenje jedino vezano za sumpor dioksid i sumporovodik. Da, više rijetko kad osjetimo taj kiseli i čudni miris sumporovodika. Ono što se u zraku osjeti, to je teški miris izgaranja, vjerojatno uzrokovano ugljikom i naftnim derivatima u autima, itd…
Brođani udišu najzagađeniji zrak u Europi, i to nije pretpostavka, već podatak s naših mjernih postaja. …. Prema podacima mjernih postaja u Slavonskom Brodu, kvaliteta zraka posljednjih mjeseci ekstremno je onečišćena. Povišene vrijednosti lebdećih čestica nastaju iz različitih izvora kao što je promet, kućna ložišta, industrija, ali i čestice nošene vjetrom s drugih lokacija. Što o zagađenju zraka koje dolazi iz susjedne Bosne i Hercegovine kaže gospodin Peter Tot-Đerđ?
Slavonski Brod je na prvom mjestu u Europskoj uniji s onečišćenim zrakom. Prije smo bili negdje treći pa šesti. Poslije toga tri godine smo bili prvi po svim parametrima, ako je riječ o koncentracijama lebdećih čestica PM2.5... Za očekivati je po onim svim podacima koje smo mogli vidjeti u aplikaciji Ministarstva zaštite okoliša da i ove godine, odnosno vezano za prošli i pretprošlogodišnji prosjek, bit ćemo, nažalost, na prvom mjestu u Europskoj uniji.
No također se zna da je Sarajevo jedan od najzagađenijih gradova u Europi… Nevjerojatna je činjenica da samo tri dana prije rekordnih mjerenja u Slavonskom Brodu, od četrnaestog siječnja do sedamnaestog siječnja, kada smo četiri dana kontinuirano bili u ljubičastom, Sarajevo je bilo najonečišćeniji u Europi. Da, to ljubičasto znači da dvadesetčetirisatna koncentracija lebdećih čestice PM2.5 je iznad 75 mikrograma po kubnom metru. No mi u Slavonskom Brodu smo tada imali 24-satnu koncentracije od 160 i 170 mikrograma po kubnom metru na mjernoj postaji na Jelasu, dok ovdje u gradu od 150 mikrograma po kubnom metru! Kontinuirano, za onih skoro sto deset sati!
I to se dogodilo tri dana poslije, kako je Sarajevo baš bio najzagađeniji ne samo u Europi, nego u cijelom svijetu! Što znači, promjenom smjera vjetra jednostavno sve ono što je bilo tamo u zraku, u oblacima u Bosni i Hercegovini, sve je došlo do nas. Normalno da poslije slijedili su i Kutina, Zagreb, ….svakako s manjim onečišćenjima… Pa ne smiju nam susjedi zamjeriti da o tom onečišćenju govorimo jer stvarno te zastarjele termoelektrane u Bosni i Hercegovini, pa i djelomično u Srbiji izazivaju određene probleme kod nas u zraku.
Osim toga, najbliža termoelektrana Slavonskom Brodu je termoelektrana Stanari koja je u biti novija termoelektrana, izgrađena 2016. godine i otad je u upotrebi. Moguće je da i ta termoelektrana pravi određene probleme nama. Tu je otvoreni ugljenokop i prerađuje se dva milijuna tona ugljena godišnje. Možete zamisliti koja je ta količina? Sve ovisi o vremenskim prilikama i eventualno u problemima u proizvodnji, pa i da li će doći u dimu do veće koncentracije lebdećih čestica ili neće, itd... I sve ovisi za koliko mogu te lebdeće čestice prevaliti tih pedesetak kilometara do Slavonskog Broda...
… Brođani su već postali stručnjaci za mjerenje PM čestica, no ključno je pitanje odakle one dolaze. Iako prst često upiremo preko granice, podaci pokazuju da veliki dio problema leži i u našim dvorištima. Procjenjuje se da su zastarjela kućna ložišta na drva odgovorna za čak sedamdeset posto zimskog zagađenja. Gotovo četiri tisuće dimnjaka koji u isto vrijeme ispuštaju čestice izravno u naš zrak, pokušalo se sanirati pilot projektom Ministarstva zaštite okoliša, ali bezuspješno…
Fond za zaštitu okoliša i Ministarstvo zaštite okoliša su pokušavali prošle godine odraditi nekakav pilot projekt, a na kraju je ispalo da od sto osamdeset tri, što je premali broj prijave, samo trideset, trideset pet su bile iz Slavonskog Broda. To je poražavajuće kad znamo da, više od tri i pol tisuće kućnih ložišta ima u Slavonskom Brodu, koji prave određene probleme u onečišćenju zraka.
Tu su i manji industrijski pogoni, pa i veće industrije unutar Đurinih ograda… Određeni akteri u toj priči govore o tome da imaju sve u ekološkoj dozvoli uredno evidentirano i oni ne zagađuju Slavonski Brod, a Brođani govore o nečem potpuno suprotnom. Pokušavali smo to dati na znanje, pa i zvali i ‘Službu 112’ i tako dalje. Nismo uspjeli ništa rezultirati jer postojeći model informiranja građana, bojim se ne funkcionira!
Imao sam čast razgovarati s Gradonačelnikom, što više s njegovim timom za zaštitu okoliša. Neke stvari smo se uspjeli dogovoriti. Jedna od točaka našeg razgovora je bilo da se što prije treba izraditi novi Akcijski plan jer prošli Akcijski plan nije donio određene rezultate. Mi smo na početku, od izrade prvog nacrta, do, a valjda je bilo osam nacta akcijskog plana, ukazivali na neke nedostatke, dali prijedloge, savjete i tako dalje.
Nažalost, postoji jedan pomalo neodgovoran način rada, a to je administriranje slučaja i to je očigledno bio slučaj i s ovim prošlim akcijskim planom. Kažem, govorili smo o tome. Tim i sam gradonačelnik Duspara znali su da se mora što prije novi akcijski plan izraditi, ali vidim da još tog novog plana nema.
Također jedna točka razgovora je bila i u vezi s dodatnim mjerenjima, što je Grad Slavonski Brod organizirao i normalno plaćao... To je bilo trenutačno mjerenje određenih točaka gdje se očekivalo ili se očekuje onečišćenje. Makar je obećano sa strane Gradonačelnika da će ta mjerenja brzo dati na znanje Brođanima, evo, dva mjeseca su prošla i još nemamo povratne informacije o svemu tome.
Poslije našeg razgovora poduzete su neke nove akcije i vrlo brzo je održan sastanak na nivou Grada, Županije i Ministarstva, pa valjda i ministricom Marijom Vučković. Na sastanku je prihvaćeno pokretanje novog natječaja, vezano za Slavonski Brod, kao i za energetsko siromašnih građana i to za posebno sufinanciranje u funkciji smanjivanja onečišćenja. Nažalost, još taj natječaj ne vidimo... Riječ je o tome da prošli pilot projekt nije mogao proći jer nije uzeto u obzir da postoji problem energetskog siromaštva među građanima, posebno ako je riječ o Slavonskom Brodu i o širem pojasu uz Savu i djelomično u Slavoniji, gdje jednostavno ljudi ne mogu platiti ni to dvadeset posto financije, što je bilo izvan sufinanciranja…
Onečišćeni zrak ne ostavlja posljedice samo na ljudsko zdravlje. Negativno utječe i na eko-sustave i vegetaciju našeg planeta, a time i na naše gospodarstvo. Problem očuvanja i zaštite kvalitete zraka, kao i borba protiv njegovog zagađenja i onečišćenja jedan je od ključnih problema današnjice i stoga traži posebnu pažnju i sveobuhvatnu akciju svih. Od ekstremnog onečišćenja do ignoriranja nadležnih institucija, neodgovornom ponašanju industrija i pojedinaca, o svemu tome razgovarali smo s … gospodinom Peter Tot-Đerđ, tko neumorno ukazuje na ključne probleme zbog kojih naš grad ima titulu najzagađenijeg u Europi.
Sami vidite kolike su velike promjene došle u klimi. Kad sam govorio o svim tim elementima unutar industrije, prometu i tako dalje, nisam spomenuo za promet nesretni granični prijelaz u Slavonskom Brodu, koji od pamtivijeka zadaje nama probleme u zaštiti okoiša. Moramo spomenuti i autocestu koja prolazi dijelom grada i vjerojatno ima svoje negativne efekte na življenje Brođana.
Nažalost, u Slavonskom Brodu sa svim i svačim se loži, što ne bi se smjelo… Ne bi smjelo nikako plastika, otpad, mokro drvo, nešto impregnirano ući u kućna ložišta. Vezano za našu industrijsku zonu, trebam spomenuti i to da su asfaltne baze još uvijek unutar grada, a 2017. je bio rok da se one isele. A sad već imamo dvije asfaltne baze u gradu...
U ovom trenutku sigurno mogu reći i to, kako sam već i spomenio da najvjerojatnije i u ovoj godini opet ćemo biti prvi u Europskoj uniji sa dvogodišnjim prosjekom onečišćenja lebdećim česticama PM2.5, što je nedopustivo!
Bile su to oštre, ali nužne riječi gospodina Petera Tot-Đerđa. Njegova borba, kao i borba svih eko-aktivista u našem gradu, podsjeća nas na neugodnu istinu. Dok institucije šute, a industrija kalkulira profitom, Brođani plaćaju najskuplju cijenu - vlastito zdravlje. Bilo da je riječ o dimu iz susjedovog ložišta, ispušnim plinovima s granice ili neugodnim mirisima iz asfaltnih baza, zrak ne poznaje granice ni izgovore. Odgovornost je na svima nama, od pojedinca koji bira čišći način grijanja do institucija koje imaju moć uvesti strože kontrole i reći dosta zagađenju koje nas drži na vrhu najgorih europskih ljestvica.
