Solidan analitički prikaz izbornih rezultata na izborima za slavonskobrodske mjesne odbore, i sažetak realne političke ravnoteže, čitatelji su mogli pronaći na plusportalu, u tekstu:
Tko je dobio najviše glasova na izborima za brodske mjesne odbore?
Stoga sugeriram, ukoliko želite imati točan uvid u izbornu analizu lokalnih brojki i političkih slova, da ga svakako (opet) pročitate.
Na ovom portalu, razvijamo drukčiji, slobodniji pristup, jer aktualnoj, dugovječnoj i uskotračnoj vlasti, i isto takvoj opoziciji, ni autor ni portal ne duguju ništa. Istina o izborima za MO je prizemljena i dosadna. Izbore interpretiramo jednom jedinom rečenicom: riječ je o mješavini razmjerno labave organizacije, lokalnih umreženih poznanstava i sramno slabog odaziva, a ne o nekakvoj velikoj povijesnoj prekretnici. Međutim, analizirat ćemo detaljnije kontekst političkih odnosa u Brodu koji se iza izbora valjaju, kao da su u pitanju bili važni, ozbiljni izbori.
Dakle, Slavonski Brod, nakon održanih izbora za mjesne odbore, ulazi u novu političku fazu u kojoj se jasni pobjednici ne mogu proglasiti, ali se vrlo jasno vidi promjena (?!) ravnoteže snaga. Iako Duspara Mirko Nezavisna lista i dalje drži snažnu podršku birača te bilježi gotovo izjednačen rezultat s HDZ-om u ukupnom broju glasova, HDZ ostaje organizacijski jači u raspodjeli mandata i kontroli većeg broja mjesnih odbora.
Takav rasplet otvara prostor za novu političku dinamiku u Gradu Brodu u kojem mjesni odbori, iako formalno ograničenih ovlasti, postaju važan indikator rasporeda utjecaja po kvartovima. Istodobno, dugogodišnja dominacija aktualnog gradonačelnika ulazi u razdoblje koje se više neće temelji na neupitnoj kontroli, nego na sve izraženijem natjecanju i potrebi za političkim balansiranjem.
U pozadini toga razvija se i šira priča o potvrdi konačnog političkog umora Dusparinog mandata, o rastu konkurentskih struktura i postupnom jačanju organizacijske mreže HDZ-a na terenu, što zajedno čini ovu izbornu epizodu manje kao završetak jedne ere, a više kao početak razdoblja u kojem se politička stabilnost u Brodu više ne podrazumijeva, nego mora svakodnevno potvrđivati.
Ako gradonačelnik bude ignorirao zahtjeve mjesnih odbora, u praksi se ništa “dramatično pravno” neće dogodi odmah, ali će se polako pokrenuti nekoliko političkih i operativnih posljedica koje znaju biti vrlo stvarne. Mjesni odbori neće moći narediti gradonačelniku da nešto napravi. Njihova snaga je u pritisku javnosti, stalnom ponavljanju problema, predumišljajnom kanaliziranju nezadovoljstva iz kvartova. Ako ih se bude ignoriralo, oni će postati megafon nezadovoljstva, ne izvršna sila, nego mali lajavci HDZ-ovih apetita.
Na možebitno ignoriranje MO-a od strane gradske vlasti i gradonačelnika neće se s njihove strane uzvratiti odmah, nego kroz neko vrijeme i to u smislu: “taj kvart je zapostavljen”; “nitko nas ne sluša”; “sve ide mimo nas”. To se pretvara u pad povjerenja, u stvaranje drukčije atmosfere. U lokalnoj politici svaka zapuštena ulica ili neriješen problem može postati argument na Gradskom vijeću, a ne samo kao ćakula na privilegiranoj lokalnoj radio-postaji, materijal za kampanju i dokaz “nefunkcioniranja sustava”. MO postaju politički resurs opozicije, čak i ako su formalno slabi.
Gradonačelnik Duspara i dalje može komotno provoditi odluke, ali, rast će otpor na terenu, povećavat se broj konflikata oko prioriteta, svaki projekt postat će “politički osjetljiviji”. Neće tu biti blokada, nego podmetanja klipova Duspari, a pod patronatom hadezeovske županijske centrale. I Ćosića kojemu Brod nije na trepezi, a mogao bi to postati.
Rezultati izbora za MO nagovješćuju daljnju eroziju Dusparinog autorite, ne na temelju odluka, nego dojmova. Kad se to ukorijeni, njegova vlast gubi onu nevidljivu stvar koja je ključna u lokalnoj politici - osjećaj povezanosti s terenom. Dakle, sve skupa hrani opoziciju tj HDZ.
Jasno je da su dva najjača političko-stranačka bloka gotovo izjednačena. HDZ je organizacijski jači u mreži, a DM NL jači je u ukupnim glasovima, što znači da je HDZ bolje “pretvorio glasove u mandate”. HDZ je bolje raspoređen, efikasniji po odborima, ima više “tijesnih, ali pobjedničkih” rezultata. DM NL je rastao, ali nije optimalno raspoređen. Dobio je više glasova, ali izgubio je ključne odbore odnosno razbacao je snagu. Stoga je Grad u ravnoteži, ali HDZ na nivou MO bolje upravlja izbornom geometrijom. HDZ pokazuje organizacijsku disciplinu. DM NL pokazuje širu popularnost, ali slabiju teritorijalnu konverziju. Prema tome, Brod je podijeljen između tzv institucionalne kontrole HDZ-a i popularne snage DM NL-a, uz stabilnu, ali ponižavajuće sporednu ulogu SDP-a.
Za gradonačelnika iz DM NL to znači da ima politički legitimitet kroz ukupnu podršku birača, ali ne i potpunu operativnu kontrolu “po terenu”. Praktično, Grad ipak neće biti jednostavan za upravljanje, jer HDZ drži više mjesnih odbora i više mandata, što znači da može blokirati, usporiti ili otežati provedbu nekih odluka na razini kvartova i lokalnih prioriteta. S druge strane, gradonačelnik ima prednost u tome što DM NL pokazuje širu gradsku podršku u glasovima, pa može politički argumentirati da predstavlja “većinsku volju građana”, čak i ako institucije nisu savršeno usklađene. Ako želi stabilno upravljanje, Duspari ključ neće biti samo politika nego i vještina dogovora s mjesnim odborima gdje HDZ ima većinu.
Ovakvo stanje obično znači da će grad ući u razdoblje “stalnog usklađivanja”, a ne brzog odlučivanja. Svaki veći projekt ili raspodjela sredstava morat će prolaziti kroz više razina političkog dogovora, jer mjesni odbori nisu samo savjetodavni nego i realni kanali pritiska i interesa. Gradonačelnik iz DM NL će imati inicijativu, ali će često morati mijenjati tempo. Neke stvari će ići brzo, druge će se razvlačiti, jer neće imati jednaku podršku u svim dijelovima grada. HDZ s jačom mrežom u mjesnim odborima može usporavati ili preusmjeravati prioritete na razini kvartova, što stvara stalnu napetost između gradske uprave i “terena”.
Na status aktualnog gradonačelnika maratonca to neće djelovati dramatično odmah, ali će imati tihi, kumulativni učinak kroz mandat, na onaj tip političkog trošenja koji se ne vidi u jednom potezu, nego u stotinama malih “zašto ovo nije napravljeno”. Ako je gradska većina u MO strukturama djelomično u rukama suprotne strane, gradonačelnik iz DM NL će češće biti u situaciji da snosi odgovornost za sporost ili neujednačen razvoj, iako uzrok nije samo u njegovim rukama. To s vremenom može stvarati percepciju “grad se ne pomiče dovoljno brzo”, što je politički osjetljivo, jer birači rijetko analiziraju institucionalne razloge, vide rezultat, ne arhitekturu.
Za buduće, one velike, prave izbore to znači da teren postaje važniji od broja glasova u zbroju na izborima za MO. Ako HDZ zadrži ili dodatno učvrsti mrežu u mjesnim odborima, može iz toga graditi stabilnu organizacijsku prednost, stalnu prisutnost, stalnu mobilizaciju i osjećaj “kontrole po kvartovima”. To je klasična dugoročna prednost, čak i kad nisi ukupni pobjednik. S druge strane, DM NL ima prednost u tome što već sada pokazuje da može dobiti više ukupnih glasova, što je politički kapital za gradonačelnika. Ali da bi to pretvorio u sigurnu budućnost, mora dokazati nešto drugo, brzinu i vidljivost upravljanja unatoč fragmentiranoj lokalnoj strukturi.
Ono što je groteskno u cijeloj priči je to što populistički HDZ, vječna alternativa populistu Duspari, nije nudio ništa bolje ni drukčije svih ovih Dusparinih metuzalemskih dvadeset godina. I ovi svibanjski mikro izbori za MO predstavljaju stoga ipak opće beznađe za Brođane koje niti u jednoj varijanti ne čeka bolja budućnost. Naime, HDZ koji je Brodsko-posavsku županiju udavski omotao isto kao Duspara Grad Brod, držao je i drži je na predposljednjem mjestu u RH.
__________________________
