Proteklih nekoliko mjeseci pažnja nam je usmjerena na obrtnike i poduzetnike, želimo da trgovine budu otvorene, da radionice i uslužni servisi rade, da se dobro snalaze u novonastaloj Covid krizi, da budu pozitivni na računu, da zapošljavaju a time i uredno plaćaju poreze i doprinose. Tako će i država bila sretna, onda će sretna država davati građanima pa će i oni biti sretni. Šalim se s ovim zadnjim, ali teorija o tome postoji.
Za obrtnike iz Obrtničke komore Brodsko-posavske županije i Udruženja obrtnika Slavonski Brod, i za njihove važeće predsjednice Ivaniš i Šakić, nema brige. One dolaze iz obrta i paušalnih obrta koji nemaju zaposlenih radnika te nemaju većinu problema koja muči obrtnike koje zastupaju. Zato se mogu posvetiti unaprijeđenju obrtništva i kreiranju novih mjera i načina za pomoć obrtnicima. Opet se šalim ali, na žalost.
Sad se ne šalim, znam da ih najviše veseli kada otvore Internet bankarstvo iz kojeg ih gleda poveća suma novca. Onda one gledaju nju, pa se onda sjete kako zaslužuju naknadu za rad, pa kako imaju neodgodivih obveza glede službenog puta i tako redom. Obrtnici koji žele više u svojoj struci, educirati se, sudjelovati na sajmovima i manifestacija ne bi trebali strepiti hoće li dobiti financijsku pomoć. Ipak, pomoć se daje selektivno, privilegiranima, po sistemu "dam-nedam", iako je to u opisu djelatnosti tih organizacija svrha, uz zastupanje interesa.
Sjednice se održavaju po špranci, odluke su unaprijed pripremljene i vrlo rijetki prijedlozi dolaze od samih članova. Dužnosnici koji se s takvim načinom rada i donošenjem odluka ne slažu, osjećaju se poput crnih labudova. Inertnim pristupom u vođenju organizacija uklanja se svaka mogućnost propitivanja ispravnosti mjera i odluka koje se nude za izjašnjavanje. Dosta je obrtnika prošlo kroz obrtnička tijela uprave. Kada se upoznaju sa sadržajem rada i načinom razmišljanja u startu odustanu a oni koji sami ne odustanu, već ih se na neki način izolira i eliminira. Ali, određena grupa nedodirljivih obrtnika kontinuirano, godinama, ostaje i obavlja dužnost u upravnim tijelima.
Gledajući izvješća o ostvarenim prihodima, za tri obrtničke organizacije koje djeluju na našoj županiji prikupi se i do dva milijuna kuna na godišnjoj razini. Većina prihoda je od komorskog doprinosa. Plaćaju ga svi obrtnici koji ostvaruju prihode i koji ih ne ostvaruju. Zakonska je to obveza od koje i država ima korist, jer porezna uprava naplaćuje kontrolu naplate doprinosa.
Znači, nema pomoći sa strane, obrtnici se moraju sami snalaziti. Nužno je uključiti se u rad strukovnih sekcija čak i kada se ne osjećaju dobrodošli. Ulaznicu su kupili redovitim plaćanjem komorskog doprinosa. Interes im je jače kontrolirati vodstvo i članove tijela Uprave u obrtničkim organizacijama, kao i način na koji se shvaća dužnosnička uloga, kako se troši njihov novac, kako se donose odluke, kako se zapošljava i kakav je sadržaj ponuđenih izvješća.
Tu najviše dolazi do otpora i prisutne nervoze višemandatnih dužnosnika a i (zamislite!) zaposlenika, koji se užasavaju različitog mišljenja i gubitka pozicije. A trebali bi prihvatiti kako različito mišljenje za njih nije ugroza, nego pomoć da se oslobode od zamišljenih neprijatelja koje godinama sami, u svojim glavama, proizvode. Crni labudovi među obrtnicima nisu oni koji različito misle, nego oni koji im ne dozvoljavaju da misle.
