Banane su voće koje nam dolazi iz dalekih krajeva Afrike, Azije, Srednje i Južne Amerike. Rado ih kupujemo jer, osim što su ukusne, upola su jeftinije od većine domaćeg voća. Što se nutritivne vrijednosti tiče, u usporedbi s jabukama, banane imaju četiri puta više bjelančevina, dva puta više ugljikohidrata, tri puta više fosfora, pet puta više vitamina A i željeza, te dva puta više ostalih vitamina i minerala. Znači, kao voće uopće nisu za podcjenjivanje, kako se onda voće takvih kvaliteta može izvrgnuti rugalicama?
A zapravo, nije problem u bananama nego u zemljama iz kojih potječu. Sredinom prošlog stoljeća, zbog prezaduženosti kod raznih financijskih institucija, tim je zemljama prijetila financijska propast. Banane su ih spasile, jer su im bile jedini izvozni proizvod.
Mi nemamo banane ali, blizu nam je financijska propast. Ako zanemarimo zakrivljeni oblik države na geografskoj karti, u banani smo jer su nas u bananu ugurali dugi prstići, prijedlozi i eksperimenti političara i javnih osoba koji promišljeno pronalaze načine prikupljanja novca od građana. Počet ću od našeg bivšeg premijera, kojemu je već popisana sva imovina.
Sjećate se njegove čuvene slike s ogromnim škarama i neizostavnim smiješkom? Najavio je time rezanje fiskalnih i parafiskalnih nameta. Onda je hitro pri Financijskim agencijama osmislio aktivnost otvaranja poduzeća putem HR Hitro ureda, pod motom: „birokracija je prošlost, dobro došli u hitrokraciju“.
Prateći tijek hitrokracije došli smo do „lepog“ Nadana, kojemu se imovina još popisuje. On je tada dobio dobar razlog za smješkanje. Užurbanim osnivanjem malih poduzeća, potaklo se samozapošljavanje, ali i povećao broj obveznika plaćanja članarine i doprinosa Hrvatske gospodarske komore.
Teoretski, od Komore se očekivalo otvaranje novih tržišta, stvaranje pretpostavki za dotok svježeg kapitala kako bi si poduzetnici povećanom zaradom i razvojem vlastitog posla omogućili privređivanje i egzistenciju te opće poboljšanje uvjeta u zemlji. Ono što su poduzetnici dočekali jeste zamrznuta uplaćena članarina u obliku umjetničkih vrijednosti pohranjenih u tajnim sobama, parkiranih automobila u tajnim garažama i čuvanja novca na tajnim računima.
I nema sada nismo znali … sve je bilo jasno rečeno: od Ivine hitrokracije do Nadanove ljubavi prema umjetnosti i obitelji, uz rizik da „muž posljednji sazna“. Tako su poduzetnici postali dobri muževi. Svojoj su „dami“ Komori priskrbili lagodan život, a njenom vrhu upravljanja lijepe i luksuzne predmete. To što je ta dama prevrtljiva, što ih je varala i vodila tajni rastrošni život s umjetninama i nekretninama, to je druga priča.
Međutim, kao u svakom braku, Komora je zaštićena zakonom, omogućeno joj je da bez kontrole, lako i elegantno troši novce. Porezna uprava je sve to pratila, zaduživala i razduživala obveznike. Za naknadu provizije, legalno je ubirala članarinu čak i kad je to poduzetnicima bilo posljednje što su imali na računu.
Ali, vratimo se bananama, osim što sadrže antioksidanse, svojim mnogobrojni svojstvima mogu poslužiti i u kozmetičke svrhe. Na kozmetičke zahvate naviknuti smo, od proračuna do estetske kirurgije, jasno nam je da se na svemu mogu vršiti korekcije. Ali, dugi su procesi temeljitog korigiranja, pa dok čekamo počastimo se … može jedan Banana Split?!
