Postoje izuzeci, novinari koji korektno obavljaju svoj posao, čiji rad pratim i izuzetno cijenim, ali pisati ću o drugačijim novinarima.
Trudim se biti informirana, zbog sebe, posla i razumijevanja situacije u kojoj se nalazimo. Suvremeno društvo, događaji proistekli iz političkih promjena, lažni moral i osobni interesi doveli su do krajnje točke sumnjanja i propitivanja svega i svakoga. Stoga u sagledavanju ukupnih informacija računam na instinkt.
Riječ instinkt primjenjiva je i u životinjskom svijetu. Kod njih je sve jasno i razumljivo. Ponašaju se prema svojoj prirodi, neke su vrste jače, neke slabije, koriste obrambene mehanizme i opstaju. Polazeći od sličnih pretpostavki kod ljudi, malo toga je jasno. Možda zato što je čovjek jedino biće kojemu je priroda dodijelila razum, samo što mu uz razum nije ponudila i uputu za njegovu upotrebu.
Kada pišem, trudim se jasno i nedvosmisleno prezentirati što mislim. Znam da, ukoliko pogriješim, kritično čitateljstvo će izreći svoj sud a kazna može biti gubitak pozicije na popisu kolumnista. Iz moje perspektive, ništa pretjerano strašno, jer nisam profesionalac. Međutim, kod priznatih novinara, pre strašno mi je trošenje skupih televizijskih minuta na manjkavo provjerene ili uopće ne provjerene informacije koje kao bombe padaju neovisno o programu koji se prati.
Nemam namjeru braniti bilo koga tko je medijski prozvan, niti priželjkivati ružičasto oslikavanje stvarnosti, ali neprekidno vrijeđanje inteligencije prosječnog gledatelja, stvarno me ljuti. Kriteriji i način izvješćivanja već na prvu izgovorenu rečenicu, upotrijebljen ton uz brzinu izgovorenih riječi instinktivno poručuju na oprez u ponuđenom zaključku. Urednici dnevnika i vijesti u stalnoj potrazi za prestižem na ljestvici gledanosti ili iz financijskih razloga, zamjenjuju teze, koriste sumnjive izvore te pokušavaju gledatelju kreirati mišljenje koje nije rijetko u suprotnosti sa logikom zdravog razuma.
Radnje koje trebaju biti predmet istrage državnih organa i procesuiranja pravosuđa, raščlanjuju na takve detalje da se zavrti u glavi. Prozivaju se ljudi i događaji, bez straha od sankcija i visokih kazni. Ne zabrinjavaju ih moguće tužbe, kojima sami sebi mogu priskrbiti blokadu ili stečaj, čak i kada su teme i sporni iznosi neusporedivi manji od opće štete koju mogu uzrokovati.
Društvo kao naše, politika i dokazano postojanje koruptivnih radnji, godinama su javna tajna. Znamo da su vrlo rijetki gradonačelnici, župani, načelnici općina, direktori javnih poduzeća, ravnatelji raznih ustanova i direktori bolje rangiranih privatnih poduzeća koji nisu za potrebe svojih stranačkih boja ili simpatija prema njima, napravili neki financijski ustupak. Međutim, kada se jedna osoba izdvoji iz mase, na nju se obruše sve sile novinarske pameti kako bi i prije suda, izrekli svoj sud. Svim raspoloživim sredstvima trude se uvjeriti javnost kako su njihovi argumenti i dokazi jedino u što trebaju vjerovati.
Mislila sam da djelovanje na kolektivnu svijest postoji samo u futurističkim filmovima, kada napredne civilizacije uz visoko sofisticiranu tehniku i dostignuća koja nama nisu poznata, djeluju na razmišljanje i svijest odabranog kolektiva.
Međutim, kod nas put do jedinstvenog kolektivnog mišljenja ide obrnutim smjerom. Ponuđeni su nam stalni TV tretmani prilagođeni na način da nas vraćaju u daleku prošlost, na početak nastanka civilizacije. Imajući u vidu sadašnji trenutak, vraćajući se u prošlost, nije sasvim jasno tko je od koga nastao, čovjek od majmuna ili obrnuto.
