Neprestano se proteže tema o anonimnosti na portalima. U nedostatku argumenata navali se na autora. Tko se to drznuo napisati nešto a nije se potpisao?

Građani se svakodnevno susreću s problemima. Zašto ne bi, neposrednim pristupom mogli istaći okolnosti u kojima se pokazuje nelogičnost administracije i sustava, koja im stvara nelagodu i utječe na kvalitetu života? Autori su anonimni jer su i Građani za Vlast anonimni.

I nezanimljivi; Tko nas Građane uopće što pita, osim na izborima? Kada izaberemo više nikome nismo zanimljivi. Administrativne probleme koje smo imali, imamo i dalje. Sjetite se čekanja u redovima zbog nekih papira, dokumenata, dozvola i slično. Prilažemo uvijek iste privitke, ovjeravamo ih, lijepimo takse, kao da smo nevidljivi. Ali, nismo nevidljivi kada nam se upućuju uplatnice za poreze, komunalnu naknadu, slivne vode, očuvanje i brigu za ovo i ono. Točno se zna tko smo, gdje smo, u koliko kvadrata i s kim živimo. Bilo bi lijepo kada bi u našem pohodu na sve te institucije i službe, djelatnici bili barem malo ljubazniji i susretljiviji. Ali nisu. Državnim službenicima i zaposlenicima u javnim poduzećima muka je od stranaka, pitanja i rješavanja predmeta.

I nebitni; Ni za dugove nas više ne opominju, već ih prodaju, angažiraju Agenciju za naplatu, koja bez milosti naplati dug, plus iznos za svoju uslugu i troškove. Gdje je tu senzibilnost i briga za Građane kojom su započinjali svi govori u predizbornoj kampanji? Plati i šuti, do slijedećih izbora. Građani bi šutke i pristali na to, kada ne bi bilo elementarnih problema, bitnih za život i zdravlje koje nitko ne rješava.

I obvezni; Također, poticanje na prijavljivanje, postao je službeni postupak u obavljanju djelatnosti inspekcijskih službi. Otvoren poziv na anonimnost u prijavljivanju nelegalnog rada normalno je, iako znamo da nisu svi dobronamjerni u tome. I u tome se od Građana očekuje da obavljaju posao koji bi trebao raditi netko drugi. Kakvo smo mi društvo u kojem se javno poziva da prijavljujemo jedni druge, gdje se potiču najniže strasti pojedinaca za korist naplate poreza i sličnih davanja, iako znamo da ima previše službenika u državnoj administraciji.

Građani vide i znaju kako ne postoje odgovorni, niti krivci, za bilo koji vid nazadovanja zajednice u kojoj žive. Oni koji politički ili poslovno djeluju, nakon osobnog neuspjeha, neuspjeha firme ili nekog projekta, po isteku mandata ili proglašenja stečaja, legalno se, uz ostavljene dugove, povuku u anonimnost.

Autori na portalu izražavajući se anonimno, kapljica su u moru sveopće anonimnosti. Zašto bi bili izuzetak od Vlasti koja pod javno, na koncu pokaže da je sve u suštini bilo, totalno anonimno.

Misli govori