Statistika je okrutna, ne vodi računa tko jede meso a tko kupus, pa često svi jedemo sarmu. Corpus delicti nastaje kad zavirimo u vlastiti lonac. Iako po Ustavu svi imamo jednaka prava, većina nas ima samo obveze. Pravo imaju oni koji su se u pravoj stranci izborili na pravo mjesto. Tako nastaje osnovna muka po većini stanovništva, jer prosjek je dobar.
Statistikom se vodila i Agencija za dodjelu kreditnog rejtinga Fitch, koja je po treći put ove godine, za Hrvatsku potvrdila zadržavanje kreditnog rejtinga na investicijskoj razini. Za to su navodno zaslužni napori Vlade u oporavku od pandemije korona virusa, snažno poticanje gospodarskih mjera, pružena pomoć gospodarstvenivima u krizi, ulazak u Europski tečajni mehanizam II, kao i održavanja fiskalne konsolidacije.
Premijer i ministar financija su u oblacima od sreće nakon ove vijesti, ali u našim obiteljskim loncima i dalje nema euforije. Opet statistika govori o promatranom periodu koji je daleko iza nas. U njemu su se umrli od korona virusa mogli brojati na prste jedne ruke. Danas, kada smo premašili pedeset dnevno te se približavamo do stotke preminulih od virusa, bilo koja vijest o prošlom periodu nema puno važnosti.
Kažu, zadržat ćemo zaposlenost, porast će gospodarski pokazatelji, smanjit će se kamatne stope ... A tko se danas može zaduživati osim države i tko može donositi odluke koje su od presudne važnosti za našu budućnost? Većina, manjina ili samo nekolicina, koja je ustrajna na vlastitom probitku? Stoga takve "sretne" vijesti, za građane djeluju tužno kao i one o umrlim od virusa.
Je li to dobro ili nije pokazat će vrijeme. Sadašnjost, u kojoj je optimizma sve manje, sve više broji zastupljenost poremećaja tipa depresije i anksioznosti u stanovništvu. Vladajućima ni to nije bitno. Bitno je biti u pravu, biti jači od oporbe i svih ostalih te pod svaku cijenu imati sigurnu većinu u Saboru.
Tako, što god tko iz struke ili oporbe rekao, dežurni oponenti, Jandrokovići, Bačići i slični, cinično će sa zadovoljstvom demantirati. Cinici, od kojih je dobar dio stasao u Sanaderovoj školi demokracije, daju si za pravo predstavljati presudnu vertikalu društva. Svejedno, Iako je jasno da njihove riječi znatno odstupaju od realnosti, iz interesa se šuti.
Sve to za građane, naučene da ih statistika obično potkrada po prosjeku, obilato premašuje granicu dobrog ukusa i zdravog razuma.
