Zamišljamo da se gradonačelniku Bandiću umjesto onog nesretnog slobodnog zidara u HNK-ovoj loži pridružio inspektor Columbo. Prijateljski bi razgovarali, Bandić bi odahnuo, a onda bi se Columbo naizgled nevino vratio i rekao: ‘Samo još nešto…’ Kako bismo izgledali da nam institucije ovako rade svoj posao?
RTL je pokrenuo novi kanal specijaliziran za TV serije, a na njemu će, prvi put u Hrvatskoj, emitirati i famozne ‘Senke nad Balkanom’, megauspješnicu Dragana Bjelogrlića. Napokon netko u Hrvatskoj ima dovoljno produkcijske pameti za potez koji je trebalo povući još lani. ‘Senke’ su naime odlična serija koja se u nizu elemenata može uspoređivati s ‘Babilon Berlinom’ ili ‘Peaky Blinders’, iako joj je budžet bio desetke puta manji. Za prikazivanje ‘Senki’ u Hrvatskoj možemo nabrojati više razloga: prvi je da je dobra, i taj je samodostatan, ali nije jedini. Drugi je da je u seriji nekolicina hrvatskih glumaca više nego zapažena: Goran Bogdan kao Mustafa Golubić, Leona Paraminski kao Marija Oršić, Bojan Navojec kao Ante Pavelić, Đorđe Kukuljica kao grof Rajački, imali su odlične role. Treći, ova serija nema nijedan razlog za bunkeriranje – Kraljevina Jugoslavija prikazana je kao moralna i politička kaljuža, nema tu nikakvih suspektnih elemenata koji bi uzrujali bilo koga zapadno od Drine, naprotiv. Pratit ćemo gledanost, sigurno će biti velika, tim prije što je Adria startala s provjerenim hitovima, ‘Andrijom i Anđelkom’, ‘Vratiće se rode’, ‘Kriza’, ‘Istine i laži’, ‘Mamini sinovi’…
Užitak je slušati Gabi Novak kad pjeva, ali nije manje zadovoljstvo ni slušati je kad govori. Otmjena i nenametljiva, dostojanstvena i promišljena, u 62. godini karijere ponovno je nominirana za Porina za najbolju žensku izvedbu, što dovoljno govori o neprolaznoj kvaliteti. Gabi je ispričala kako su joj partizani krajem rata s Hvara odveli oca, Đuru Novaka, s još par mještana, i strijeljali ih, bez razloga. Gabina majka bila je Njemica, Elizabeth Reiman iz Berlina. Gabi govori mirno, bez mržnje ili, ne daj bože, bilo kakve instrumentalizacije te tragedije: kaže da u njezinom svijetu postoje dobri ljudi i oni koji to nisu, drugih podjela nema. ‘Nisam očekivala nominaciju’, priznala je. ‘Nazvala sam u Croatia Records i pitala kako se to uopće dogodilo. Pitala sam se opet, što ja tu radim među mladima i jednom divnom srednjom generacijom. Već sama nominacija za Porin mi je nagrada, ništa ja više ne očekujem. To je veliki kompliment za mojih više od 60 godina karijere, puno mi je srce’, rekla je pjevačica, koja prati sve što rade njezini kolege. ‘Kad govorim o svom mikrosvijetu, ja pratim estradu, a mnogi su ljudi u kulturi posvećeni samo sebi. Ja nisam takva, mene to zanima – gledaš ‘Voice’, ‘A stranu’, gledaš kako ti mladi ljudi izrastaju. Mi imamo značajan broj dobrih pjevača, autora. Ne znamo koliko će oni trajati ni kojim će putem ići, ali imamo jako kvalitetne glazbene umjetnike’, rekla je. Iliji Jandriću pohvale, održava visoku razinu emisije i dovodi odlične goste.
Matea Ćorić otkriva nam kako gradonačelnik Zagreba kani cijeli grad pretvoriti u zonu naplate parkinga ne bi li sanirao dugove koje su on i njegova klika napravili tijekom višedesetljetnog haračenja metropolom. Izleti u Beč, Rim, Dohu, bogtepitaj kamo, la dolce vita cijele kamarile, filozofija udaranja brige na veselje došli su na naplatu. Nemilosrdno bogaćenje, kupovanje stanova na lažna imena, ubijanje čestitih poduzetnika reketom, da ne nabrajamo druge smrtne grijehe – a bilo je toga, bilo – građanima će biti fakturirano kroz cijenu parkirališnih karata. Nekoć se to poštenije zvalo harač. Reporterka je otkrila još jedan zapanjujući šibicarski potez glede i u svezi parkinga: kako bi se u gradsku blagajnu slilo što više novca, crtači parkirnih mjesta krali su prostor i prometnicama i nogostupima, dramatično, a vjerojatno i protuzakonito, smanjujući sigurnost pješaka, ali i vozača. Vozni trak je na nizu mjesta u gradu poprilično sužen, kao i trotoar pored škola, pa su životi djece ugroženi. Što bi tek bilo da gradonačelnik nije tako bogobojazan i čovjekoljubiv lik? Ovo masovno dovođenje u opasnost života građana neće ipak popraviti minus koji je napravila Mikijeva koterija. Ako cijeli grad postane prostor naplate, za godinu dana skupit će se, saznajemo, tek 30 milijuna kuna, dakle oko tri posto deficita. Jao pobjedniku idućih izbora!
Faljen bog i smrt fašizmu! I tebi, sinko! Ta dosjetka, koja je u pučku predaju ušla kao vic, zapravo je citat iz Mimičina filma ‘Posljednji podvig diverzanta Oblaka’. Slabije poznato ostvarenje nedavno umrlog režisera nije ipak, kako mu naslov sugerira, partizanski film: naprotiv, taj ‘najzagrebačkiji film hrvatske kinematografije’ (u kojemu dvije glavne uloge, na kajkavskom, igraju Pavle Vuisić i Miki Manojlović), nastao u predvečerje Titove smrti (1978.), predstavlja poziv na novi partizanski ustanak, ovoga puta protiv otuđene tehnostrukture koja je uzurpirala socijalizam. Kritički uradci hrvatske kinematografije iz 1970-ih i 1980-ih (radovi Fadila Hadžića, Bogdana Žižića, Nikole Babića, Krste Papića, Kreše Golika) posmatrani okom današnjeg promatrača otkrivaju zapravo neobičnu istinu: HDZ je stvoren već onda! Ovi autori shvaćaju da je idealizirana slika socijalističkog društva i čovjeka doživjela poraz, uzmakla je pred antropološkim profilom predatora, nemilosrdnog zgrtača profita, ljudoždera vegetarijanca. Dio građanskih autora (Golik, Babić) u socijalizam nije nikad vjerovao, a dio ljevičarskih ne želi objaviti da je ‘bog mrtav’ (reći da je socijalizam poražen), pa napadaju njegovu aberaciju, ‘tehnomenadžere’ (tvrtka koja je izvor zla u ‘Posljednjem podvigu’ zove se Tehnoza – Impex), nadajući se da je kvar otklonjiv. Danas je posve jasno da je to bila sineastička posljednja pomast revoluciji na zalasku. Njezina je propast objavljena desetak godina kasnije, što dokazuje da su filmadžije vidjeli bolje. Što će, iz te perspektive, naši filmovi govoriti o našem vremenu, državi i društvu? Tko preživi, pisat će! Još nekoliko riječi. Mali, komercijalni Klasik TV obavlja izuzetno važnu javnu, kinotečnu ulogu, dok javna televizija zgrće profit, prekida filmove blokovima oglasa (tu je ružnu praksu privremeno prekinuo Goran Radman), a cikluse filmova hrvatskih klasika mora vrtjeti Klasik. To je ružan, ali siguran znak kakvo je poimanje važnosti kulture (takvih znakova možemo naći na sve strane), a to ne miriše na dobro.
Stari, dobri Columbo! Zamišljamo da se gradonačelniku Bandiću, u loži HNK-a, umjesto onog nesretnog slobodnog zidara pridružio inspektor Columbo. Prijateljski bi razgovarali, Bandić bi odahnuo: zaboravljene su odrezane etikete sa skupocjenog talijanskog namještaja, zaboravljena namještanja zaposlenja po gradu, skupi stanovi na tuđa imena su legalizirani, prodaje straćara tajkunima i graditeljima fontana nitko nije primijetio, lova na računu je sigurna… A onda bi se Columbo, koji je već krenuo van iz lože, s tipičnim polusmiješkom, naizgled nevino, vratio i rekao: ‘Samo još nešto…’ I počela bi ona njegova vraški privlačna forenzika, igra mačke i miša u kojoj zlikovac nikad nema šanse jer ga je inspektorov um već stjerao u stupicu. Nedjeljom ujutro Columbo je odlična razbibriga, i politička utopija – kako bismo izgledali da nam institucije ovako rade svoj posao?
portalnovosti
RTL Adria
RTL je pokrenuo novi kanal specijaliziran za TV serije, a na njemu će, prvi put u Hrvatskoj, emitirati i famozne ‘Senke nad Balkanom’, megauspješnicu Dragana Bjelogrlića. Napokon netko u Hrvatskoj ima dovoljno produkcijske pameti za potez koji je trebalo povući još lani. ‘Senke’ su naime odlična serija koja se u nizu elemenata može uspoređivati s ‘Babilon Berlinom’ ili ‘Peaky Blinders’, iako joj je budžet bio desetke puta manji. Za prikazivanje ‘Senki’ u Hrvatskoj možemo nabrojati više razloga: prvi je da je dobra, i taj je samodostatan, ali nije jedini. Drugi je da je u seriji nekolicina hrvatskih glumaca više nego zapažena: Goran Bogdan kao Mustafa Golubić, Leona Paraminski kao Marija Oršić, Bojan Navojec kao Ante Pavelić, Đorđe Kukuljica kao grof Rajački, imali su odlične role. Treći, ova serija nema nijedan razlog za bunkeriranje – Kraljevina Jugoslavija prikazana je kao moralna i politička kaljuža, nema tu nikakvih suspektnih elemenata koji bi uzrujali bilo koga zapadno od Drine, naprotiv. Pratit ćemo gledanost, sigurno će biti velika, tim prije što je Adria startala s provjerenim hitovima, ‘Andrijom i Anđelkom’, ‘Vratiće se rode’, ‘Kriza’, ‘Istine i laži’, ‘Mamini sinovi’…
Pressing, N1, 26. veljače, 20:05
Užitak je slušati Gabi Novak kad pjeva, ali nije manje zadovoljstvo ni slušati je kad govori. Otmjena i nenametljiva, dostojanstvena i promišljena, u 62. godini karijere ponovno je nominirana za Porina za najbolju žensku izvedbu, što dovoljno govori o neprolaznoj kvaliteti. Gabi je ispričala kako su joj partizani krajem rata s Hvara odveli oca, Đuru Novaka, s još par mještana, i strijeljali ih, bez razloga. Gabina majka bila je Njemica, Elizabeth Reiman iz Berlina. Gabi govori mirno, bez mržnje ili, ne daj bože, bilo kakve instrumentalizacije te tragedije: kaže da u njezinom svijetu postoje dobri ljudi i oni koji to nisu, drugih podjela nema. ‘Nisam očekivala nominaciju’, priznala je. ‘Nazvala sam u Croatia Records i pitala kako se to uopće dogodilo. Pitala sam se opet, što ja tu radim među mladima i jednom divnom srednjom generacijom. Već sama nominacija za Porin mi je nagrada, ništa ja više ne očekujem. To je veliki kompliment za mojih više od 60 godina karijere, puno mi je srce’, rekla je pjevačica, koja prati sve što rade njezini kolege. ‘Kad govorim o svom mikrosvijetu, ja pratim estradu, a mnogi su ljudi u kulturi posvećeni samo sebi. Ja nisam takva, mene to zanima – gledaš ‘Voice’, ‘A stranu’, gledaš kako ti mladi ljudi izrastaju. Mi imamo značajan broj dobrih pjevača, autora. Ne znamo koliko će oni trajati ni kojim će putem ići, ali imamo jako kvalitetne glazbene umjetnike’, rekla je. Iliji Jandriću pohvale, održava visoku razinu emisije i dovodi odlične goste.
Dnevnik Nove TV, 27. veljače, 19:15
Matea Ćorić otkriva nam kako gradonačelnik Zagreba kani cijeli grad pretvoriti u zonu naplate parkinga ne bi li sanirao dugove koje su on i njegova klika napravili tijekom višedesetljetnog haračenja metropolom. Izleti u Beč, Rim, Dohu, bogtepitaj kamo, la dolce vita cijele kamarile, filozofija udaranja brige na veselje došli su na naplatu. Nemilosrdno bogaćenje, kupovanje stanova na lažna imena, ubijanje čestitih poduzetnika reketom, da ne nabrajamo druge smrtne grijehe – a bilo je toga, bilo – građanima će biti fakturirano kroz cijenu parkirališnih karata. Nekoć se to poštenije zvalo harač. Reporterka je otkrila još jedan zapanjujući šibicarski potez glede i u svezi parkinga: kako bi se u gradsku blagajnu slilo što više novca, crtači parkirnih mjesta krali su prostor i prometnicama i nogostupima, dramatično, a vjerojatno i protuzakonito, smanjujući sigurnost pješaka, ali i vozača. Vozni trak je na nizu mjesta u gradu poprilično sužen, kao i trotoar pored škola, pa su životi djece ugroženi. Što bi tek bilo da gradonačelnik nije tako bogobojazan i čovjekoljubiv lik? Ovo masovno dovođenje u opasnost života građana neće ipak popraviti minus koji je napravila Mikijeva koterija. Ako cijeli grad postane prostor naplate, za godinu dana skupit će se, saznajemo, tek 30 milijuna kuna, dakle oko tri posto deficita. Jao pobjedniku idućih izbora!
Posljednji podvig diverzanta Oblaka, Klasik TV, 28. veljače, 23:30
Faljen bog i smrt fašizmu! I tebi, sinko! Ta dosjetka, koja je u pučku predaju ušla kao vic, zapravo je citat iz Mimičina filma ‘Posljednji podvig diverzanta Oblaka’. Slabije poznato ostvarenje nedavno umrlog režisera nije ipak, kako mu naslov sugerira, partizanski film: naprotiv, taj ‘najzagrebačkiji film hrvatske kinematografije’ (u kojemu dvije glavne uloge, na kajkavskom, igraju Pavle Vuisić i Miki Manojlović), nastao u predvečerje Titove smrti (1978.), predstavlja poziv na novi partizanski ustanak, ovoga puta protiv otuđene tehnostrukture koja je uzurpirala socijalizam. Kritički uradci hrvatske kinematografije iz 1970-ih i 1980-ih (radovi Fadila Hadžića, Bogdana Žižića, Nikole Babića, Krste Papića, Kreše Golika) posmatrani okom današnjeg promatrača otkrivaju zapravo neobičnu istinu: HDZ je stvoren već onda! Ovi autori shvaćaju da je idealizirana slika socijalističkog društva i čovjeka doživjela poraz, uzmakla je pred antropološkim profilom predatora, nemilosrdnog zgrtača profita, ljudoždera vegetarijanca. Dio građanskih autora (Golik, Babić) u socijalizam nije nikad vjerovao, a dio ljevičarskih ne želi objaviti da je ‘bog mrtav’ (reći da je socijalizam poražen), pa napadaju njegovu aberaciju, ‘tehnomenadžere’ (tvrtka koja je izvor zla u ‘Posljednjem podvigu’ zove se Tehnoza – Impex), nadajući se da je kvar otklonjiv. Danas je posve jasno da je to bila sineastička posljednja pomast revoluciji na zalasku. Njezina je propast objavljena desetak godina kasnije, što dokazuje da su filmadžije vidjeli bolje. Što će, iz te perspektive, naši filmovi govoriti o našem vremenu, državi i društvu? Tko preživi, pisat će! Još nekoliko riječi. Mali, komercijalni Klasik TV obavlja izuzetno važnu javnu, kinotečnu ulogu, dok javna televizija zgrće profit, prekida filmove blokovima oglasa (tu je ružnu praksu privremeno prekinuo Goran Radman), a cikluse filmova hrvatskih klasika mora vrtjeti Klasik. To je ružan, ali siguran znak kakvo je poimanje važnosti kulture (takvih znakova možemo naći na sve strane), a to ne miriše na dobro.
Columbo, RTL Crime, 1. ožujka, 09:30
Stari, dobri Columbo! Zamišljamo da se gradonačelniku Bandiću, u loži HNK-a, umjesto onog nesretnog slobodnog zidara pridružio inspektor Columbo. Prijateljski bi razgovarali, Bandić bi odahnuo: zaboravljene su odrezane etikete sa skupocjenog talijanskog namještaja, zaboravljena namještanja zaposlenja po gradu, skupi stanovi na tuđa imena su legalizirani, prodaje straćara tajkunima i graditeljima fontana nitko nije primijetio, lova na računu je sigurna… A onda bi se Columbo, koji je već krenuo van iz lože, s tipičnim polusmiješkom, naizgled nevino, vratio i rekao: ‘Samo još nešto…’ I počela bi ona njegova vraški privlačna forenzika, igra mačke i miša u kojoj zlikovac nikad nema šanse jer ga je inspektorov um već stjerao u stupicu. Nedjeljom ujutro Columbo je odlična razbibriga, i politička utopija – kako bismo izgledali da nam institucije ovako rade svoj posao?
portalnovosti
