1969. godine u Chicagu, Crne pantere su se udružile s bijelcima radničke klase zavijenim u konfederacijsku zastavu. Ova radikalna i neočekivana ‘Dugina koalicija’ bila je samo šifra za klasnu borbu. Donosimo prijevod teksta koji je pod naslovom “When Black Panthers aligned with Confederate-flag-wielding, working-class whites” objavljen u The Conversation.
Foto: press konferencija The Black Panthers i Young Patriots 1969.

Na predsjedničkim izborima 2016. Donald Trump osvojio je glasove bijelaca svih demografskih skupina osim fakultetski obrazovanih bjelkinja. Poseban uspjeh doživio je među bijelim biračima radničke klase: 67 posto bijelaca bez fakultetske diplome glasovalo je za njega.

Neke postizborne analize izrazile su čuđenje nad time što su pripadnici bijele radničke klase mogli glasovati protiv vlastitih interesa podupirući milijardera biznismena koji će vjerojatno podržati politike rezanja poreza na bogate i slabljenja mreže socijalne sigurnosti u zemlji. Još od New Deala, Demokratska stranka smatra se strankom radničke klase, dok se Republikanci smatraju strankom elite. Donald Trump uspio je obrnuti ovaj narativ u svoju korist. Izborima 2016. balkanizirana su politička pitanja i činilo se nemogućim istovremeno baviti problemima rasizma, seksizma, siromaštva i gospodarstva. Ključno pitanje za buduće djelovanje boraca za socijalnu pravdu i Demokratske stranke je kako prevladati identifikacijsku politiku i privući radničke birače svih rasa, gradeći snažnije koalicije među različitim skupinama.

Jedan od mogućih izvora inspiracije i smjernica su društveni pokreti iz 1960-ih koji su razumjeli moć objedinjavanja različitih identiteta i političkih problema. Tijekom ovog razdoblja, formirala se radikalna koalicija koja bi se danas činila nemogućom: skupina migranata s američkog Juga i bijelih aktivista radničke klase koji su se nazivali Mladi domoljubi (“Young Patriots”) u Chicagu su udružili snage s Crnim panterama kako bi se zajednički borili protiv sustavne klasne opresije.

Kako je došlo do ovog savezništva? I kako se njegove lekcije mogu primijeniti u današnjem političkom kontekstu?

Neočekivani savez

U razdoblju nakon borbe američkih crnaca za temeljna građanska prava pojavio se pokret crnačke moći, a 1966. osnovana je Stranka crnih pantera za samoobranu. Nadahnuta Malcomom X i drugim međunarodnim crnačkim idejnim vođama, skupina je prigrlila oružanu borbu kao potencijalni alat protiv organiziranog rasnog ugnjetavanja – što predstavlja radikalni raskid s filozofijom nenasilnog protesta. Velika frakcija skupine razvila se u Chicagu, gdje je jedan od vođa stranke bio mladić imenom Fred Hampton.

Chicago je u 1960-ima bio surovo mjesto za siromašne. Građani svih rasa suočavali su se sa siromaštvom, nezaposlenošću, policijskim nasiljem, nekvalitetnim stanovanjem, neadekvatnim školama i nedostatkom socijalnih službi. Etničke i rasne grupe ustanovile su svaka svoju mrežu socijalnih usluga i aktivizma kako bi se borile sa svim vrstama opresije.

Jedna od njih bila je Organizacija mladih domoljuba (Young Patriot Organization – YPO), koja je svoju središnjicu imala u Hillbilly Harlemu, četvrti u gornjem dijelu Chicaga u kojoj su živjeli bijelci doseljeni s američkog Juga. Mnogi članovi YPO-a bili su rasisti i isticali kontroverzne simbole povezane s pokretima južnjačkog ponosa, kao što je konfederacijska zastava, no kao i crnci i Latinoamerikanci, članovi Young Patriotsa i njihove obitelji bili su izloženi diskriminaciji u Chicagu, i to jer su bili siromašni i s Juga.

Tijekom svog kratkog vodstva Crnih pantera, Fred Hampton htio je pospješiti ciljeve skupine formiranjem “Dugine koalicije” radničke klase i siromašnih osoba svih rasa.

Prijašnji članovi čikaških Crnih pantera i YPO-a navode različite verzije iste priče o tome kako su se skupine povezale: članovi skupina prisustvovali su organizacijskim sastancima obje skupine i odlučili su surađivati u borbi s problemima koji su im zajednički. Članovi Crnih pantera morali su se naučiti tolerirati konfederacijsku zastavu kao simbol pobune o kojem nema pregovora. Njihov jedini uvjet bio je da se Mladi domoljubi izričito odreknu rasizma.

S vremenom, Mladi domoljubi raskinuli su sa svojim duboko usađenim idejama bijele nadmoći – pa čak i konfederacijskom zastavom – shvativši koliko toga imaju zajedničkog s Crnim panterama i latinoameričkom skupinom Mladi lordovi (“Young Lords”).
Foto: Unatoč mnogim razlikama, dvije skupine ujedinile su se pod kišobranom ekonomske pravde

Iako se pretpostavljalo da su prirodni neprijatelji, ove skupine ujedinile su se u svom pozivu na pravdu. U izdanju novina Crnih pantera od 9. kolovoza 1969., načelnik glavnog stožera stranke David Hilliard s divljenjem je Mlade domoljube nazvao “jedinim revolucionarima koji potječu iz domovine koje poštujemo.” Prisjećajući se svog rada s YPO-om, bivši član Crnih pantera Bobby Lee objasnio je da je “Dugina koalicija bila samo šifra za klasnu borbu.”

Naposljetku, Crne pantere iz Illinoisa okupili su različite elemente crnačke zajednice, bijelce migrante s američkog Juga zavijene konfederacijskom zastavom (Mladi domoljubi), Portorikance (Mladi lordovi), siromašne bjelačke etničke skupine (Rising up Angry, JOIN Community Union i Intercommunal Survival Committee), studente i pripadnice pokreta za ženska prava. Ove raznorodne skupine su u sklopu koalicije ujedinile resurse i formirale zajedničke strategije za pružanje socijalnih usluga i pomoći, koje vlada i privatni sektor nisu htjeli pružati. Inicijative su uključivale zdravstvene klinike, pružanje obroka beskućnicima i gladnim ljudima, kao i pravnih savjeta osobama koje se suočavaju s neetičnim stanodavcima i policijskom brutalnošću.

2016. na vidjelo iznosi duboku rasnu podijeljenost

Gotovo 50 godina nakon izvorne Dugine koalicije, američko biračko tijelo i dalje je podijeljeno po rasnim linijama. Iako je Donald Trump crne Amerikance pitao “što imaju za izgubiti” glasujući za njega i napuštanjem Demokratske stranke, to mu nije uspjelo: samo 8 posto glasača crnaca (te 28 posto Latinoamerikanaca i 27 posto azijsko-američkih glasača) glasovalo je za Trumpa. Crnci i Latinoamerikanci dobro su predstavljeni u radničkoj klasi, a postat će njena većina 2032. godine.

Nakon predsjedničkih izbora 2016. godine veliku pozornost privukli su bijelci glasači radničke klase, koji su okarakterizirani kao “zaboravljeni” i “bijesni” jer su izostavljeni iz gospodarskog oporavka. Međutim, Afroamerikanci su ti kojima je daleko gore; od recesije 2007. stopa nezaposlenosti Afroamerikanaca gotovo je dvostruko veća od iste stope kod Latinoamerikanaca i više nego dvostruko veća nego stopa nezaposlenosti bijelaca.

Hillary Clinton je kao predsjednička kandidatkinja okupila najraznolikiju bazu birača – Demokratska nacionalna konvencija održana 2016. u Philadelphiji izgledala je kao ponovno oživljena Dugina koalicija – i očekivala se njezina izborna pobjeda. Međutim, ispod te površinske slike krili su se preostali duboko ukorijenjeni rasistički temelji američkog društva. Jedna od lekcija izbora 2016. je ta da zemlja nije onoliko uznapredovala u svom radu na dokidanju rasizma i diskriminacije koliko bi većina nas voljela vjerovati. Donald Trump nije morao učiniti mnogo da se time okoristi.

Članovi Dugine koalicije su u Chicagu 1960-ih razumjeli koliko je teško izgraditi koalicije različitih identitetskih skupina. Bivši član Crnih pantera Bobby Lee prisjetio se suradnje s Mladim domoljubima:

“Nije bilo lako izgraditi savez. Savjetovao sam ih o tome kako da uspostave programe socijalnih usluga – besplatni doručci, besplatne zdravstvene klinike, takve stvari. Morao sam hodati gradom s tim likovima, jesti s njima, visiti s njima u biljarnici. Morao sam spavati na njihovim kaučima, u njihovim četvrtima. Zatim sam ih morao pozvati u svoju četvrt. Tako smo gradili Duginu koaliciju, jako sporo.”

Koalicija, koja je okupila naizgled potpuno nepomirljive Crne pantere i Mlade domoljube, pokazala je da stvarne interakcije ljudima pomažu shvatiti da njihove borbe nisu suštinski različite. Donald Trump je vjerojatno bio iskren kada je pozvao Afroamerikance da se pridruže njegovom pokretu. Jednostavno nije shvatio da slatkorječivi poziv neće proizvesti iste rezultate kao stvarna postepena izgradnja koalicije.

Lekcija koju treba usvojiti proučavajući društvene pokrete 1960-ih je da će se trajne promjene u smjeru ekonomske i rasne pravednosti vjerojatno graditi kamen po kamen, osobu po osobu i – “jako sporo.”

maz