"Sram me je i stid, Talijani oprostite, scusa!" Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Niko Kovač tom je isprikom s ruba plača istupio kao pošten čovjek, a s obzirom na dužnost koju obnaša, i kao korektan sportski diplomat. "Hrvatski huligani koji su nasiljem prekidali utakmicu nisu Hrvatska!", poručio je urbi et orbi, ali u to više nitko razuman ne vjeruje. Ni kod kuće niti u svijetu. Hrvatska policija već godinama raspolaže imenima i prezimenima huligana (navodno njih oko 300), koji sramote RH na svakom međunarodnom koraku "vatrenih" (povremeno i drugih sportaša), ali ih ne zna (ne želi?) obuzdati.
Čije se kćeri i sinovi tuku po kafićima i ulicama stranih gradova, ispisuju tijelima svastike na stadionima, urlaju nacifašističke slogane, rasistički huču i vrijeđaju, priređuju bakljade na tribinama, bacaju baklje na teren i na protivničke navijače, ugrožavaju živote i zdravlje mirnih posjetitelja sportskih priredbi!? Zašto se na spomen "hrvatskih navijača" diže kosa na glavama domaćinima u inozemstvu, a njihovi specijalci dobivaju borbene naloge i u stanju su pripravnosti!?
Kad se svake prijestupne godine slučajno i nađe koji huligan u sudnici, božica s vagom i mačem u rukama uglavnom glumata časnu sestru milosrdnicu. "To su malo nestašnija djeca pa oštra kazna nije odgojno primjerena." U provali "iskrenosti" sudac će i samaritanski namignuti: "Počinitelj je iz dobre i ugledne obitelji!"
Svojedobna potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešič tvrdi da su se u njezino doba neki političari suprotstavili oduzimanju putovnica evidentiranim huliganima, jer bi to bilo "kršenje njihovih ljudskih prava". Je li Margaret Thatcher bila tiranka kad je čeličnom metlom pomela huligane sa stadiona? Zakon u RH itekako pazi da divljim kretenima, spremnim i ubiti, ne padne vlas s glave, ako su "iz dobrih katoličkih obitelji". Recimo, sinovi iz takve obitelji generala HV-a i dugogodišnjeg visokog dužnosnika ostavljeni su na slobodi, a divljački su ozlijedili 17-godišnju Romkinju u srcu Zagreba.
Sinovi saborskog zastupnika "novog HDZ-a" i čelnika "ugledne" braniteljske udruge, pisali su mediji, prebili su na mrtvo ime 72-godišnjeg starca pa je završio u virovitičkoj bolnici, ali za policiju i sudstvo nisu bili problem. Slučaj u Makarskoj otprije nekoliko godina zgrozio je javnost - goropadni je maloljetnik u ludom BMW-u usmrtio na pješačkom prijelazu dvije srednjoškolke, ali je prošao lišo. Kao da je pregazio dvije kišne gliste! Izvukao se na sudu sučevim "argumentom" neizrecive pravne snage: "Mladić je iz dobre i zaslužne katoličke obitelji!" Uistinu, otac mu je poduzetnik, zaslužni tada član HDZ-a, a usto je darovao blindirani BMW bivšem premijeru i sadašnjem remetinečkom uzniku.
Karlovački slučaj ustaško-huliganskog divljanja "zlatne mladeži" mjesecima je besplodno punio medije. I ništa! Tjednik Globus je polovicom 2000-ih, navodno, pripremio objavljivanje imena i prezimena tristotinjak nogometnih "navijača" koji izazivaju nerede i sramote Hrvatsku, ali nikad ih nije objavio. Nešto je u tom smislu pokušao i pokojni Ivo Pukanić u Nacionalu, ali i to je ostalo bez rezultata. Već godinama nikom ni u vlasti niti u jačim medijima nije stalo do toga da javnost bude obaviještena tko su huligani kojima je do nereda, a ne do utakmice. HNS je zbog njih - bez milanske bakljade, tučnjave s policijom, ulične krađe i oštećivanja automobila - već platio više od milijun švicarskih franaka kazne! Tko su ljudi s dovoljno novca i slobodnog vremena da siju sramotu za "vatrenima", makar igrali s pingvinima na Južnom polu? Tko su im državni jataci, pa im čuvaju "ljudska prava"?
Na moralnu i sudsku odgovornost za sramoćenje RH u svijetu treba pozvati i čelnike HNS-a, sportskih klubova i svu sportsku infrastrukturu, koji na razne načine idu niz dlaku "navijačima" radi osobnih interesa i koristi. Dijele im besplatne ulaznice, osiguravaju prostorije "navijačkim" udrugama, dopuštaju kolovođama navijača da sudjeluju u klupskim politikama, utječu na sastav momčadi, itd., pa su se ovi prometnuli u vlasnike klubova. Ucjenjuju i prijete, a iza sebe siju sramotu? Je li normalno da navijačke skupine dogovaraju termine i mjesta za međusobne obračune, a da policija ništa ne zna? Zašto ne zna!?
Navijač Dinama, "mamićevac", pucao je prije koji dan u zagrebačkoj Dubravi na skupinu "antimamićevaca". Sačekuša grčkoj reprezentaciji obrukala je Zagreb ne samo u nogometnom svijetu. Torcidi se priređuje vatreni doček kod naplatnih kućica na autocesti u Lučkom. U prosincu 2003. umalo nisu u Dugopolju ubijeni mladići iz Zagreba kad ih je napala skupina "torcidaša" kod restorana Kapela. Ubacili im bengalku u automobil. Kod ugostiteljskog objekta na autocesti u Modrušu je letjelo kamenje kao projektili iz ruskih kaćuša, radile su palice, letve, pajseri, bokseri... Razbijenih "navijačkih" glava i lomova kostiju kao u priči.
Fasade po Zagrebu više nitko ni ne čisti od nebrojenih (i nepismenih) grafita: "Ubi tovara", "Ubi Mamića", "Mamiću Cigane", "Mamiću odlazi", "Ubi Srbina", "Šukeru odlazi"... Blesani iz Torcide pariraju maloumnicima iz BBB-a "ubijanjem purgera" i razbijanjem automobila ZG-registracija. Osijek, Rijeka, Zadar, Pula... imaju svoje za "ubijanje" spremne huligane, koji u ime neke nogometne boje ili bez veze žestoko - mrze. Nabujala se mržnja u RH već može opipati, a ljuti mrzitelji nemaju pojma - zašto mrze! Kretenski i nastrano.
"Ovo je nakon Švicarske već drugi put da se moram ispričavati zbog ponašanja naših navijača", kazao je Niko Kovač nakon utakmice s "azzurrima", grozeći se činjenice koliko će desetaka tisuća eura kazne opet iskeširati Bijedna Naša i fasovati dodatnih zabrana zbog "atentatora" na Davora Šukera i Niku Kovača. "Ovo nije slika nas Hrvata, mi smo korektni ljudi, volimo druge narode."
Nažalost, Kovačeva je tvrdnja falična, jer "drugi narodi" najčešće ne vide i ne osjete koliko ih "Hrvati vole". Osobito ne vide i ne osjete hrvatski građani srpske i romske nacionalnosti, koje se već četvrt stoljeća rasistički diskriminira. Na svakom koraku, svaki dan, a sve po državnom zakonu i katoličkom prakticiranju ljubavi prema bližnjem, skovanom na sliku i priliku Božju. Nasred nove žute fasade u središtu Vukovara, upravo ušminkane za Dan sjećanja na žrtvu grada heroja, osvanuo je veliki crni grafit: "Srbine, seli se!" Gradonačelniku Ivanu Penavi ("novi HDZ"), makar hinjeno ili iz elementarnog kućnog odgoja, ako već ne po službenoj dužnosti, ne pada na um ukloniti tu sramotu s javne površine. Kolovođi tzv. Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislavu Josiću također. Zašto i bi!? Lani se zajedno s Penavom međunarodno "proslavio" po onemogućavanju diplomatskom zboru da zapali svijeće i položi cvijeće na vukovarskom groblju. Protusrpski rasizam može mirno cvasti uz Vuku. Nisu Josić i stožeraško društvo zaludu utukli tolike mjesece na čekićanje ćirilice, protumanjinsku peticiju za referendum i slična "herojska" djela.
Josipa Rimac i Kolinda Grabar Kitarović sa zastavom (foto: Facebook/Kolinda Grabar Kitarović)
Sve to, dakako, nema veze s "novim HDZ-om" i činjenicom da se Josić ni ove godine, 18. studenoga, nije odrekao "druge vukovarske kolone" u kojoj se - gle čuda! – "spontano" zatekao Tomislav Karamarko s vrhuškom "novog HDZ-a". A oni nisu performans-mentori "općehrvatske" bune "hrvatskih branitelja" ili, sačuvaj Bože, autora primitivnih parola mržnje po fasadama na ruti prema groblju. Ta se mržnja ne da oprati jednom hostijom i zato se Hrvatska mora i dalje crvenjeti, od srama.
Bijedna se Naša, gladna i nikakva, mora jako crvenjeti i zbog nečuvenog skandala dviju dama "novog HDZ-a". Gradonačelnica Knina Josipa Rimac samovoljno je skinula s tvrđave Krešimirova grada golemu državnu zastavu, simbol slobode, te je na stranačkom skupu u Vodicama darovala svojoj kandidatkinji za predsjednicu RH. Neka je ponese i izvjesi na Pantovčaku "kad bude izabrana"! Ta zastava nije predmet iz suvenirnice, barjak s gradonačelničina balkona ni privatno vlasništvo "novog HDZ-a" da bi je Rimac smjela i pipnuti. Kolinda Grabar-Kitarović ni po kojoj osnovi nije imala pravo primiti dar, koji je građanima RH ukraden s kninske tvrđave. Pokazalo se da obje dame, u ataku na vlast, ne poštuju RH, a upravo kao božice žive od "bezgranične ljubavi prema domovini".
Huliganizam domaćeg i izvoznog tipa, rasistička mržnja, svjetonazorski razdori, političko nasilje, gospodarska impotencija... Je li to realna slika Hrvatske, koju Niko Kovač ne vidi kad Talijanima "otvara oči" objašnjenjima tko su Hrvati i što su, zapravo? Možda namjerno ne čita ni postmilanske naslove u europskim medijima, gdje se Bijednu Našu već tretira gotovo kao antipatičnu zemlju svjetskih terorista. Približava li se RH kritičnom trenutku kad će međunarodni arbitri pokazati razuzdanim Hrvatima crveni karton: "Trajno ste suspendirani kao država, jer niste demokratski zreli upravljati sami sobom!?"
h-alter
