“Ovakve stvari mi idu na jetra. Usred Zagreba, za Došašće imaju ‘evente’ za ‘xmas’!!! Kao prvo hrvatski se to zove BOŽIĆ, a već ako stavljate na engleski onda neka se poštivaju vjerski osjećaji, tradicija i poštovanjem prema samom Sinu Božjem. Piše se CHRISTmas. Zašto se Krist izbacuje iz svog vlastitog rođendana??? Koje nepoštivanje! Svaka čast Svibanj projekt (oni su to organizirali) baš ste pogodili vjerske osjećaje u sridu. Dajte taj X maknite, for Gods sake. Osjetim negdje tu Vigilare akcija protiv ponižavanja Božića…”.

Ovo je objavio predsjednik spomenute udruge na svom FB profilu, a to su naravno prenijeli mediji, najavljujući oštru borbu i križarski rat protiv eventa i Xmasa.

Općenito, kad čujem riječ udruga, smrači mi se, jer se danas udrugom svako ima pravo zvati. Tako u Hrvatskoj imamo tisuće i tisuće udruga. Veliki broj njih radi iznimno kvalitetan posao i osnovane su sa ciljem promoviranja istinskih ljudskih vrijednosti, znanja, okupljaju ugrožene manjinske skupine itd, i njihovo bistvovanje, s obzirom na cilj, poželjno je i poticajno. Ali u tom moru ima i onih čije je postojanje zapravo samo paravan za kojekakve manipulacije: financijske, vjerske, političke....

Pročitavši ovaj status, moja prva misao bila je kako sintaksa nije baš najjača strana autora, ali dobro, svi mi tu i tamo pribjegavamo ,ruku na srce, "google prevoditelju" (čuvarima hrvatskog jezika i tradicije ovdje priznajem svoju nemušt u prijevodu engelske riječi "google"). I u hrvatskom jeziku, a i u, pu, pu, pu... onom bivšem jeziku koji je bio spoj nespojivog, uvijek je bilo tuđica. Od vajkada su djedovi od sinova i unuka tražili "cvikcange", a bake pravile "šaumrole".
Kako ne bih išla u dubinu i širinu neprijateljskih upada u hrvatski jezik, činjenica jeste kako danas na svakom ćošku (tj.kutu) možemo naći neki na(t)pis čije sumnjivo porijeklo bode u oči. Činjenica je kako moderni žurnalisti često pribjegavaju karpetima, eventima, pa i Xmasu. Na taj se način valjda mali, iskompleksirani narodi približavaju velikima i moćnima, iako je moje skromno mišljenje kako je to sve zapravo samo dio dobro osmišljenog marketinga (tj.promidžbe), pa bi nas Xmas trebao podsjetiti na sliku predblagdanskog šopinga u Londonu, New Yorku i drugdje gdje je Božić tradicionalno zapakiran u šareni, dopadljivi i mamipara papir. Tradicija takvog poimanja Božića je duga i rekla bih isključivo služi financijsko-ekonomskoj dobroosmišljenoj startegiji.

Elem, eto u našoj maloj Hrvatskoj postoji udruga vrlo milozvučnog imena koja poput ovog maloprije navedenog marketinškog trika treba izazvati osjećaj sigurnosti, mira, sreće i blagostanja. Jer, ako se naglas izgovori riječ V I G I L A R E, i ljudi bez formalne naobrazbe znaju da to sigurno ne znači smrt, ponor, r at. Riječ zvuči lijepo, otmjeno i apsolutno ispunjava svoju zadaću koju joj je namijenio kršteni, da ne kažem križni, kum udruge, a to je da zvuči otmjeno, učeno, stranjski i privlačno. Koliko nas u svakodnevnom govoru koristi riječ vigilare? O, ti koji vigilaš nad mojom sudbinom (npr) ili o, ti koji vigilaš nad ...whatever.
Neki od vas će sada reći kako ovaj status ne čuva jezik već čuva Božić kao rođendan Sina Božjeg. For God sake, pa zašto nekome smeta slovo X. I po čemu je umetanje slova X izbacivanje Krista iz svog vlastitog rođendana?

Svakodnevno se susrećemo sa tim nesretnim X, ne znam kako vi, ali ja da.
Čim upalite kompjuter tj. računalo (iako iskreno ja na tom stroju najmanje računam), mnogima od vas zasvijetli Windows XP. Ali, ako radite, ili na bilo koji drugi način dolazite u kontakt, u ustanovama kršćanskog predznaka, tada vas XP gleda ne samo s ekrana već i sa zidova, s različitih relikvija, značaka, brevijara- Kristov monogram, nešto kao njegov skraćeni tajni znak. U kršćanskim krugovima X simbolizira i križ na kojem je Sin Božji skončao s ovosvjetskim životom i uzašao na nebo kako bi odande mogao, vjerojatno sa čirem na želucu, promatrati tlapnje onih koji u ime njegovo kreću u križarske ratove protiv slobodoumlja, ljudskih prava, slobode govora, izbora, vladavine nad vlastitim tijelom.....Krist je skončao na križu. U pravoslavnom svijetu Hrist je skončao na krstu, ali u konačnici mislim da je u svakom slučaju ljudski rod na gubitku, jer je izgubio nekoga tko je spajao, branio, čuvao od beznađa koja je nakon toga uslijedilo.

Vigilajte mi zdravo do sljedećeg puta PaX et bonum.