U mojem novinarskom mikro času anatomije, pod naslovom SBPeriskopu je, posredstvom Ivane Mamula, Više stručne referentica za odnose s javnošću i protokol grada Slavonskog Broda, od Grada stigla glupa, otvorena, drska laž, objavio sam koji je odgovor dala Ivana Mamula, u ime gradonačelnika Mirka Duspare i gradskih vlasti, na pitanje o financijskim sredstvima koje je grad dao/isplatio lokalnim medijima. Bez imalo stida i srama, rečena Viša stručna referentica, mimo istine i stvarnosti, potpisala je izjavu/tvrdnju da Grad Slavonski Brod tijekom 2023. i 2024. godine nije davao financijske potpore medijima, i poslala mi ju kao zicer za moj novinarski volej. Zaista nisam očekivao toliku drsku i blesavu količinu podcijenjivanja i zanemarivanja zdravog razuma. Zato sam, u ime osobnog integriteta i interesa građana Broda nalogodavcu napisao: Gradonačelniče, ovo što radite nije samo neetično, to je ozbiljna zloupotreba vlasti. Korištenje javnih sredstava za privilegiranje određenih medija koji vam služe kao vaši megafoni, dok istovremeno ugušujete neovisno novinarstvo, predstavlja očiglednu zloupotrebu povjerenja građana. Tako ne djeluje demokratski izabrani lider – tako djeluje netko tko želi kontrolirati narativ, manipulirati informacijama i zadržati vlast po svaku cijenu. Mediji bi trebali biti nezavisni, a ne servis za promociju vlastite agende. Vi ne pomažete, vi kupujete lojalnost. Ovo nije samo pitanje moralnosti, ovo je pitanje povjerenja u institucije. Ako ste u mogućnosti iskorištavati gradsku blagajnu za financiranje vlastite propagande, to je ozbiljan udarac demokratskim temeljima. Vrijeme je da prestanete koristiti vlast kao alat za osobnu korist i počnete služiti interesima svih građana!
Otada je prošlo deset dana i gradske vlasti se nisu oglasile, pa ni i u smislu površnog i simboličnog smanjenja štete, ono, kako se nismo terminološki razumijeli i slično. Nisu ni lansirali svoju istinu koja zapravo znači da nije šija nego vrat. Ali, ignoranje bilo kojeg oblika kritike njihovo je srednje ime, dio brenda, takoreći.
S čime se mi ovdje sukobljavamo, obračunavamo? Čemu se odupiremo? Naravno, s prijesnim lažima koje, što je u ovom slučaju nevjerojatno, glatko klize u širom otvorna usta adoranata tog i takvog neetičnog obnašanja vlasti. Na prvoj liniji borbe s nezavisnim i slobodnim članovima društva je „činovnički um“ koji upućujuje na mentalitet koji je birokratski, formalan, usmjeren na slijepo pridržavanje pravila i procedura bez kritičkog razmišljanja ili kreativnosti. Osoba s "činovničkim umom" pridržava se pravila radi pravila, bez razumijevanja šire svrhe tih pravila ili njihove moguće prilagodbe realnosti. Takav um rijetko postavlja pitanja ili predlaže inovacije jer se boji preuzeti odgovornost izvan uskog opsega propisanih dužnosti. Fokusiranost na procedure može rezultirati neosjetljivošću prema ljudima i situacijama. Bitniji su obrasci, pečati i hijerarhija nego stvarni problemi i potrebe. Činovnički um preferira status quo i ne vidi vrijednost u kreativnosti, kritičkom mišljenju ili fleksibilnosti. Često je sklon bespogovornom prihvaćanju autoriteta, čak i kada su pravila nelogična, nepravedna ili kontraproduktivna. Prepoznali ste osobu iz naše priče?!
Koga služi „činovnički um“? On služi „politič(ars)kom umu“ koji s predumišljejem nije na strani interesa onih koji su ih izabrali, zarad vlastitih interesa kako bi se zadržao na poziciji vlasti i moći. Takav um političara može se tumačiti kao ciničan, manipulativan i oportunistički, pri čemu je ključna karakteristika svjesna izdaja interesa birača zbog vlastite koristi i opstanka na vlasti. Ovakav političar ne djeluje iz uvjerenja ili ideala, već prema hladnoj kalkulaciji što mu najviše koristi u pogledu moći, utjecaja i osobne koristi. Ljude vidi kao sredstvo, a ne kao svrhu. Kako bi prikrio stvarne motive, često koristi fraze koje birači žele čuti, ali bez stvarne namjere da ih provede u djelo. Njegove riječi i djela su u raskoraku. Vlast koristi za stvaranje osobne mreže lojalnosti, nagrađujući poslušne i odstranjujući one koji bi mogli ugroziti njegov položaj. Ideologija mu nije važna osim kao alat; može mijenjati političke stavove, stranke ili saveznike ako mu to osigurava duži ostanak na vlasti. Održavanje moći često uključuje slabljenje institucija, suzbijanje kritike i gušenje opozicije. Umjesto da jača sustav, on ga namjerno sabotira kako bi mu bio podložniji. U širem smislu, ovo je oblik demokratskog cinizma, gdje formalno postoje izbori, ali birači, građani Brođani, u suštini su izmanipulirani ili nemoćni pred mehanizmima moći koje političar koristi da ostane u sedlu. To vodi do demokracije u kojoj vlast ne proizlazi iz volje naroda, već iz kontrolirane percepcije stvarnosti koju taj političar oblikuje. Prepoznali ste, naravno, o kome se radi?!
Vratimo se povodu, na priču o financiranju odabranih medija, na to da ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvijer ostavi svoj trag. De facto, u konkretnom slučaju angažiranja plusportala to je oblik medijskog potkupljivanja ili prikrivenog financiranja kako bi se osiguralo povoljno izvještavanje o gradskoj vlasti. Ako se plaćanje ne temelji na jasno definiranim uslugama i transparentnim kriterijima, može se smatrati načinom kontrole medija, odnosno kupovine naklonosti. S druge strane, ako grad objektivno koristi taj portal za legitimne informativne usluge (npr. obavijesti o javnim natječajima, komunalnim radovima, kulturnim događanjima), tada bi to bilo opravdano – ali samo ako postoji transparentnost i isti uvjeti vrijede za sve medije.
Grad bi trebao plaćati odabranom/imenovanom portalu na temelju službenog ugovora ili javnog natječaja koji jasno definira pružene usluge, trajanje suradnje i iznos naknade. Što bi trebali biti ključni dokumenti za plaćanje? Javni natječaj (poziv za dostavu ponuda). Ako se radi o uslugama informiranja koje plaća grad, trebao bi postojati javni poziv u kojem svi mediji mogu konkurirati pod jednakim uvjetima. Ugovor o pružanju usluga. Ako je portal odabran, treba postojati ugovor između grada i portala koji definira: Vrstu i opseg usluga (npr. objava priopćenja, medijski prostor za važne gradske informacije). Rokove i uvjete isporuke. Financijske uvjete i dinamiku plaćanja. Računi i izvještaji – Portal bi trebao dostavljati mjesečne račune i izvještaje o pruženim uslugama, kako bi se opravdala isplata javnog novca. Ako iznos prelazi određeni prag, grad bi trebao postupati sukladno pravilima javne nabave. Ako plaćanja nisu potkrijepljena ovakvim dokumentima, postoji rizik da se radi o netransparentnom financiranju ili pogodovanju određenom mediju.
Ako grad tvrdi da to s plusportalom nije financijska potpora, pitam ih na temelju čega su vršene isplate tom portalu? Jesu li i drugi mediji imali priliku dobiti iste ugovore? Je li proveden javni natječaj ili se radilo o izravnoj dodjeli?
Koje konkretne usluge je portal pružao? Ako grad plaća samo jednom portalu, dok drugi ne dobivaju sredstva ili imaju teže uvjete suradnje, to može upućivati na favoriziranje. Ako taj portal uglavnom objavljuje pozitivne vijesti o gradskoj vlasti i ne postavlja kritička pitanja, dok istovremeno prima gradski novac, to može upućivati na prikrivenu financijsku potporu u zamjenu za naklonost.
Ako grad stvarno nije davao financijsku potporu, onda bi trebao bez problema objaviti ugovore i transakcije. Ako odbija – to može značiti da nešto skriva.
Gradonačelniče, iskilavih se dokazujući o čemu se radi. U čemu je problem, ako ispravno postupate, i ako imate sve papire koje spominjem, da ih samo objavite i uvjerite skeptike u svoju transparentnost, a meni zatvorite usta? Željno očekujemo i ja i drugi mediji i brodska javnost, da prestanete s ignoriranjem, da shvatite svoje obveze i dužnosti na ispravan, zakonski i moralan način.
Uskoro nastavak.
_________________