"Kad im je spomenuti politički agitator došao s idejom da u »Bujici« telefonski ugosti Šešelja, kako bi on »podržao« Ivu Josipovića i time mu nanio političku štetu, otvorila se rasprava o tome bi li to bilo oportuno. Nitko nije, kako je za naš listi kazao Bujanec, imao nekih etičkih rezervi..."
Predsjednik HSS-a Krešo Beljak neki je dan ustvrdio da bi HDZ bio »zabranjen u svakoj normalnoj državi«. Na prvu se to čini samorazumljivom tezom. U posljednjih tridesetak godina puno su toga lošeg napravili članovi te stranke, taj je popis zaista dugačak. Ali, u demokratskom svijetu sa zabranom političkih stranaka nije baš tako jednostavno. To se jako rijetko događa, u Njemačkoj, primjerice, izvan zakona nije čak ni NDP, ekstremno desna, pronacistička stranka. Beljak bi stoga bio bliži istini da je izjavio da u normalnoj državi stranka poput HDZ-a ne bi imala tako široku biračku podršku. Vrijedi to, naravno, i za njihovog koalicijskog partnera Milana Bandića, čovjeka koji pobjeđuje na lokalnim izborima i održava se kao gradonačelnik Zagreba, premda je javnost detaljno upoznata s brojnim njegovim zlouporabama položaja. Opet, u SAD-u je danas na vlasti Donald Trump, a u susjednoj Mađarskoj Viktor Orban. Normalna država je, dakle, postao vrlo relativan pojam. No, unatoč tome za jednu bi se političarku sa sigurnošću moglo reći da bi joj karijera bila gotova, kad bi Hrvatska bila normalna država.
Nakon što je Velimir Bujanec otkrio da je u studenom 2014. pozivanje u svoju televizijsku emisiju Vojislava Šešelja dogovarao s izbornim stožerom Kolinde Grabar-Kitarović, jedino bi logično bilo da se ona ispričala Hrvatima i osramoćena odmah objavila da se krajem godine neće natjecati za drugi predsjednički mandat. Ali, aktualna predsjednica Republike prešutjela je Bujančevo zapanjujuće otkriće i optimistički očekuje novu izbornu pobjedu. Razmjeri potonuća hrvatskog društva svakim su danom sve dramatičniji.
Upravo te 2014., sudac Ivan Turudić tražio je i sudskim putem dobio velik novac zato što ga je potpisnik ovih redova tobože usporedio s dotičnim Šešeljem. Takav status Šešelj ima u Hrvatskoj. U anketi o najgorim živućim ljudima na planetu, bez problema bi ušao u top 3. Glupavi Mile Martić, koji se javno hvalio da je naredio raketiranje Zagreba, ne bi se vjerojatno plasirao niti među prvih deset. Šešelja se u Hrvatskoj naprosto smatra otpatkom civilizacije, anomalijom. Ali, za one koji su vodili brigu o predizbornoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović bio je – prilika.
Kad im je spomenuti politički agitator došao s idejom da u »Bujici« telefonski ugosti Šešelja, kako bi on »podržao« Ivu Josipovića i time mu nanio političku štetu, otvorila se rasprava o tome bi li to bilo oportuno. Nitko nije, kako je za naš listi kazao Bujanec, imao nekih etičkih rezervi nego je dio njegovih sugovornika tek dvojio o korisnosti Šešeljevog nastupa za Kolindu Grabar-Kitarović. Bujanec je u ovu grupu svrstao sadašnjeg predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, glavnog tajnika HDZ-a. Možemo zamisliti Jandrokovića kako provodi besane noći razmišljajući što napraviti sa Šešeljem. Kalkulira, analizira, kombinira... I naposljetku izvještava Bujanca da je zaključio da bi Šešeljeva »pohvala« Josipovića u jednom hrvatskom mediju zapravo odmogla HDZ-ovoj predsjedničkoj kandidatkinji. Međutim, većina u njezinom stožeru nije se složila s Jandrokovićevom procjenom i dali su Bujancu zeleno svjetlo za poziv Šešelju, što je ovaj i uspješno odradio. Budući da je pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović bila iznimno tijesna, nije uopće nemoguće da joj je presudne glasove donio Šešelj, blagonaklono prikazujući Josipovića kao sina partizanskog krvnika franjevačkih fratara, ustaša i hrvatskih civila.
Bujanec je već nekoliko mjeseci u osvetničkom pohodu protiv Kolinde Grabar-Kitarović, ali svejedno ističe da prije četiri i pol godine on s njom o Šešelju nije razgovarao. Ali, uz dodatak da ne zna u kojoj je mjeri ona sudjelovala u radu vlastitog izbornog stožera. Kakve su šanse da do Kolinde Grabar-Kitarović nisu tada stigle informacije da pojedinci iz njezinog bliskog okruženja razmatraju ideju uključivanja u kampanju Šešelja? Objektivno male. Ipak, ne može je se izravno optužiti za šurovanje sa Šešeljem. No, to što su za Kolindu Grabar-Kitarović drugi obavili taj prljavi posao, ne stavlja je automatski u naročito povoljniju poziciju. Svaki je izborni kandidat, u normalnim državama, odgovoran za postupke svog stožera. Da je u posebnoj istrazi u SAD-u dokazano de Trumpov stožer surađivao s režimom u Rusiji, krivnju bi snosio američki predsjednik. U slučaju Šešelj dokazi su objelodanjeni, Bujanec je dosta toga ispričao, a nitko ga nije demantirao. Kolinda Grabar-Kitarović, međutim, nije najavila da odustaje od ponovne kandidature. Toliko o normalnosti Hrvatske.
novilist
