OBRAZLAŽUĆI odluku da Hrvatska u Betlehemu podigne sad već najčuveniju kapelicu u našoj povijesti, Plenković je izjavio: "Mi samo želimo iskazati pobožnu zahvalnost prema Sinu Božjem, Spasitelju svijeta", nadodavši i nešto o najvećem sinu naših naroda i narodnosti.
U redu, uhvatili ste me, nije baš to rekao. Samo sam prijateljski pokušao pomoći našem premijeru.
Hrvatska, raj na zemlji
Točan citat kako Plenković pravda ulupavanje 450 tisuća naših eura zapravo glasi: "To je naš doprinos promociji Hrvatske. Onaj tko ode u Izrael i to vidi, mogao bi iduće godine doći u Zadar." Zaboravite na neko iskazivanje pobožnosti - jer onda bi se sasvim ispravno postavilo pitanje zašto čovjek tu ne uloži vlastiti novac (lako je tuđim novcem gloginje mlatiti, rekao bi Meša Selimović na Fejsu). Kapelica je samo jedan promidžbeni projekt, nešto namjesto reklama po webu ili plakata po zidovima.
Ja čak imam i prijedlog kako to što pobožnije izvesti. Raspelo neka prikazuje trenutak kad se Isus obraća onom dobrom razbojniku kraj sebe, pa mu veli: "Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju." I onda odmah do toga treba staviti onaj ingeniozni plakat s kraja devedesetih, Hrvatska – raj na Zemlji. Ako to ne upali, pa hodočasnik ne zatreperi cijelim svojim bićem i odmah ode do Zadra, onda stvarno više ne znam što bismo trebali napraviti.
Frka u jeruzalemskom Hramu
Ali me zabavlja pomisao kako bi bilo da namjesto naivnog hodočasnika koji svrati u kapelicu pomoliti se, a zauzvrat dobije turističku reklamu, tamo uđe osobno Isus, koji je inače poznat po svom malo neobičnom stilu posjećivanja vjerskih objekata.
Priču o Isusovom, recimo to tako, ne baš konvencionalnom ponašanju u jeruzalemskom Hramu znaju i oni koji, poput naših katolika, nisu čitali Bibliju.
Zanimljivo je zamijetiti da je to jedan od vrlo rijetkih događaja iz Isusovog života o kojemu pišu sva četiri evanđelista i ozbiljno se smatra istinitom pričom.
Matej, Marko i Luka smještaju događaj u posljednji tjedan Isusove misije, dok se kod Ivana zbiva na početku Isusovog djelovanja, odmah nakon svadbe u Kani.
Tumači se priklanjaju prvoj trojici, pa postoje sasvim ozbiljne teze da je Isus ovim činom zapečatio svoju sudbinu.
Da to malo detaljnije objasnimo.
Kvarni vjerski biznis
U Isusovo vrijeme Hram u Jeruzalemu proživljavao je svoju renesansu – kako bi se dodvorio Izraelcima, Herod Veliki je nekih 40 godina ranije krenuo u temeljitu obnovu i dogradnju svetišta koje su izgradili povratnici iz Babilonskog sužanjstva negdje oko 515. godine p.n.e. Radovi su i dalje trajali, ali je biznis već bio u punom cvatu – a evanđelisti spominju trgovce i mjenjače novca.
Svaki Izraelac onoga vremena triput godišnje trebao se pojaviti u Jeruzalemu i prinijeti žrtvu za grijehe. Velika većina onih koji su dolazili iz drugih krajeva nije imala žrtvu sa sobom. Tu su ih čekali trgovci, da im oni ponude životinju. Po posebnoj cijeni, naravno.
Ali niste mogli kupiti žrtvu tek tako. Morali ste prvo razmijeniti svoj novac za hramski novac. Tu su ih čekali mjenjači novca, s posebnim tečajem.
A one kojima je usfalilo novaca, čekali su i bankari, koji su novac bili spremni posuditi – pogađate, po posebnoj kamati.
Bio je to vješto organizirani kriminal pod krinkom (a čega drugog?) religije i domoljublja, kojim su upravljali saduceji, posebna svećenička elita.
Isusov napad na Hram
Iako, kako rekosmo, tumači smatraju Isusovo "čišćenje Hrama" istinitim događajem, ipak ne vjeruju točnosti opisa. Hram je veliko zdanje, trgovaca i ostalih "biznismena" je na stotine, postoji i hramska straža koja je tu da reagira ako netko krene talasati. Nikakav pravednim gnjevom obuzeti pojedinac, makar i Bruce Lee glavom, ne može tu ništa.
No, mi imamo indikacija da Isus nipošto nije bio usamljeni jahač. U samim Evanđeljima čitamo da njegovi učenici imaju oružje; čitamo da su Rimljani poslali cijelu kohortu kako bi uhvatili Isusa. Neki drugi izvanbiblijski zapisi govore da je uz Isusa stalo dvije tisuće naoružanih ljudi. Brojka je svakako pretjerana, ali čuva tradiciju koju iznova razotkrivamo u tek par posljednjih desetljeća.
Uglavnom, zaboravite na bajku da gnjevni Isus samostalno tjera sve trgovce i lihvare, prevrće im stolove, a ovih par stotina preplašeno bježi, dok hramska straža zijeva i bulji u prazno. Isus nije sam, a s dečkima koji su s njime u pratnji nema zezanja. Naoružani su, nama danas bi se činili kao neki talibani.
Nisu udarili bilo gdje i bilo kada, izabrali su i mjesto i vrijeme, jer su silni Židovi, koji su se tih dana sjatili u Jeruzalemu, trebali dobiti jasnu poruku da je stigao Davidov sin. I da misli jako ozbiljno.
I Židovi su njega shvatili ozbiljno, priredili mu doček u Jeruzalemu; ali su ga ozbiljno shvatili i Rimljani, pa mu priredili svoj malo drugačiji doček.
Završetak priče znate.
Isus Krist po drugi put u Jeruzalemu
I sad zamislite istu tu ekipu bradatih i naoružanih mesijanskih sljedbenika kako nailazi na kapelicu u Jeruzalemu.
- Što je ovo? - pitaju oni Plenkovića, koji je taman svečano presjekao vrpcu.
- To nam je turistička promidžba! - odgovara naš marketinški guru, jasno stavljajući do znanja nezvanim gostima da je religija i dalje biznis.
Oni bradati dečki međusobno se pogledaju, a glavni među njima samo vikne:
- Prevrći i razbijaj sve redom, a ovu bandu tjeraj odavde!
Nemojte samo reći da u ovoj priči vi navijate za Plenkovića.
