Jutro. Putujem za Našice, grad u Slavoniji pedeset kilometara zapadno od Osijeka. Vrijeme loše, sumorno, ja prilično uspavana, no to me neće spriječiti da u broju od 17 320 stanovnika pronađem Andreu; tješim se nadajući se da me čeka na stanici. Stigla sam nekako između dvije borbe sa snom. Mislila sam da me čeka crnka, no ovoga puta čekala me plavuša. To nije bilo ništa neobično, naša Andrea je pjevačica, i shodno s tim, mijenjanje imidža sastavni je dio životnog odabira. Nismo se vidjele od zajedničke suradnje na spotu njezine pjesme „Bijela košulja“ i znala sam da će ova kava potrajati.
Za SB Periskop predstavljam pjevačicu Andrea Granat, rođenu u Našicama 1. studenog 1993.
Šapnuli su mi da je tvoj interes za glazbom postojan još od malih nogu. Da li bi za početak bila voljna da nam ispričaš neki od događaja iz djetinjstva s kojim te kasnije mogu zezati ?
Naravno (smijeh). Kao vrlo mala stala bi ispred televizora i imitirala svoje omiljene pjevačice držeći pri tom daljinski upravljač u zamjenu za imaginarni mikrofon. O tome imam čak i kutiju slika kao dokaz.
Voljela bih to jednom vidjeti, a sigurna sam i tvoji sljedbenici.
Razmisliti ću o tome.
Malo koja od nas u djetinjstvu nije imala želju postati pjevačicom, čak sam i sama imala tu fazu. Ja se pak sjećam prve pjesme koju sam zapjevala „Hajde da ludujemo ove noći „ jugoslavenske" pjevačice Tajči . Ne mogu a da te ne pitam koji su to bili pjevački uzori tebi kao djevojčici ?
Dobro se sjećam Vesne Pisarović, Ivane Brkić, Danijele Martinović koje su bile aktualne u to vrijeme.
Sada kao odrasla Andrea, tko bi bili tvoji uzori s glazbene scene?
Hm, imala sam raznih životnih faza, glazbenih stilova koje sam slušala, pa i glazbenih idola. No sada bi izdvojila Ninu Badrić kao divu naše scene, te Severinu kao apsolutnu kraljicu.
Vratimo se ponovo malo u prošlost, te nam ispričaj svoj početak djelovanja u glazbi i podvuci nam taj trenutak kad je ona postala neizostavni dio tvog života.
Od šeste godine bavila sam se plesom, a jednu fazu života djelovala sam i kao trenerica pri Društvu naša djeca Našice. Interes prema pjevanju pokazivala sam od malih nogu. S 12 godina sam imala svoj prvi nastup na dječjem festivalu Radiopinijada koji se održavao u mom gradu, a dvije godine kasnije sam i pobijedila na istom, te mi je to dalo vjetar u leđa i određenu dozu samopouzdanja da se time nastavim i baviti. Kao šesnaestogodišnjakinja sam upisala školu estradnog pjevanja kod mentorice Ksenije Menkovske uz koju sam prikupila puno pjevačkog iskustva. Kao pjevač amater nastupala sam na mnogobrojnim festivalima diljem Hrvatske, a mogu se pohvaliti i s preko dvadeset osvojenih nagrada i priznanja, kao što su nagrade na međunarodnom Essek festu, Zlatnom glasu Đakova, Pusti glas, Prvi pljesak, Mladi pjevaju i slično. Osim u Hrvatskoj predstavljala sam nasu državu i na međunarodnom festivalu Nova musica u Bugarskoj. To pamtim kao posebno i nezaboravno iskustvo, te nešto sto mi je dalo puno motivacije za daljnjim napretkom. Krajem 2013.godine objavila sam svoju prvu pjesmu i spot naziva Navika i ta pjesma je definitivno najuspješnija u dosadašnjoj karijeru. Nastupala sam i na autorskim festivalima i upravo je ta pjesma osvojila drugo mjesto na festivalu Brod u Slavonskom Brodu. Godinu kasnije objavljena je Bijela košulja, ritmična pjesma potpuno drugačijeg karaktera koja je osvojila drugo mjesto na Darfestu, nagradu za najbolji aranžman na Zlatnim notama, autora Kristijana Brodara (kao i na svim pjesmama), te nagradu za najbolji tekst na festivalu Zlatna ruža u Rogoznici, autorica teksta je Tatjana Draženović kao i na prvoj. 2015 godine. Ne znam da li je potrebno spomenuti da si me baš ti obukla za tu pjesmu, jer se to u spotu i te kako vidi. Snimila sam i svoj treći singl koji je rađen u suradnji s Pamelom Ramljak koja je autorica teksta i glazbe, a naziva se Anđeo čuvar. To je jedna lijepa pjesma za sve romantične duše, stoga ni ne čudi da je osvojila nagrade za najbolje i najemotivnije interpretacije na festivalima Darfest i Zlatne note u Križevcima. Moj posljednji sing imena Koga sad briga suradnja je s Markom Tomasovićem, autorom mnogobrojnih hitova. Pjesma je u rock stilu i time sam dokazala da se snalazim u vise glazbenih stilova, stoga mi je uvijek teško objasniti kakvom vrstom glazbe se želim baviti. Za sve pjesme su snimljeni spotovi, to je dio koji me uvijek posebno veseli, jer je svako snimanje drugačije i zabavno na svoj način. Odnedavno sam i organizatorica i vlastitog festivala „Pet minuta slave“ u Našicama, a ideja je došla još prije nekoliko godina, no u meni nije bilo dovoljno hrabrosti da ju i pokrenem. Sada sam neizmjerno sretna jer jesam, jer je na festival došlo mnogo pjevača iz cijele Hrvatske i osim dobre pjesme, nagrada i samog natjecanja svi smo stekli mnogo novih poznanstava, a to je u ovom poslu itekako bitno. Već šest godina „gažiram“ i radim s bendovima i stvarno to volim raditi. Zahvaljujući tome imala sam prilike pjevati i u predgrupama naših poznatih izvođača, tako sam i pred mnogobrojnom publikom zapjevala i na koncertu Jelene Rozge.
Zbog prirode moga posla, poznat mi je osjećaj gledanja s bine u masu, ali ga svatko od nas osjeća drugačije s toga za čitatelje SBPeriskopa ispričaj nam kako se ti osjećaš baš u tim situacijama kada izađeš pred veliki broj ljudi koji od tebe očekuju ono najbolje?
Taj osjećaj koji imam kad sam na bini je stvarno neopisiv, na trenutak stanu svi oni privatni problemi, misli i sve sto je tad bitno je ta pjesma koju izvodim. I to mi je stvarno super. Volim i osjećaj nastupa u klubovima, pa kad se svi vesele i pjevaju s nama u glas, pa znaš da si uvelike pridonio nečijem dobrom provodu. Mnogobrojne publike se ne bojim, dapače lakše mi je nastupati pred sto vise ljudi.
Ovo će mi biti omiljeno pitanje, ono što me sada zanima je koliko je moda bitna u tvom pozivu?
Moda i glazba su povezani, jer je odjeća bitan faktor na sceni. Svaka pjesma zahtjeva određen tip odijevanja i ja osobno tu pridajem puno pozornosti. Volim povezati odjeću s pjesmom, jer to daje ukupan i kompletan dojam, tako uz balade volim odijevati duge haljine, uz rock pjesme taj đir i slično.
Ono što ne možemo ignorirati je sve više izazovna odjeća koja se koristi na sceni, a ta odjeća nerijetko i previše otkriva. Kao mlada pjevačica što misliš o izazovnoj odjeći na današnjoj sceni?
Što se tiče današnje izazovne odjeće i toga da je to postalo "must have" nemam ništa protiv dok je sve u granicama dobrog ukusa. Na sceni se volim oblačiti kako u privatnom životu možda i ne bi, ali i u samim početcima su me učili da ću znati da sam se dobro obukla za scenu ako kad se pogledam u ogledalu pomislim da ne bi imala hrabrosti u tom prošetati ulicom. Tako da volim neuobičajene kombinacije na nastupima.
Odgovor mi se sviđa. Čak mi miriše na neku našu novu suradnju. A sada ću svoj nos da uguram malo i u tvoj privatni život , zanima me da li si u vezi i koliko je teško održavati vezu uz posao kojim se baviš ?
Andrea mi je za ovo pitanje, isključila diktafon, no meni se čini da je lijepa našička pjevačica u vezi. Nadam se da će svoju privatnost uspjeti sačuvati i kada njena popularnost još više naraste, a ima sve predispozicije da se to uskoro i dogodi. Osim što je lijepa i talentirana Andrea je pametna mlada djevojka kod koje mi se najviše sviđa upravo to što uvažava savjete starijih kolega. Ja se sjećam jednog jako korisnog iz samih početaka svoje karijere, kada mi je jedan stariji kolega rekao da se ne može uspjeti ako s jednakom mirnoćom nisi u stanju prihvatiti i dobre i loše kritike. Vrijeme mi je da se vratim u Slavonski Brod i da sljedeći talent pronađem baš u našem gradu.
Za SB Periskop predstavljam pjevačicu Andrea Granat, rođenu u Našicama 1. studenog 1993.
Šapnuli su mi da je tvoj interes za glazbom postojan još od malih nogu. Da li bi za početak bila voljna da nam ispričaš neki od događaja iz djetinjstva s kojim te kasnije mogu zezati ?
Naravno (smijeh). Kao vrlo mala stala bi ispred televizora i imitirala svoje omiljene pjevačice držeći pri tom daljinski upravljač u zamjenu za imaginarni mikrofon. O tome imam čak i kutiju slika kao dokaz.
Voljela bih to jednom vidjeti, a sigurna sam i tvoji sljedbenici.
Razmisliti ću o tome.
Malo koja od nas u djetinjstvu nije imala želju postati pjevačicom, čak sam i sama imala tu fazu. Ja se pak sjećam prve pjesme koju sam zapjevala „Hajde da ludujemo ove noći „ jugoslavenske" pjevačice Tajči . Ne mogu a da te ne pitam koji su to bili pjevački uzori tebi kao djevojčici ?
Dobro se sjećam Vesne Pisarović, Ivane Brkić, Danijele Martinović koje su bile aktualne u to vrijeme.
Sada kao odrasla Andrea, tko bi bili tvoji uzori s glazbene scene?
Hm, imala sam raznih životnih faza, glazbenih stilova koje sam slušala, pa i glazbenih idola. No sada bi izdvojila Ninu Badrić kao divu naše scene, te Severinu kao apsolutnu kraljicu.
Vratimo se ponovo malo u prošlost, te nam ispričaj svoj početak djelovanja u glazbi i podvuci nam taj trenutak kad je ona postala neizostavni dio tvog života.
Od šeste godine bavila sam se plesom, a jednu fazu života djelovala sam i kao trenerica pri Društvu naša djeca Našice. Interes prema pjevanju pokazivala sam od malih nogu. S 12 godina sam imala svoj prvi nastup na dječjem festivalu Radiopinijada koji se održavao u mom gradu, a dvije godine kasnije sam i pobijedila na istom, te mi je to dalo vjetar u leđa i određenu dozu samopouzdanja da se time nastavim i baviti. Kao šesnaestogodišnjakinja sam upisala školu estradnog pjevanja kod mentorice Ksenije Menkovske uz koju sam prikupila puno pjevačkog iskustva. Kao pjevač amater nastupala sam na mnogobrojnim festivalima diljem Hrvatske, a mogu se pohvaliti i s preko dvadeset osvojenih nagrada i priznanja, kao što su nagrade na međunarodnom Essek festu, Zlatnom glasu Đakova, Pusti glas, Prvi pljesak, Mladi pjevaju i slično. Osim u Hrvatskoj predstavljala sam nasu državu i na međunarodnom festivalu Nova musica u Bugarskoj. To pamtim kao posebno i nezaboravno iskustvo, te nešto sto mi je dalo puno motivacije za daljnjim napretkom. Krajem 2013.godine objavila sam svoju prvu pjesmu i spot naziva Navika i ta pjesma je definitivno najuspješnija u dosadašnjoj karijeru. Nastupala sam i na autorskim festivalima i upravo je ta pjesma osvojila drugo mjesto na festivalu Brod u Slavonskom Brodu. Godinu kasnije objavljena je Bijela košulja, ritmična pjesma potpuno drugačijeg karaktera koja je osvojila drugo mjesto na Darfestu, nagradu za najbolji aranžman na Zlatnim notama, autora Kristijana Brodara (kao i na svim pjesmama), te nagradu za najbolji tekst na festivalu Zlatna ruža u Rogoznici, autorica teksta je Tatjana Draženović kao i na prvoj. 2015 godine. Ne znam da li je potrebno spomenuti da si me baš ti obukla za tu pjesmu, jer se to u spotu i te kako vidi. Snimila sam i svoj treći singl koji je rađen u suradnji s Pamelom Ramljak koja je autorica teksta i glazbe, a naziva se Anđeo čuvar. To je jedna lijepa pjesma za sve romantične duše, stoga ni ne čudi da je osvojila nagrade za najbolje i najemotivnije interpretacije na festivalima Darfest i Zlatne note u Križevcima. Moj posljednji sing imena Koga sad briga suradnja je s Markom Tomasovićem, autorom mnogobrojnih hitova. Pjesma je u rock stilu i time sam dokazala da se snalazim u vise glazbenih stilova, stoga mi je uvijek teško objasniti kakvom vrstom glazbe se želim baviti. Za sve pjesme su snimljeni spotovi, to je dio koji me uvijek posebno veseli, jer je svako snimanje drugačije i zabavno na svoj način. Odnedavno sam i organizatorica i vlastitog festivala „Pet minuta slave“ u Našicama, a ideja je došla još prije nekoliko godina, no u meni nije bilo dovoljno hrabrosti da ju i pokrenem. Sada sam neizmjerno sretna jer jesam, jer je na festival došlo mnogo pjevača iz cijele Hrvatske i osim dobre pjesme, nagrada i samog natjecanja svi smo stekli mnogo novih poznanstava, a to je u ovom poslu itekako bitno. Već šest godina „gažiram“ i radim s bendovima i stvarno to volim raditi. Zahvaljujući tome imala sam prilike pjevati i u predgrupama naših poznatih izvođača, tako sam i pred mnogobrojnom publikom zapjevala i na koncertu Jelene Rozge.
Zbog prirode moga posla, poznat mi je osjećaj gledanja s bine u masu, ali ga svatko od nas osjeća drugačije s toga za čitatelje SBPeriskopa ispričaj nam kako se ti osjećaš baš u tim situacijama kada izađeš pred veliki broj ljudi koji od tebe očekuju ono najbolje?
Taj osjećaj koji imam kad sam na bini je stvarno neopisiv, na trenutak stanu svi oni privatni problemi, misli i sve sto je tad bitno je ta pjesma koju izvodim. I to mi je stvarno super. Volim i osjećaj nastupa u klubovima, pa kad se svi vesele i pjevaju s nama u glas, pa znaš da si uvelike pridonio nečijem dobrom provodu. Mnogobrojne publike se ne bojim, dapače lakše mi je nastupati pred sto vise ljudi.
Ovo će mi biti omiljeno pitanje, ono što me sada zanima je koliko je moda bitna u tvom pozivu?
Moda i glazba su povezani, jer je odjeća bitan faktor na sceni. Svaka pjesma zahtjeva određen tip odijevanja i ja osobno tu pridajem puno pozornosti. Volim povezati odjeću s pjesmom, jer to daje ukupan i kompletan dojam, tako uz balade volim odijevati duge haljine, uz rock pjesme taj đir i slično.
Ono što ne možemo ignorirati je sve više izazovna odjeća koja se koristi na sceni, a ta odjeća nerijetko i previše otkriva. Kao mlada pjevačica što misliš o izazovnoj odjeći na današnjoj sceni?
Što se tiče današnje izazovne odjeće i toga da je to postalo "must have" nemam ništa protiv dok je sve u granicama dobrog ukusa. Na sceni se volim oblačiti kako u privatnom životu možda i ne bi, ali i u samim početcima su me učili da ću znati da sam se dobro obukla za scenu ako kad se pogledam u ogledalu pomislim da ne bi imala hrabrosti u tom prošetati ulicom. Tako da volim neuobičajene kombinacije na nastupima.
Odgovor mi se sviđa. Čak mi miriše na neku našu novu suradnju. A sada ću svoj nos da uguram malo i u tvoj privatni život , zanima me da li si u vezi i koliko je teško održavati vezu uz posao kojim se baviš ?
Andrea mi je za ovo pitanje, isključila diktafon, no meni se čini da je lijepa našička pjevačica u vezi. Nadam se da će svoju privatnost uspjeti sačuvati i kada njena popularnost još više naraste, a ima sve predispozicije da se to uskoro i dogodi. Osim što je lijepa i talentirana Andrea je pametna mlada djevojka kod koje mi se najviše sviđa upravo to što uvažava savjete starijih kolega. Ja se sjećam jednog jako korisnog iz samih početaka svoje karijere, kada mi je jedan stariji kolega rekao da se ne može uspjeti ako s jednakom mirnoćom nisi u stanju prihvatiti i dobre i loše kritike. Vrijeme mi je da se vratim u Slavonski Brod i da sljedeći talent pronađem baš u našem gradu.
