Dinko Glavaš mladi je tamburaš iz Osijeka. Kako svira i kako živi, priča za SBPeriskop.
Tko je Dinko?
Dinko je sin, brat, zaručnik, prijatelj, učitelj, tamburaš, Kasovac, Osječanin, kohortaš, veseljak, ljubitelj dobre kapljice i zalogaja, svjetski putnik. Spontana, druželjubiva, ali temperamentna osoba koja zna kako uživati u životu.
Kako je počela i do kud je došla tvoja glazbena priča?
Moja glazbena priča počela je još u nižim razredima osnovne škole kada sam počeo svirati klavir, kojeg i danas rado zasviram. Nakon osnovne, upisao sam srednju glazbenu školu, a zatim i umjetničku akademiju (smjer glazbena pedagogija), tako da zaista mogu reći da je cijeli moj život bio i ostao prožet glazbom. Bio sam uključen i u društvu Pajo Kolarić, svirao s nekoliko bendova, a onda se dogodio Kas. Sve ostalo je povijest.
Što je ono što ti je u karijeri bilo najznačajnije ?
Bilo je tu nekoliko trenutaka koji su obilježili moju karijeru, no izdvojio bih izlazak prvog studijskog albuma kao krucijalan trenutak. Tada se i cijela priča s Kasom zakotrljala i sve je nekako dobilo na važnosti.
Ispričaj nam neki zanimljiv događaj s posla?
Na svirkama se proživi puno toga (većinom pozitivnog), ali baš sad kada se trebam sjetiti nečega pametnog, što je za svačije uši, ništa mi ne pada na pamet. Na jednoj smo svirci tokom ljetne turneje završili u kuhinji i uz svirku bacali kuharicu u zrak, a bilo je i situacija da jedan od članova dođe bez instrumenta na svirku, ali uvijek se snađemo i na kraju ispadne simpatično.
Koliko je istinita dobro poznata narodna tvrdnja u kojoj tamburaše etiketiraju kao ženskaroše?
O tamburašima kruži mnogo zabluda zbog prirode našeg posla. Istina jeste da smo nerijetko okruženi ženskim rodom, no to ne implicira da smo ženskaroši. Kada si na pozornici, moraš biti veseo i simpatičan, pa je prirodno da imaš nekakav kontakt s publikom. Osmijeh i lijepu riječ volim uputiti svakome, jer mislim da me to ne čini ženskarom, već džentlmenom. Naravno, ako si zaljubljen, nećeš prijeći tu neku granicu.
Imaš li uzore s domaće scene?
Volim sve što vole mladi :P
Cijenim neke od izvođača s naše scene, no ne bih nikog posebno izdvajao. Mišljenja sam da nam dobar dio estrade prati neke nove trendove koji se meni osobno ne sviđaju, ali tko sam ja da im sudim?
Što još možeš reći da je tvoja ljubav osim glazbe?
Moja velika ljubav je sport, osobito nogomet. Pratim ga kad god sam u mogućnost, putujem na gotovo sva prvenstva, a i rekreativno igram mali nogomet. Također, ljubitelj sam životinja. Imam psa Rokija, s kojim se rado igram i šetam, a volim i dobro pojesti i popiti.
Da li si ikad svirao djevojci pod prozorom?
Koliko se ja sjećam, nisam, ali sam radio dosta drugih gluposti, kako sa tamburom, tako i bez nje.
Koji su tvoji poslovni planovi za budućnost?
Planovi su nastaviti svirati, kreativno djelovati, razvijati Kas, raditi na sebi, te i dalje uveseljavati ljude dobrom glazbom i našom prepoznatljivom energijom. Cilj mi je ostati isti i uživati u životu koliko je moguće, jer se držim one izreke “jednom se živi”.
Hvala ti Dinko, želim ti mnogo sreće u karijeri.
Tko je Dinko?
Dinko je sin, brat, zaručnik, prijatelj, učitelj, tamburaš, Kasovac, Osječanin, kohortaš, veseljak, ljubitelj dobre kapljice i zalogaja, svjetski putnik. Spontana, druželjubiva, ali temperamentna osoba koja zna kako uživati u životu.
Kako je počela i do kud je došla tvoja glazbena priča?
Moja glazbena priča počela je još u nižim razredima osnovne škole kada sam počeo svirati klavir, kojeg i danas rado zasviram. Nakon osnovne, upisao sam srednju glazbenu školu, a zatim i umjetničku akademiju (smjer glazbena pedagogija), tako da zaista mogu reći da je cijeli moj život bio i ostao prožet glazbom. Bio sam uključen i u društvu Pajo Kolarić, svirao s nekoliko bendova, a onda se dogodio Kas. Sve ostalo je povijest.
Što je ono što ti je u karijeri bilo najznačajnije ?
Bilo je tu nekoliko trenutaka koji su obilježili moju karijeru, no izdvojio bih izlazak prvog studijskog albuma kao krucijalan trenutak. Tada se i cijela priča s Kasom zakotrljala i sve je nekako dobilo na važnosti.
Ispričaj nam neki zanimljiv događaj s posla?
Na svirkama se proživi puno toga (većinom pozitivnog), ali baš sad kada se trebam sjetiti nečega pametnog, što je za svačije uši, ništa mi ne pada na pamet. Na jednoj smo svirci tokom ljetne turneje završili u kuhinji i uz svirku bacali kuharicu u zrak, a bilo je i situacija da jedan od članova dođe bez instrumenta na svirku, ali uvijek se snađemo i na kraju ispadne simpatično.
Koliko je istinita dobro poznata narodna tvrdnja u kojoj tamburaše etiketiraju kao ženskaroše?
O tamburašima kruži mnogo zabluda zbog prirode našeg posla. Istina jeste da smo nerijetko okruženi ženskim rodom, no to ne implicira da smo ženskaroši. Kada si na pozornici, moraš biti veseo i simpatičan, pa je prirodno da imaš nekakav kontakt s publikom. Osmijeh i lijepu riječ volim uputiti svakome, jer mislim da me to ne čini ženskarom, već džentlmenom. Naravno, ako si zaljubljen, nećeš prijeći tu neku granicu.
Imaš li uzore s domaće scene?
Volim sve što vole mladi :P
Cijenim neke od izvođača s naše scene, no ne bih nikog posebno izdvajao. Mišljenja sam da nam dobar dio estrade prati neke nove trendove koji se meni osobno ne sviđaju, ali tko sam ja da im sudim?
Što još možeš reći da je tvoja ljubav osim glazbe?
Moja velika ljubav je sport, osobito nogomet. Pratim ga kad god sam u mogućnost, putujem na gotovo sva prvenstva, a i rekreativno igram mali nogomet. Također, ljubitelj sam životinja. Imam psa Rokija, s kojim se rado igram i šetam, a volim i dobro pojesti i popiti.
Da li si ikad svirao djevojci pod prozorom?
Koliko se ja sjećam, nisam, ali sam radio dosta drugih gluposti, kako sa tamburom, tako i bez nje.
Koji su tvoji poslovni planovi za budućnost?
Planovi su nastaviti svirati, kreativno djelovati, razvijati Kas, raditi na sebi, te i dalje uveseljavati ljude dobrom glazbom i našom prepoznatljivom energijom. Cilj mi je ostati isti i uživati u životu koliko je moguće, jer se držim one izreke “jednom se živi”.
Hvala ti Dinko, želim ti mnogo sreće u karijeri.
