Mladi glazbenik Haris Hrnčić šarmatan je i simpatičan i malo tko na njega može ostati ravnodušnim. Svojim glasom redovito veseli svoje pratitelje na društvenim mrežama kao i na nastupima, a na moje pitanje da li glazbenici imaju više šanse kod žena, odgovara mi: " Ne. Nemamo vremena, mi samo pjevamo!"
Predstavi nam se Harise. Kada se javila ljubav prema pjevanju?
Mnogi me u mom gradu, Velikoj Kladuši pamte po nadimku Mista iz mojih fudbalerskih dana. Ljubav prema muzici se javila u devetoj godini kada sam osvojio 3. mjesto u takmičenju "Djeca pjevaju hitove". Tad sam nastupio sa pjesmom " Habibi" i naveo publiku da pleše trbušni ples. I dandanas se rado toga sjetim uz video kazetu nastupa. U srednjoj školi smo osnovali bend, zabavljali smo našu raju koja nas je rado dolazila slušati. U osamnaestoj godini upisujem fakultet i prestajem da treniram fudbal kako bi se više posvetio školi i muzici. Od tad su krenuli ozbiljni nastupi, kako tada, tako i sada, s tim da je sada nakon takmičenja u " Zvezdama Granda" to mnogo ozbiljnija priča.
Kako sebe vidiš u budućnosti?
Ne razmišljam puno o budućnosti, jer mi je trenutno ovako ugodno, ali bi volio da ostavim trag na publici nekom svojom pjesmom koju ću izbaciti kada za to budem spreman.
Na svojim mrežama redovno objavljuješ videe kojima raduješ pratitelje svog rada. Ljudi te mnogo vole i podržavaju. Imaš li savjet za mlade koji bi krenuli tvojim stopama?
Na društvenim mrežama često objavljujem covere različitih izvođača, a najviše od Dine Merlina, jer mi to pratioci najviše traže, a i ja se najljepše osjećam u tim izvedbama. Ne bih da savjetujem nikoga u svijetu muzike, jer se i ja nalazim na početku što se tiče karijere, to bi prepustio mnogo iskusnijim kolegama.
Pjevaš i narodnu muziku?
Ne izbjegavam narodne pjesme. Također su uvrštene u moj repertoar.
Želimo ti mnogo uspjeha, Harise.
