Ovog ljeta koje je bilo razigrano, puno šarenih i korisnih suradnji, upoznala sam mnogo kreativnih ljudi. I kada pomislim da me ništa više ne može iznenaditi postoje ti posebni dragulji naše kreative koji to uspijevaju, a to su ovoga puta dvije talentirane djevojke: 25-ogodišnja Marija Jerković iz Kaštel Sućurca i 22-godišnja Nina Stenić iz Trogira.

Cure pogađate,  ja sam se kao i većina dama neodoljivo zaljubila u vaše šešire i zato ste ovdje.

Ispričajte mi za početak kako ste se upoznale i počele suradnju?

Dakle, to je jedna jako zanimljiva priča... Naši očevi su prijatelji od pelena, svoje djetinjstvo su proveli skupa i sve do dana današnjeg su kvalitetni prijatelji, kako i sami kažu „kao braća“.

I tako gaža po gaža, vožnja po vožnja i  „braća“ su stvorili svoje obitelji i dobili prekrasnih troje djece. Srednja djeca su, pogađajte, nas dvije! Budući da smo djeca s mora, mnogo smo plovile Jadranom, slobodno možemo reći da poznajemo svaku uvalu. Još kao male voljele smo istraživati morsko dno i uvijek smo skupljale raznovrsne školjke i kamenčiće. Kad bi došle kući uvukle bi se u očeve radione, uzele sve što nam je potrebno i prionule poslu. Tu bi se našle razne slike i suveniri koje bi poklanjale obitelji i prijateljima. Već tada smo otkrile svoj skriveni talent, ali naravno to nije jedino u čemu smo dobre. Obe smo nemirnog duha, tako da smo većinom organizatorice okupljanja, od onih dječjih nastupa pred roditeljima do današnjih uz gitaru i pjesmu. Kroz život smo zajedno prošle uspone i padove, suze i smijeh, a to nas je samo još više zbližilo.

Ideja o suradnji je krenula spontano dok smo sjedile na uobičajenoj kavi uz plažu i bacale kamenčiće psu. Svakom kamenčiću smo pronašle svrhu i dale svoju priču baš kao i prije nekih 15-ak godina. Dugo u noć smo izrađivale, između ostalog i igru koju smo oduvijek voljele igrati: Križić kružić, ali u ovom slučaju od prirodnih materijala točnije oblutaka i jutene vrećice. Naravno, kako Nina uvijek spraši Mariju odigrale smo tu večer više puta pa smo i zoru dočekale budne. Iz dana u dan ideje su same dolazile pa je tako nastala jedna mala kolekcija radova kao što su slike, magneti, ukrašene teglice itd, a ljubav prema ručnom radu svakim danom je bivala sve veća. Iskreno, riječima se ne može opisati koliko to opušta kad sve svoje emocije preneseš u svoj rad. Također, moramo napomenuti da smo obradovale jako puno rodbine i prijatelja što nam još više daje motivaciju i kreativnost jer svaka njihova pohvala nam je vjetar u leđa. Svatko ima neki dar koji čući u njemu, a  mi za sebe mislimo da bolji nismo mogli dobiti. Ljudi nas pitaju odakle nam toliko vremena i kako smo tako svestrane, mi bi rekle s tim se rodiš i to nikad ne možeš promijeniti, sve dolazi samo od sebe.

Što se naših očeva tiče oni su čak i kreativniji od nas, pa se tako danas Marijin otac bavi izradom unikatnog namještaja, a Ninin otac izgradnjom brodova, te ima vlastiti patent. Postoji samo jedna razlika, mi smo rođene u pogrešno vrijeme, njihova smo slika i prilika, osim što još nismo osnovale svoj band... i Mare vozi auto, a tada je Ninin otac vozio motor. . .

Kako je došlo do ideje natpisa na šešire?

Jedan od prijatelja pospremao je garažu i naišao na kutiju s raznim materijalima za ukrašavanje, na što nam je donio istu i rekao da ima nešto za nas, da ćemo mi to sigurno dobro upotrijebiti.  Moramo priznati da nam tad još ništa nije bilo na umu, kutija je stajala na podu i kupila prašinu dok neka od nas ne bi zapela za nju. Promatrajući kutiju razglabale smo kako iskoristiti materijal u njoj. Ideja je bila osmisliti nešto za ljeto, nešto što je potrebno, ali i moderno. Razmišljale smo podosta što je na plaži najpotrebnije osim kupaćeg kostima (ali ne znamo plesti, haha) i došle do zaključka da je to definitivno slamnati šešir. Osim što je moderan i stvara lijepe slike, štiti glavu od današnjeg „ludog“ sunca. Prvi šešir koji smo napravile bio je naravno namijenjen prijatelju, iako to nije bilo ni blizu muškom šeširu spremnom za plažu, ali šale nikad dosta.

Neki dan sam vidjela Sandru Afriku nosila je veliki šešir s natpisom, da li je to vaš rad ili se samo radi o nečem sličnom ?

Većina će se složiti da su šeširi s natpisom zavladali kao epidemija ovog ljeta diljem svijeta, te se u nekim trgovinama može pronaći niz sličnih proizvoda, ali po našem mišljenju ručni rad ipak ima posebnu unikatnu vrijednost. I da, šešir Sandre Afrike nije naš proizvod, kako i sama kaže ajlelelejlej ili ona ili ja, ko je kome kopija.

Imate li modne uzore?

Na ovo pitanje smo jednoglasno prasnule u smijeh. Obje smo, kako bi kod nas rekli ljudi „na svoju ruku“ što se tiče mode.

Napomenula bih da se Nine kao male sjećam u svim šarenim, nespojivim kombinacijama, najčešće cvijetnog uzorka koje bi tvrdoglavo sama kombinirala ne dajući se smesti.

U svoju obranu mogu reći da je Marija starija četiri godine, tako da njene, ne sumnjam, dobre kombinacije nisam imala prilike zapamtiti.

Najčešće nosimo ono u čemu se dobro osjećamo i ono kakve smo trenutno volje. Pratimo modu i modne trendove, ali naravno, kao i sve cure, nikad nemamo što obući.

Imate li u planu proširiti posao?

Za sada nemamo u planu proširiti posao. Glavni razlog je što bi to već preraslo u „rad na traci“, sigurno da bi bila bolja zarada, ali svaki šešir ne bi bio pravljen s dovoljno ljubavi i posvećenosti kao što je sada slučaj. Također, proširenje posla traži više vremena kojeg mi nemamo dovoljno zbog ostalih obaveza.

Ukoliko bude prilike u budućnosti, posao ćemo proširiti, ali na način da ćemo uvesti još dizajnerskih proizvoda, ali i definitivno uključiti još par ljudi koji su uvijek uz nas i prate svaki naš korak.

Da li ste razmišljale natpise staviti na pletene cekere te ih upariti sa šeširima? Ne mogu si pomoći profesionalna deformacija modnog dizajnera  prijedlog je sam izletio.

Prijedlog je zaista odličan, ali za sada bi se zadržale na šeširima jer je to ipak naša ideja koju smo osmislile i za koju smo se zauzele. Također pripremamo zimsku kolekciju šešira, tako da su nas cekeri zaobišli.

Kakav je osjećaj kada vam zadovoljni kupci šalju slike iz raznih gradova Hrvatske? Odlaze li šeširi i van zemlje?

Osjećaj je neopisiv kad vam se ljudi više puta zahvaljuju na predivnom radu i ponovno naručuju iste kako bi poklonili djeci i prijateljima. Ovim putem želimo svima još jednom od srca zahvaliti za svaku pohvalu i narudžbu, kao i promoviranje.

Imali smo više upita iz susjednih zemalja, ljudi su prepoznali i dive se našem radu, ali poštarina je bezobrazno skupa i vrijednosti je skoro kao šešir te je to stvorilo problem, na što smo odmah upozorile kupce. Do sada je otišlo 11 šešira, jedan u Crnu Goru i dva u Srbiju. Ostali su otišli u Njemačku, Švicarsku i Australiju, a to su zapravo dame koje su odavde ili ovdje dođu na ljetovanje.

Šeširi ma koliko prekrasni bili na zimu će morati sačekati ljeto, a mene zanima kakve planove imate za zimu?

Ovakvi šeširi svakako moraju sačekati sljedeće ljeto, ali tu šeširima nije kraj. Ideju za zimu već neko vrijeme pripremamo i za nekih mjesec dana ćemo je provesti u djelo, a radi se o zimskim šeširima također s natpisom po želji za koje mislimo da neće biti ništa manji hit od ovih ljetnih.

Ostavite nam kontakt gdje dame mogu naručiti vaš šešir i ponosno se šepuriti s istim.

Na facebooku možete pronaći našu novo napravljenu stranicu Šeširi Le mot

https://web.facebook.com/profile.php?id=100015912634009&fref=ts

ili profil pod nazivom Marija Jerković (Šeširi Le mot),

https://web.facebook.com/%C5%A0e%C5%A1iri-Le-mot-1498206883551565/?fref=ts

te na instagramu sesiri_le_mot.

Cure divne ste samo tako nastavite, želim vam mnogo sreće u daljnjem radu.

Hvala Vama na ukazanom povjerenju, bilo nam je zadovoljstvo. Nadamo se ponovnom druženju i radujemo se Vašem otkrivanju novih umjetnika.