Dobro nam došao Ramize, predstavi nam se.
Zovem se Ramiz Selak, imam 24 godine, živim u Sarajevu. Pored muzike studiram kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu. Trenutno zanimanje mimo muzike mi je trening. Mnogo volim teretanu, i to je preraslo u naviku i jednostavno bez toga ne mogu. Mislim da sam neko ko je uvijek nasmijan i raspoložen, bez obzira na brige i probleme koji se dešavaju u mom životu.
Otkada se baviš muzikom?
Muzikom se bavim od malih nogu. Prvo su to bile neke priredbe u školama; nikad neću zaboraviti prvu priredbu kada sam pjevao “Oj Safete, Sajo” sa školskom prijateljicom. Jedna od ljepših uspomena iz djetinjstva. Muzika je nešto što se živi, za mene jednostavno predstavlja sve na ovom svijetu.
Što te u dosadašnjoj karijeri najviše razveselilo kao priznanje?
Bilo je mnogo priznanja koje sam dobio u muzici, ali mogu sigurno reći da je najveće što sam pobjednik Ilidžanskog festivala 2020. godine. Naravno ja smatram da je to sve super.
Što smatraš da glazbenik treba imati da bi bio dobar?
Pa kada su u pitanju osobine muzičara to je jako širok pojam. Smatram da je najbitnije da su pošteni, da nemaju skrivene namjere i da šire ljubav kroz muziku. Jer muzika je nešto što nas spaja. Ali nažalost, danas je toga sve manje.
Tvoj uzor?
Moj najveći uzor je Toše Proeski. Imao bih želju postići barem približno što je on. Sa trenutne scene tu je Aco Pejović, Čola... Smatram da su pravi kavaljeri i želim ići baš tim putem u muzici.
Tvoji planovi?
Planiram diplomirati hahahaha. Naravno, spremamo mnogo novih pjesama koje će nadam se naći put do srca svih slušatelja.
Da li su glazbenici etiketirani zavodnici kao što se za njih kaže?
Paah, to je stvarno nekako nezahvalno pitanje. Ipak smatram da je naš posao da se ljudima približimo, da smo uvijek u interakciji sa istim, pa se to nekad zna protumačiti pogrešno. Ali može se reći da je to istina.
Tvoja najveća podrška?
Moja najveća podrška su moji roditelji. Naravno ne mogu izostaviti i moju sjajnu ekipu iz Hayat Produkcije!
Što imaš reći mladima koji idu tvojim stopama?
Morat će svašta proći, mnogo loših stvari i podapinjanja. Ali na koncu sve to dođe na svoje. Moraju biti ustrajni u tome što rade, ali opet smatram da ukoliko žive muziku, da će se to sve prolaziti sa osmijehom.
Reci nam za kraj, što bi bio da nisi glazbenik?
Eh o tome nisam razmišljao, mislim da se opet rodim, da mogu da biram izabrao bih isto. Bavio sam se nogometom dosta dugo, ali sam shvatio da je prva i prava ljubav muzika.
Uživajmo u glazbi.
