O svom sugovorniku na Wikipediji čitam: „Ratko Martinović - Slavonski Brod, Hrvatska, 7. svibnja 1985. godine, novinar, autor, pisac, predavač, voditelj i aktivist.“ Sa svim njegovim nabrojanim ulogama sam upoznata, ali ostaje mi nejasno što znači to da je aktivist.
Ratko, o tebi na Wikipediji piše da si aktivist. Od kada se aktivno zalažeš i u kojem javnom radu? Što je na stvari?
Aktivist sam od 2009. godine kada sam počeo javno zagovarati primjenu kanabisa u tri različita pravca - medicinskom, industrijskom i rekreativnom. Kako tada nisam radio javno angažirane poslove, stvarali smo aktivističku scenu praktički od nule. Ljudi koji su to pokrenuli prije nas pomogli su nam i relativno brzo smo pogurali čitavu priču u fokus javnosti. Tu sam i dalje angažiran kao predsjednik udruge 'Medicinska konoplja', a svojevremeno sam se aktivizmom bavio i u kampanju protiv ulaska u EU, NATO, nešto kasnije i za svježi zrak u Brodu. Dakle, imam određeno iskustvo koje mogu samo nadograđivati iako sam sve veći skeptik u pogledu efekta aktivizma u Hrvata. Najuspješniji aktivizam očito je odlazak iz Hrvatske.
Zapravo, neposredni povod za ovaj razgovor je tvoja nova knjiga, beletristički prvijenac, fantasy-SF ljubavni roman Kaleidoskop. Molim te, ponovi za čitatelje sbperiskopa o čemu se u romanu radi, naravno bez spojlanja? Što u njemu ima, a da nema u drugim romanima sličnog sadržaja? Koliko je u romanu široka prosjeka novoga u gustoj šumi napisanog? Zašto je važan SF? Možeš li nas uputiti na neki kvalitetan prikaz knjige?
'Kaleidoskop' je djelo kroz sedam povijesnih epoha prati život glavnog lika čija je glavna karakteristika to što se iz nepoznatog razloga i zbog višeg cilja sjeća prošlih života, te ih živi kao da proživljava besmrtnost. Paralelno vodi bitke sa samim sobom, s neprijateljem koji ima iste sposobnosti i sa ženom čiju je ljubav nemoguće osvojiti iskustvom i sudbinom. Plemenska zajednica, drevni Egipat, Vikinzi u Vinlandu, Konkvistadori u Amazoni, Drugi svjetski rat, Prvi kontakt i Veliki rat povijesni su konteksti priče. Za početak, mislim da nema romana baš tako sličnog sadržaja, više u domeni reinkarnacije ili omnibusa, ne toliko ovako identične ideje. Kako je baziran na mojim osobnim iskustvima i općenito na storijama koje sam slušao u vlastitom životu, dosta toga je specifično i nije plod neke vanjske inspiracije. Tako da je roman ako ništa drugo osobna i drugačija priča. SF je važan jer daje mogućnost da kroz alegoriju nečega što se još nije dogodilo opišemo ili kritiziramo neki trenutni kontekst. SF je podloga više nego sam žanr, kreativna i maštovita.
Kako je roman komercijalno prošao, kako se to uobičava reći, u regionu?
Roman je praktički izašao prije mjesec dana, tek ga plasiramo u knjižare. U jednoj jedinoj promociji i na Interliberu dosegao je neku okvirnu brojku prodaje za početak i plan je da nakon knjižnica i knjižara pokupi par stotina prodanih primjeraka, pošto mediji nemaju pretjeranu volju pisati bilo što o romanima. Što se tiče zemalja u okruženju, distribucija u te kanale praktički ne postoji, em bi cijena bila znatno viša što bi odbilo kupce, em sumnjam da bi itko platio prodano. Tako da zasad roman možete kupiti ili putem web trgovine Hangar7 ili u knjižarama u Zagrebu. Sve ostalo je u fazi pregovora.
Koliko sam informirana s romanom si kao gost bio na Beogradskom sajmu knjiga i zagrebačkom Interliberu. Možeš li usporediti oba sajma?
Beogradski sajam knjige je festival knjige, Interliber je vašar. U Beogradu i dan danas postoji fama oko knjige, književni klubovi putem dojmova potenciraju prodaju, pisci su svojevrsna krema... Kod nas pisce prepoznaju prvenstveno po politički obojanim kolumnama i kontroverznim ispadima. Knjiga nam nije u fokusu već prodaja, no bez obzira - u Beogradu se plaćao relativno skup ulaz dok je kod nas sve besplatno - pa je opet tamo par puta više posjetitelja s daleko većim brojem prodanih naslova. Beograd je preplavljen reklamama knjiga, u Zagrebu nema nijednog plakata. Značajne su razlike sajmova, no i kulture čitanja i prodaje knjige.
Imaš li možda neke spoznaje o navikama čitanja u Srbiji i kod nas?
Srbi imaju taj neki ruski štih prema knjizi, mi smo više pokupili američki. Tamo se do osam puta više kupuje knjiga (šesnaest puta ako ne uzmemo omjer broja stanovnika) i to dovoljno govori o svemu. No ključ problema je što se kod nas o knjigama ne priča, dapače - mladi podrugljivo gledaju na one koji ponekad otvore pokoju stranicu. Da ni ne pričam o javnom prijevozu gdje je u Beogradu knjiga najbolja priprema za dug radni dan dok je kod nas mobitel početak i kraj svih navika.
Tko su ti uzori u književnosti općenito, a tko u scinece fictionu? Uz to vežem pitanje tko ti je u životu uzor? Ne mora pripadati svijetu knjiga, mašte, medija.
Nemam sad nekih stilskih uzora, više ovako po osobnosti i temama. Philip K. Dick definitivno, volim Coelha jer je zanimljive i ne tako 'mainstream' duhovne obrasce suptilno ubacio u svakome čitljive knjige, Zafon je definitivno maestro suvremene knjige... Izbjegavam pretencioznost i digresiju, pa samim time biram i naoko konkretnije stilove pisanja. Životni uzor? Teško bih mogao istaknuti nekoga tko mi je utjecao na rad u toj mjeri da bih se po njemu ravnao. Možda upornost Davida Ickea, aktivizam Gandhija, unikatnost Huntera S. Thompsona, kreativnost Dine Dvornika... Težak zadatak.
Koga cijeniš od novinara i medija u Hrvatskoj i Brodu?
Cijenim sve koji u pravom trenutku odaberu istinu naspram propagande. Makar i posao izgubili. Kritičarski um novinarstva polako se gubi u svim silnim uplatama, ovisnostima i podilaženjima. Nikoga ne bih posebno istaknuo, svi se u ovome lako mogu prepoznati.
Raspršen si na sve strane. Mediji su tvoja sudbina. U njima plivaš kao riba u vodi. No, gdje god kao autor bio moraš napisati članak, voditeljski nastup, pitanja za intervju, scenario za emisiju… Što je u zanatsko/novinarskom smislu važno kod pisanja? Gdje i na čemu pišeš?
Bitno je biti što više okrenut k neutralnosti. Sve ostalo je na rubu manipulacije i propagande. Ako nisam objektivan, onda nastojim ići uz dlaku prosječnom gledatelju i istaknuti njegove probleme kao epicentar teme. Populizam je danas stigmatiziran i na njega se gleda kao nešto loše, poglavito jer političari u Hrvata ne odgovaraju narodu i ne brane naše već isključivo svoje interese. Pišem na laptopu doma, no nisam nikada isključen ni za rad u redakcijama.
U kojem si sada statusu? Ustvari, zanima me gdje primaš novac za svoj trud odnosno možeš li (pre)živjeti kao pisac i sve ono drugo što za tebe piše na Wikipediji? Kad ćeš se obogatiti? Ili ćeš šljakti sve do smrti?
Iskreno, nisam ni čitao svoju wikipediju. Primam više-manje honorare trenutno i kombiniram ih sa slobodnim vremenom. Osobno vrijeme koristim za pisanje i uživanje u istom, kao i za informiranje, čitanje, gledanje filmova, odlaske na neka događanja... Tako da mi je slobodno vrijeme podjednako bitno kao i radno. Preživjeti se uvijek može, nisam ograničen time da moram zarađivati od novinarstva ili pisanja, ako mi zafali novca uvijek mogu raditi i bilo što drugo. Pisac i bogatstvo zvuče kao oksimoron, u Hrvatskoj i kao Sveti Gral. Mogao bih dobro zaraditi na knjigama tek i ako se prevedem na strane jezike. To je ulaganje od par desetaka tisuća kuna i kada mi se 'Subliminalne knjige' prevedu, tko zna. Iako mi to definitivno nije primarni cilj već eventualno nuspojava.
Gdje ti je trenutno baza? Koji portal? Televizija? Naime, važiš za velikog putnika.
Trenutno sam se skoncentrirao na Podcast Inkubator. Radim za digitalno izdanje magazina 'Nexus' i 'Svjetlost'. Televizija je vjerojatno stvar prošlosti, iako nikad ne reci nikad. Nisam isključiv u tom pogledu. Putovanja su ono što čovjeka mijenja i ispunjuje, tako da ću sigurno nastaviti s tim aspektom koliko god mi financije dopuštaju, a nije isključeno ni preseljenje u englesko govorno područje.
Što savjetuješ mladim piscima, novinarima? Kako se mora razvijati?
Mislim da svatko treba biti svoj, razvijati svoj stil i biti samopouzdan oko vlastitog rada. Sve ostalo vodi u propagandu i prodaju. Mladi pisci moraju znati da od knjiga nema love i da je to hobi, sve dok ne postane nešto više. No do tada ne treba lebdjeti u oblacima već naporno raditi na sebi.
Imaš li partnersku podršku, nekoga tko te ušuška u krevetu umornog od silnih napora i obveza?
Ako je pitanje 'imaš li djevojku', onda je to jedino pitanje na koje strateški izbjegavam odgovor. Nisam baš neka javna osoba da bi takva informacija i zanimala nekoga, a i nisam baš u bilo kakvim kontaktima sa starletama, 'slavnima i poznatima'. Tako da bi i u slučaju potvrdnog odgovora to bio ne tako značajan podatak.
O travici molim dvije-tri.
Kanabis je biljka koja ima stotine i tisuće različitih mogućnosti uporabe. Vjerojatno je zato i zabranjena. Apsurdno je u svijetu koji hini liberalizam zabraniti bilo što s potencijalom profita. Apsurdno je u svijetu koji hini konzervativizam zabraniti tradicionalne biljke naših starih. Tko će pušiti travu ili konzumirati bilo što drugo, relativno lako će doći do toga. Od zabrane koristi ima samo crno tržište pa se s pravom pitamo ima li ono kakvu poveznicu sa zakonodavcima i političarima.
O Davidu Ickeu isto.
Icke je prvenstveno super lik i iznimno zabavna osoba s nevjerojatnom širinom promišljanja. U njegove teorije možemo ili ne moramo vjerovati ali je vrijeme pokazalo da je za veliku većinu bio itekako u pravu.
O Mišaku i temama s rba znanosti koje te trenutno zaokupljaju, također
Pišem polako dvije knjige, jednu o psihodelicima, druga će pak biti završna knjiga trilogije o globalnoj manipulaciji - 'Okultna simbolika'. Tako da me to najviše zanima iako pratim i sve ostale stvari iz područja, kao svojevrsnu profesionalnu deformaciju.
Planovi?
Pri kraju sam peglanja engleskog izdanja knjige 'Subliminalne poruke' i siguran sam da će to biti nešto sljedeće oko čega ću se posvetiti. Zasad radim Podcast koji je u stalnom usponu i promoviram posljednje dvije knjige. Što bude bit će, otvoren sam za sve vidove suradnje...
Ratko, o tebi na Wikipediji piše da si aktivist. Od kada se aktivno zalažeš i u kojem javnom radu? Što je na stvari?
Aktivist sam od 2009. godine kada sam počeo javno zagovarati primjenu kanabisa u tri različita pravca - medicinskom, industrijskom i rekreativnom. Kako tada nisam radio javno angažirane poslove, stvarali smo aktivističku scenu praktički od nule. Ljudi koji su to pokrenuli prije nas pomogli su nam i relativno brzo smo pogurali čitavu priču u fokus javnosti. Tu sam i dalje angažiran kao predsjednik udruge 'Medicinska konoplja', a svojevremeno sam se aktivizmom bavio i u kampanju protiv ulaska u EU, NATO, nešto kasnije i za svježi zrak u Brodu. Dakle, imam određeno iskustvo koje mogu samo nadograđivati iako sam sve veći skeptik u pogledu efekta aktivizma u Hrvata. Najuspješniji aktivizam očito je odlazak iz Hrvatske.
Zapravo, neposredni povod za ovaj razgovor je tvoja nova knjiga, beletristički prvijenac, fantasy-SF ljubavni roman Kaleidoskop. Molim te, ponovi za čitatelje sbperiskopa o čemu se u romanu radi, naravno bez spojlanja? Što u njemu ima, a da nema u drugim romanima sličnog sadržaja? Koliko je u romanu široka prosjeka novoga u gustoj šumi napisanog? Zašto je važan SF? Možeš li nas uputiti na neki kvalitetan prikaz knjige?
'Kaleidoskop' je djelo kroz sedam povijesnih epoha prati život glavnog lika čija je glavna karakteristika to što se iz nepoznatog razloga i zbog višeg cilja sjeća prošlih života, te ih živi kao da proživljava besmrtnost. Paralelno vodi bitke sa samim sobom, s neprijateljem koji ima iste sposobnosti i sa ženom čiju je ljubav nemoguće osvojiti iskustvom i sudbinom. Plemenska zajednica, drevni Egipat, Vikinzi u Vinlandu, Konkvistadori u Amazoni, Drugi svjetski rat, Prvi kontakt i Veliki rat povijesni su konteksti priče. Za početak, mislim da nema romana baš tako sličnog sadržaja, više u domeni reinkarnacije ili omnibusa, ne toliko ovako identične ideje. Kako je baziran na mojim osobnim iskustvima i općenito na storijama koje sam slušao u vlastitom životu, dosta toga je specifično i nije plod neke vanjske inspiracije. Tako da je roman ako ništa drugo osobna i drugačija priča. SF je važan jer daje mogućnost da kroz alegoriju nečega što se još nije dogodilo opišemo ili kritiziramo neki trenutni kontekst. SF je podloga više nego sam žanr, kreativna i maštovita.
Kako je roman komercijalno prošao, kako se to uobičava reći, u regionu?
Roman je praktički izašao prije mjesec dana, tek ga plasiramo u knjižare. U jednoj jedinoj promociji i na Interliberu dosegao je neku okvirnu brojku prodaje za početak i plan je da nakon knjižnica i knjižara pokupi par stotina prodanih primjeraka, pošto mediji nemaju pretjeranu volju pisati bilo što o romanima. Što se tiče zemalja u okruženju, distribucija u te kanale praktički ne postoji, em bi cijena bila znatno viša što bi odbilo kupce, em sumnjam da bi itko platio prodano. Tako da zasad roman možete kupiti ili putem web trgovine Hangar7 ili u knjižarama u Zagrebu. Sve ostalo je u fazi pregovora.
Koliko sam informirana s romanom si kao gost bio na Beogradskom sajmu knjiga i zagrebačkom Interliberu. Možeš li usporediti oba sajma?
Beogradski sajam knjige je festival knjige, Interliber je vašar. U Beogradu i dan danas postoji fama oko knjige, književni klubovi putem dojmova potenciraju prodaju, pisci su svojevrsna krema... Kod nas pisce prepoznaju prvenstveno po politički obojanim kolumnama i kontroverznim ispadima. Knjiga nam nije u fokusu već prodaja, no bez obzira - u Beogradu se plaćao relativno skup ulaz dok je kod nas sve besplatno - pa je opet tamo par puta više posjetitelja s daleko većim brojem prodanih naslova. Beograd je preplavljen reklamama knjiga, u Zagrebu nema nijednog plakata. Značajne su razlike sajmova, no i kulture čitanja i prodaje knjige.
Imaš li možda neke spoznaje o navikama čitanja u Srbiji i kod nas?
Srbi imaju taj neki ruski štih prema knjizi, mi smo više pokupili američki. Tamo se do osam puta više kupuje knjiga (šesnaest puta ako ne uzmemo omjer broja stanovnika) i to dovoljno govori o svemu. No ključ problema je što se kod nas o knjigama ne priča, dapače - mladi podrugljivo gledaju na one koji ponekad otvore pokoju stranicu. Da ni ne pričam o javnom prijevozu gdje je u Beogradu knjiga najbolja priprema za dug radni dan dok je kod nas mobitel početak i kraj svih navika.
Tko su ti uzori u književnosti općenito, a tko u scinece fictionu? Uz to vežem pitanje tko ti je u životu uzor? Ne mora pripadati svijetu knjiga, mašte, medija.
Nemam sad nekih stilskih uzora, više ovako po osobnosti i temama. Philip K. Dick definitivno, volim Coelha jer je zanimljive i ne tako 'mainstream' duhovne obrasce suptilno ubacio u svakome čitljive knjige, Zafon je definitivno maestro suvremene knjige... Izbjegavam pretencioznost i digresiju, pa samim time biram i naoko konkretnije stilove pisanja. Životni uzor? Teško bih mogao istaknuti nekoga tko mi je utjecao na rad u toj mjeri da bih se po njemu ravnao. Možda upornost Davida Ickea, aktivizam Gandhija, unikatnost Huntera S. Thompsona, kreativnost Dine Dvornika... Težak zadatak.
Koga cijeniš od novinara i medija u Hrvatskoj i Brodu?
Cijenim sve koji u pravom trenutku odaberu istinu naspram propagande. Makar i posao izgubili. Kritičarski um novinarstva polako se gubi u svim silnim uplatama, ovisnostima i podilaženjima. Nikoga ne bih posebno istaknuo, svi se u ovome lako mogu prepoznati.
Raspršen si na sve strane. Mediji su tvoja sudbina. U njima plivaš kao riba u vodi. No, gdje god kao autor bio moraš napisati članak, voditeljski nastup, pitanja za intervju, scenario za emisiju… Što je u zanatsko/novinarskom smislu važno kod pisanja? Gdje i na čemu pišeš?
Bitno je biti što više okrenut k neutralnosti. Sve ostalo je na rubu manipulacije i propagande. Ako nisam objektivan, onda nastojim ići uz dlaku prosječnom gledatelju i istaknuti njegove probleme kao epicentar teme. Populizam je danas stigmatiziran i na njega se gleda kao nešto loše, poglavito jer političari u Hrvata ne odgovaraju narodu i ne brane naše već isključivo svoje interese. Pišem na laptopu doma, no nisam nikada isključen ni za rad u redakcijama.
U kojem si sada statusu? Ustvari, zanima me gdje primaš novac za svoj trud odnosno možeš li (pre)živjeti kao pisac i sve ono drugo što za tebe piše na Wikipediji? Kad ćeš se obogatiti? Ili ćeš šljakti sve do smrti?
Iskreno, nisam ni čitao svoju wikipediju. Primam više-manje honorare trenutno i kombiniram ih sa slobodnim vremenom. Osobno vrijeme koristim za pisanje i uživanje u istom, kao i za informiranje, čitanje, gledanje filmova, odlaske na neka događanja... Tako da mi je slobodno vrijeme podjednako bitno kao i radno. Preživjeti se uvijek može, nisam ograničen time da moram zarađivati od novinarstva ili pisanja, ako mi zafali novca uvijek mogu raditi i bilo što drugo. Pisac i bogatstvo zvuče kao oksimoron, u Hrvatskoj i kao Sveti Gral. Mogao bih dobro zaraditi na knjigama tek i ako se prevedem na strane jezike. To je ulaganje od par desetaka tisuća kuna i kada mi se 'Subliminalne knjige' prevedu, tko zna. Iako mi to definitivno nije primarni cilj već eventualno nuspojava.
Gdje ti je trenutno baza? Koji portal? Televizija? Naime, važiš za velikog putnika.
Trenutno sam se skoncentrirao na Podcast Inkubator. Radim za digitalno izdanje magazina 'Nexus' i 'Svjetlost'. Televizija je vjerojatno stvar prošlosti, iako nikad ne reci nikad. Nisam isključiv u tom pogledu. Putovanja su ono što čovjeka mijenja i ispunjuje, tako da ću sigurno nastaviti s tim aspektom koliko god mi financije dopuštaju, a nije isključeno ni preseljenje u englesko govorno područje.
Što savjetuješ mladim piscima, novinarima? Kako se mora razvijati?
Mislim da svatko treba biti svoj, razvijati svoj stil i biti samopouzdan oko vlastitog rada. Sve ostalo vodi u propagandu i prodaju. Mladi pisci moraju znati da od knjiga nema love i da je to hobi, sve dok ne postane nešto više. No do tada ne treba lebdjeti u oblacima već naporno raditi na sebi.
Imaš li partnersku podršku, nekoga tko te ušuška u krevetu umornog od silnih napora i obveza?
Ako je pitanje 'imaš li djevojku', onda je to jedino pitanje na koje strateški izbjegavam odgovor. Nisam baš neka javna osoba da bi takva informacija i zanimala nekoga, a i nisam baš u bilo kakvim kontaktima sa starletama, 'slavnima i poznatima'. Tako da bi i u slučaju potvrdnog odgovora to bio ne tako značajan podatak.
O travici molim dvije-tri.
Kanabis je biljka koja ima stotine i tisuće različitih mogućnosti uporabe. Vjerojatno je zato i zabranjena. Apsurdno je u svijetu koji hini liberalizam zabraniti bilo što s potencijalom profita. Apsurdno je u svijetu koji hini konzervativizam zabraniti tradicionalne biljke naših starih. Tko će pušiti travu ili konzumirati bilo što drugo, relativno lako će doći do toga. Od zabrane koristi ima samo crno tržište pa se s pravom pitamo ima li ono kakvu poveznicu sa zakonodavcima i političarima.
O Davidu Ickeu isto.
Icke je prvenstveno super lik i iznimno zabavna osoba s nevjerojatnom širinom promišljanja. U njegove teorije možemo ili ne moramo vjerovati ali je vrijeme pokazalo da je za veliku većinu bio itekako u pravu.
O Mišaku i temama s rba znanosti koje te trenutno zaokupljaju, također
Pišem polako dvije knjige, jednu o psihodelicima, druga će pak biti završna knjiga trilogije o globalnoj manipulaciji - 'Okultna simbolika'. Tako da me to najviše zanima iako pratim i sve ostale stvari iz područja, kao svojevrsnu profesionalnu deformaciju.
Planovi?
Pri kraju sam peglanja engleskog izdanja knjige 'Subliminalne poruke' i siguran sam da će to biti nešto sljedeće oko čega ću se posvetiti. Zasad radim Podcast koji je u stalnom usponu i promoviram posljednje dvije knjige. Što bude bit će, otvoren sam za sve vidove suradnje...
