Predstavi nam se Renata... Tko je Renata?
Renata je supruga, majka, kreativna duša, dijete koji živi svoje snove. Živim majčinstvo punim plućima uz svoja dva predivna sina. Naravno, zasluga za majčinstvo ide i mom mužu koji mi je najveća podrška u svemu. Sve to živim u predivnom gradu Splitu u koji sam se doselila zbog studija, ali se tu i udala. Zagreb je grad moje mladosti u kojem sam završila "Srednju školu za tekstil,kožu i dizajn" te sam iz njega odselila nakon završene škole i okrenula se nova stranica života.
Ovdje sam zbog umjetnosti kojom se baviš i tvojih rukotvorina. Kako je sve počelo i do kuda je sada došlo. Što sve izrađuješ?
Kreativnost mi je u genetskom kodu. Kad se spoje dvije kreativne duše, nemoguće je ne roditi još jednu takvu dušu. Njima sam prvenstveno zahvalna na tome. Već od malih nogu sam prepoznavala očevu i majčinu kreativnost te se svemu tome divila. Pokušaji kopiranja njih samih u ranom djetinjstvu su bili smiješni. Duboko mi se urezalo kreativno djelo mog oca, jedno jako lijepo sijećanje, a to je izrada prikolice za auto. To je toliko bilo maštovito i kreativno, ali prožeto tolikim trudom i radom. Majčino štrikanje raznih mustri mi je bila apstrakcija. Sjećam se da sam je jedan dan pokušala upratiti kako to ona sa iglama okreće i preokreće te sam se zatvorila u sobu i izradila prvi svoj komad, a to je bila traka za kosu puna rupa, koje su nastale nespretnim ispuštanjem očica. Naravno, to je bilo sa 7 godina, ali već malo kasnije, u 7 razredu sam si počela sama izrađivati odjevne komade. Bilo mi je dovoljno imati dva strana komada od kojih bi uradila sebi jedan. Prvo bih sve stavila na lutku, a onda išla realizirati nešto za sebe. Svima sam bila čudna, jer sam nosila nešto što drugi nisu. Znalo se dogoditi da, kada nešto iznosim, uskoro postane trend. Nakon završene osnovne škole, odselila sam iz malog zaštićenog grada - Novog Travnika, u velegrad Zagreb. U Zagrebu sam upisala "Srednju školu za tekstil,kožu i dizajn" te tada prodisala punim plućima.Tu je moja kreativnost i ljubav prema modi, platnu, šivanju i koncu došla do posebnog izražaja. Nakon završene škole život mi je krenuo u drugom smjeru. Odselila sam u Split na studij, upisala sam profesorski smijer na KBF-u te svoju kreativnost usmjerila prema djeci. Danas sam profesor, a izrada rukotvorina je moja ljubav, moj hobi, koji me također čini neizmjerno sretnom. Svaki moj rad je protkan ljubavlju jer ga izrađujem s puno ljubavi i truda. Izrađujem široku lepezu rukotvorina, ali sve su vezane uz tekstil i konac. Izrađujem unikatne majice sa crtanim likovima, modne dodatke kao što su trake za kosu i turbani, tu su i kape, pregače, torbe... Nemam granicu, nisam ograničena, otvorena sam novim idejama koje se stalno rađaju.
Kakav je to osjećaj nešto izraditi i uveseliti time drugo ljudsko biće?
Svaka izrada je priča za sebe. Svaki komad priča svoju priču, to je zapravo moja priča i moja komunikacija sa ljudima. Kada pričamo o onome što nam je važno, lijepo se osjecamo. Svaki moj rad je razgovor koji me neizmjerno čini sretnom i uvijek em potakne na novo stvaranje. Moji radovi dolaze do onih koji me kao takvu prepoznaju te moj rad bude taj koji me povezuje sa ljudima. Kako sam ja sretna pri izradi, tako želim da to zadovoljstvo pređe i na one koji ga nose. Kada vidim zadovoljstvo, znam da je moja priča doprla do njih te mislim da je to bit svega i da nema veće radosti od toga.
Gdje pronalaziš inspiraciju?
Inspiracija mi je sve, ali baš sve. Život, današnji dan, određena situacija, događaj. Iz svega crpim inspiraciju. Jedan cvijet ili njegov list mi može biti inspiracija ili trenutni oblak na nebu.... Sve što me okružuje je moja moja inspiracija.
Imaš li neke modne uzore? Otkrij koga?
Temeljni uzori su mi moji roditelji te moje dvije predivne sestre koje su također umjetnice na svoj način. Mislim da uzori ne moraju nužno biti iz iste branše, uzor može biti bilo tko tko ti daje motivaciju za dalje. Meni su uzori ljudi koji se bore pored svega i ne odustaju usprkos svim krizama i troškovima na koje nailaze u životu. Opet ću naglasiti da su mi u tome uzori upravo moji najbliži. Pored njih, uzor mi je svatko tko ima snage pokazati ustrajnost i upornost u onome što čini.
Koliko truda ulažeš u sve što radiš?
Trud je nešto što se danas ne vidi i ne cijeni onoliko koliko bi trebalo. Trud je ono što predvodi nekom rezultatu. Moji radovi su rezultati mog truda. Kada nešto radite iz ljubavi, onda ne gledate na trud koji je uložen, jer nikada neće biti cijenjen u toj mjeri. Mislim da ovim dovoljno govorim koliko truda treba. Treba truda i to ponekad dosta, a tko to prepozna, zna cijeniti rad ne kao rad, nego trud koji je u njega uložen.
Kao većina mladih i ti si se odlučila napustiti zemlju i odseliti u inozemstvo. Da li tamo misliš nastaviti baviti svojim rukotvorinama? Mislis li da su ' vani ' prilike za posao veće negoo ovdje?
Nesigurnost koja vlada u našoj prekrasnoj zemlji je ono što, ne samo mlade nego i obitelji, poziva da krenu u nešto sigurnije. U kratkom boravku izvan zemlje sam uvidjela da su rukotvorine na većoj cijeni vani, nego kod nas. Zaista cijene vrijeme i trud tako da uz veliki trud i rad se može puno bolje uspjeti. Ne idem prvenstveno zbog hobija, nego zbog sigurnosti koja mi se pružila. Ali jedino u što sam sigurna je to da se izrada mojih rukotvorina nastavlja. Veliki dio mojih radova je išao preko granice, upravo zbog ove tvrdnje koju sam navela.
Kako te se može pronaći i gdje vidjeti više tvojih radova?
Svi moji radovi su prisutni na mom Instagram profilu @unikatmodarenata te Facebook profilu Renata Šošić ( Unikat Moda Renata).
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Planovi su ti koji se planiraju, ali nikada ne znate što sutra dan nosi. Imam svoju viziju i planove, ali ne na duge staze. Za sada mi je plan dobro startati u "stranom svijetu" , integrirati se te vidjeti što mi se pruža i objeručke zagrliti, uložiti trud i čekati plodove, a vjerujem da će biti obilati. "Javim vam se za godinu dana"
Što bi poručila mladima koji te prate?
Mladi su danas osjetljiva populacija. Stalno su u nekom sukobu sa nekim ili nečim. Moj savjet je da ne žive zbog nekoga i nečega, nego da žive zbog toga što imaju priliku živjeti i u tom životu imaju priliku ostvariti sebe. Potrudite se pronaći u sebi ono što jeste, ono po čemu ste posebni, od Boga dani te to zagrliti i živite ponosno sa tim, jer ste to vi, a ne ono što drugi žele da budete ili žele od vas napraviti nešto što oni žele. Ti si jedinka, takvog više nema, budi i čudan, ali budi svoj i budi sretan. U našoj ili tuđoj zemlji, ali budi sretan. Jer za to si rođen.
Renata je supruga, majka, kreativna duša, dijete koji živi svoje snove. Živim majčinstvo punim plućima uz svoja dva predivna sina. Naravno, zasluga za majčinstvo ide i mom mužu koji mi je najveća podrška u svemu. Sve to živim u predivnom gradu Splitu u koji sam se doselila zbog studija, ali se tu i udala. Zagreb je grad moje mladosti u kojem sam završila "Srednju školu za tekstil,kožu i dizajn" te sam iz njega odselila nakon završene škole i okrenula se nova stranica života.
Ovdje sam zbog umjetnosti kojom se baviš i tvojih rukotvorina. Kako je sve počelo i do kuda je sada došlo. Što sve izrađuješ?
Kreativnost mi je u genetskom kodu. Kad se spoje dvije kreativne duše, nemoguće je ne roditi još jednu takvu dušu. Njima sam prvenstveno zahvalna na tome. Već od malih nogu sam prepoznavala očevu i majčinu kreativnost te se svemu tome divila. Pokušaji kopiranja njih samih u ranom djetinjstvu su bili smiješni. Duboko mi se urezalo kreativno djelo mog oca, jedno jako lijepo sijećanje, a to je izrada prikolice za auto. To je toliko bilo maštovito i kreativno, ali prožeto tolikim trudom i radom. Majčino štrikanje raznih mustri mi je bila apstrakcija. Sjećam se da sam je jedan dan pokušala upratiti kako to ona sa iglama okreće i preokreće te sam se zatvorila u sobu i izradila prvi svoj komad, a to je bila traka za kosu puna rupa, koje su nastale nespretnim ispuštanjem očica. Naravno, to je bilo sa 7 godina, ali već malo kasnije, u 7 razredu sam si počela sama izrađivati odjevne komade. Bilo mi je dovoljno imati dva strana komada od kojih bi uradila sebi jedan. Prvo bih sve stavila na lutku, a onda išla realizirati nešto za sebe. Svima sam bila čudna, jer sam nosila nešto što drugi nisu. Znalo se dogoditi da, kada nešto iznosim, uskoro postane trend. Nakon završene osnovne škole, odselila sam iz malog zaštićenog grada - Novog Travnika, u velegrad Zagreb. U Zagrebu sam upisala "Srednju školu za tekstil,kožu i dizajn" te tada prodisala punim plućima.Tu je moja kreativnost i ljubav prema modi, platnu, šivanju i koncu došla do posebnog izražaja. Nakon završene škole život mi je krenuo u drugom smjeru. Odselila sam u Split na studij, upisala sam profesorski smijer na KBF-u te svoju kreativnost usmjerila prema djeci. Danas sam profesor, a izrada rukotvorina je moja ljubav, moj hobi, koji me također čini neizmjerno sretnom. Svaki moj rad je protkan ljubavlju jer ga izrađujem s puno ljubavi i truda. Izrađujem široku lepezu rukotvorina, ali sve su vezane uz tekstil i konac. Izrađujem unikatne majice sa crtanim likovima, modne dodatke kao što su trake za kosu i turbani, tu su i kape, pregače, torbe... Nemam granicu, nisam ograničena, otvorena sam novim idejama koje se stalno rađaju.
Kakav je to osjećaj nešto izraditi i uveseliti time drugo ljudsko biće?
Svaka izrada je priča za sebe. Svaki komad priča svoju priču, to je zapravo moja priča i moja komunikacija sa ljudima. Kada pričamo o onome što nam je važno, lijepo se osjecamo. Svaki moj rad je razgovor koji me neizmjerno čini sretnom i uvijek em potakne na novo stvaranje. Moji radovi dolaze do onih koji me kao takvu prepoznaju te moj rad bude taj koji me povezuje sa ljudima. Kako sam ja sretna pri izradi, tako želim da to zadovoljstvo pređe i na one koji ga nose. Kada vidim zadovoljstvo, znam da je moja priča doprla do njih te mislim da je to bit svega i da nema veće radosti od toga.
Gdje pronalaziš inspiraciju?
Inspiracija mi je sve, ali baš sve. Život, današnji dan, određena situacija, događaj. Iz svega crpim inspiraciju. Jedan cvijet ili njegov list mi može biti inspiracija ili trenutni oblak na nebu.... Sve što me okružuje je moja moja inspiracija.
Imaš li neke modne uzore? Otkrij koga?
Temeljni uzori su mi moji roditelji te moje dvije predivne sestre koje su također umjetnice na svoj način. Mislim da uzori ne moraju nužno biti iz iste branše, uzor može biti bilo tko tko ti daje motivaciju za dalje. Meni su uzori ljudi koji se bore pored svega i ne odustaju usprkos svim krizama i troškovima na koje nailaze u životu. Opet ću naglasiti da su mi u tome uzori upravo moji najbliži. Pored njih, uzor mi je svatko tko ima snage pokazati ustrajnost i upornost u onome što čini.
Koliko truda ulažeš u sve što radiš?
Trud je nešto što se danas ne vidi i ne cijeni onoliko koliko bi trebalo. Trud je ono što predvodi nekom rezultatu. Moji radovi su rezultati mog truda. Kada nešto radite iz ljubavi, onda ne gledate na trud koji je uložen, jer nikada neće biti cijenjen u toj mjeri. Mislim da ovim dovoljno govorim koliko truda treba. Treba truda i to ponekad dosta, a tko to prepozna, zna cijeniti rad ne kao rad, nego trud koji je u njega uložen.
Kao većina mladih i ti si se odlučila napustiti zemlju i odseliti u inozemstvo. Da li tamo misliš nastaviti baviti svojim rukotvorinama? Mislis li da su ' vani ' prilike za posao veće negoo ovdje?
Nesigurnost koja vlada u našoj prekrasnoj zemlji je ono što, ne samo mlade nego i obitelji, poziva da krenu u nešto sigurnije. U kratkom boravku izvan zemlje sam uvidjela da su rukotvorine na većoj cijeni vani, nego kod nas. Zaista cijene vrijeme i trud tako da uz veliki trud i rad se može puno bolje uspjeti. Ne idem prvenstveno zbog hobija, nego zbog sigurnosti koja mi se pružila. Ali jedino u što sam sigurna je to da se izrada mojih rukotvorina nastavlja. Veliki dio mojih radova je išao preko granice, upravo zbog ove tvrdnje koju sam navela.
Kako te se može pronaći i gdje vidjeti više tvojih radova?
Svi moji radovi su prisutni na mom Instagram profilu @unikatmodarenata te Facebook profilu Renata Šošić ( Unikat Moda Renata).
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Planovi su ti koji se planiraju, ali nikada ne znate što sutra dan nosi. Imam svoju viziju i planove, ali ne na duge staze. Za sada mi je plan dobro startati u "stranom svijetu" , integrirati se te vidjeti što mi se pruža i objeručke zagrliti, uložiti trud i čekati plodove, a vjerujem da će biti obilati. "Javim vam se za godinu dana"
Što bi poručila mladima koji te prate?
Mladi su danas osjetljiva populacija. Stalno su u nekom sukobu sa nekim ili nečim. Moj savjet je da ne žive zbog nekoga i nečega, nego da žive zbog toga što imaju priliku živjeti i u tom životu imaju priliku ostvariti sebe. Potrudite se pronaći u sebi ono što jeste, ono po čemu ste posebni, od Boga dani te to zagrliti i živite ponosno sa tim, jer ste to vi, a ne ono što drugi žele da budete ili žele od vas napraviti nešto što oni žele. Ti si jedinka, takvog više nema, budi i čudan, ali budi svoj i budi sretan. U našoj ili tuđoj zemlji, ali budi sretan. Jer za to si rođen.
