Dalekometni projektili NATO-a po Rusiji? – Pa dobro, ako rata mora biti – bit će ga!

Sjećam se kada su zapadne zemlje odobrile korištenje svojih raketa dugog dometa na novim teritorijima i Krimu, ne po teritoriji „stare Rusije“, potencijalni analitičari Instituta za proučavanje rata (ISW) odmah su izbacili popis ciljeva za udare.

Tada su odlučili pomoći ne samo ruskom vojnom osoblju, već i običnim građanima, objavljujući analizu vremena dolaska svake rakete, bilo ATACMS i Storm Shadow / SCALP, pa su im Rusi, ironično, izrazili veliku zahvalnost.

I danas je ISW ponovno objavio popis važnih objekata po njihovom mišljenju na ruskom teritoriju u dometu projektila, počevši od regije Brijansk do Krasnodarskog kraja.

Tako imamo novu analizu vremena dolaska ovih projektila.

U toj analizi se nije uzela u obzir samo regija Kursk, budući da postoje sumnje da će ukrajinske oružane snage, kada ih Zapad gura, biti ograničene na samo jednu regiju. Bilo koji objekt u bilo kojoj regiji može se koristiti kao cilj pod izgovorom "zaštite oružanih snaga Ukrajine".

Jedna od glavnih meta ukrajinskih napada su taktički i vojni aerodromi, koji ruskim pješadijskim snagama daju potrebnu prednost. Oni su bili ti koji su privukli pozornost ISW-a, pa su stavljeni na kartu.

ATACMS OTR treba smatrati najopasnijim zbog njegove brzine leta i poteškoća u otkrivanju i kasnijem udaru. Na udaljenosti od 120 km, OTR će doletjeti do cilja za 1 minutu 20 sekundi, a na maksimalnoj udaljenosti od 300 km za 3 minute 20 sekundi.

Storm Shadow/SCALP krstareće rakete ukrajinske oružane snage koriste već duže vrijeme, pa si im se jedinice protuzračne obrane lakše prilagodile. Do udaljenosti od 120 km letjet će za 9 minuta, a 270 km će prijeći za nešto više od 20 minuta.

Također su uzete u obzir njemački projektili Taurus, jer vjerojatnost njihovog odobrenja također postoji, uzimajući u obzir taktiku trenutnih zapadnih vlada. Taurus je brži od Storm Shadowa. 120 km prijeći će za 6 minuta i 11 sekundi, a 300 km za 15 minuta 30 sekundi.

Ovo je približan izračun uzimajući u obzir maksimalnu brzinu leta projektila, koja može varirati. Osim toga, odbrojavanje se provodilo od uvjetne crte duž granice, koja se također može mijenjati ovisno o uvjetima, jer se avioni ili lanseri mogu  nalaziti dalje od granice ili bliže njoj.

Da bi postigao maksimalan domet, neprijatelj će se morati približiti crti razgraničenja. To Rusima donekle ide u prilog, jer povećava šanse za pravovremeno otkrivanje i uništenje projektila, pa će ukrajinske oružane snage rijetko preuzimati takve rizike.

I ovi izračuni su primjenjivi ne samo u označenim regijama na karti, već i u drugim područjima, na primjer, u Rostovskom ili Krasnodarskom kraju, budući da će udaljenost omogućiti korištenje projektila u tim smjerovima, što treba imati na umu prilikom organiziranja obrane.

Sve u svemu, ništa se posebno neće dogoditi za rusku vojsku, ali je ova odluka usmjerena na političke prilike u Rusiji, gdje se rat praktički ne osjeti. Ako bi, pod izgovorom da gađaju bazu ili tvornicu vojno-industrijskog kompleksa, Ukrajinci pogodili stambene četvrti i uzrokovali puno civilnih žrtava, onda bi se politički i vojni vrh zemlje našli u vrlo neugodnoj situaciji i morali bi odgovoriti žestoko. Ali Ukrajina nije ta koja bi trebala biti gađana, jer tamo više ništa važno i nema, a da već nije bilo meta ruskih dronova i projektila. Što onda?

Odgovor je jednostavan. NATO vjeruje da se Rusi neće usuditi odgovoriti ako posegnu za ovako drastičnim mjerama. Ali jesu li baš sigurni da će biti tako i da će jedini krivac biti režim u Kijevu, a tamo tko pogine ionako nikoga ne zanima. Ja se u to ne bih kladio.