O dramatičnim zbivanjima proboja iz jasenovačkog logora 1945. godine i događajima koji su mu prethodili govori povjesničarka Nataša Mataušić, muzejska savjetnica u Hrvatskom povijesnom muzeju i predsjednica Upravnog vijeća JUSP Jasenovac.
Dana 22. travnja 1945. godine dogodio se proboj logoraša iz koncentracijskog logora Jasenovac. Što se zapravo dogodilo?
Nakon savezničkih bombardiranja logora u ožujku i travnju 1945. u kojima su uništeni mnogi objekti unutar logora, Vjekoslav Maks Luburić, naredio je da se eliminiraju svi zatočenici, a logor i mjesto Jasenovac, do temelja sruši i spali kako bi se prikrili svi tragovi zločina. Od preostalih zatočenika jasenovačkog logora formiraju se radne grupe koje rade na iskopavanju i spaljivanju leševa ranije ubijenih zatočenika na Gradini i ispred bolničke barake u Logoru III. Ciglana.
Posljednja grupa žena likvidirana je u predvečerje 21. travnja. Iste večeri iz zapovjedništva logora naređen je nastup i preseljenje svih preostalih muškaraca u zgradu postolarske radionice. Na putu prema tom posljednjem prebivalištu, muški zatočenici susreli su se s kolonom žena koje su vođene na likvidaciju. "Jednog trenutka kolone su se zaustavile kao da će poletjeti jedna drugoj u zagrljaj, ali to je trajalo samo jedan trenutak, trenutak u kojem ustaše nisu mogle ni vikati, niti bilo što učiniti da prekinu taj svečani, uzvišeni trenutak oproštaja između muškaraca i žena koji se nisu gotovo ni poznavali, ali koji su bili ujedinjeni istom sudbinom, trenutak oproštaja pred neminovnom smrću koja ih je očekivala", zapisao je u svojim sjećanjima Čedomil Huber.
Foto: Spomen područje Jasenovac
U noći 21. na 22. travnja 1945. natiskani u mračnoj zgradi postolarske radionice, posljednji muški zatočenici mogli su birati između izvjesne i skore smrti i neizvjesnog pokušaja proboja. Ustaška straža ispred vrata, brisani prostor do logorske žice i stražara s mitraljescem do logorskih vrata, bio je put prema životu dijela zatočenika i istovremena potvrda njihovog ljudskog dostojanstva u odabiru vlastite sudbine. Prema brojnom stanju, te je večeri bilo 1.073 zatočenika.
Nakon što su u večernjim satima izdvojeni i odvedeni svi grupnici, panika i strah među zatočenicima bivali su sve veći. Tijekom noći, nekoliko zatočenika se objesilo. I dok su logorom odjekivale eksplozije, nekoliko desetaka zatočenika među kojima Ante Bakotić, Čedomil Huber, Dragutin Škrgatić, Pavao Kulaš i dr. Krstić dogovorili su se o pokušaju proboja iz logora. Usvojili su plan prema kojem bi se na svaki od četiri izlaza postavile desetine najodlučnijih ljudi, koje će istovremeno provaliti na sva vrata i bježati prema izlazu iz logora. Dogovoreni su sastavi desetina i koja će desetina napasti koja vrata.
U kišovito nedjeljno jutro 22. travnja 1945. godine istočna vrata logora uz cestu prema Košutarici bila su nemarno pritvorena, a ustaške straže povukle su se u bunkere i izvidnice na logorskom zidu. Oko 10 sati ujutro na povik Ante Bakotića: "Naprijed drugovi" desetine su provalile vrata. Oko 600 zatočenika pojurilo je prema 150 metara udaljenim logorskim vratima. Mitraljeska vatra s logorskog zida svakim je trenom smanjivala broj onih koji su trčali prema slobodi. Mile Ristić, uhapšen kao partizan na Kozari, golim je rukama zadavio jednog od stražara, oduzeo mu mitraljez i otvorio vatru po ustašama, štiteći ostale zatočenike. U metežu bijega Edo Šajer presjekao je telefonsku žicu i time spriječio dolazak ustaškog pojačanja.
Od njih 600, proboj su preživjela 92 zatočenika. Svi ostali našli su smrt na putu od logorske zgrade do logorskih vrata, na cesti, u hladnoj nabujaloj rijeci Savi, na livadama oko logora i prilazima šumi kod Košutarice. Iscrpljeni od teškog rada, neishranjeni i umorni od iščekivanja predstojeće smrti, bili su lak plijen ustaškim strojnicama. Oko 470 bolesnih, starih i nemoćnih zatočenika nije sudjelovalo u proboju. No, niti jedan nije preživio da svjedoči o njihovoj sudbini.
Paviljon za obilježavanje godišnjice proboja
Paralelno se dogodio i proboj iz dijela logora koji je bio u samom mjestu Jasenovac. Što se tamo dogodilo?
Događanja u travnju 1945. i situacija u "velikom logoru" bila je poznata zatočenicima radne grupe "Kožare" u mjestu Jasenovcu. U noći sa subote na nedjelju, 21. na 22. travnja skriveni na tavanu magazina osluškivali su eksplozije i promatrali odsjaj požara iz "velikog logora". U "Kožari" se tada nalazilo oko 167 zatočenika.
Grupa od 40-ak zatočenika napravila je plan proboja. Formirane su udarne desetine i razrađen plan proboja. Podijeljeni su zadaci i utvrđen pravac bijega prema poljima iza logora. Među organizatorima proboja bili su Stanko Gaćeša, Zahid Bukurević, Egon Berger, Albert Atijas-Zekić, Aco Danon, Leon Maestro i rabin Arnold Baš. U popodnevnim satima desetak noževa za skidanje kože pretvoreno je u ubojito oružje, a u skladištu je skriven dio alata koji je mogao poslužiti kao oružje. Nakon ubojstva ustaških stražara, kojima je oduzeto oružje započeo je proboj. Prva desetina napala je noževima stražu na izlaznim vratima logora, a druga ustaše kod glavnih vrata. Treća desetina razrezala je žicu na strani logora prema poljima i željezničkoj pruzi. Četvrta desetina obavijestila je ostale zatočenike o bijegu i potpalila radionice i skladišta. Zatočenici su bježali prema rijeci Savi, kroz jasenovačke ulice, prema poljima i željezničkoj pruzi. Vatra mitraljeza iz bunkera na nasipu, na cesti i željezničkoj pruzi kosila je zatočenike. Mnogi su zaustavljeni na bodljikavoj žici koja je okruživala mjesto Jasenovac. Cijelu noć i sutradan, 23. travnja trajala je ustaška hajka na odbjegle zatočenike. Skriveno u šumama oko Jasenovca jedanaest zatočenika "Kožare" preživjelo je proboj.
Postoje kontradiktorni podaci o broju žena ubijenih na dan koji prethodio "velikom" proboju? Možete li to pojasniti?
Posljednja grupa žena ubijena je u predvečerje 21. travnja 1945. Nije poznato kako i gdje su žene ubijene, jer nijedna nije preživjela. Postoje samo različite interpretacije upitne vjerodostojnosti: da su odvedene u Gradinu i tamo likvidirane ili da su žive spaljene u jednoj od logorskih nastambi. Njihov broj temelji se na iskazu preživjelih muških zatočenika logora. Pojedini tako spominju 100-tinjak, drugi čak 700 žena.
Tko je bio Ante Bakotić?
Ante Bakotić, rodom iz Sinja bio je jedan od organizatora proboja logoraša. Bio je član Komunističke partije Hrvatske, a u logor je došao kao zarobljeni partizan. Dao je znak za početak proboja uzvikom: "Naprijed drugovi". Poginuo je u proboju.
Osim njega, u organizaciji proboja logoraša sudjelovali su i spomenuti Dragutin Škrgatić, Mile Ristić, Edo Šajer, Čedomir Huber i drugi.
Danas su živa još samo trojica preživjelih učesnika proboja: Ješua Abinum, Bazil Zukolo i Ilija Ivanović.
Kako komentirate činjenicu da učenice i učenici škola u Hrvatskoj ne pohode Spomen-područje Jasenovac tijekom obaveznog obrazovanja, odnosno da to škole čine tek kao iznimku?
Prema izvještaju o radu za prošlu, 2012. godinu, Javnu ustanovu spomen-područje Jasenovac je posjetilo preko 30 organiziranih školskih grupa različitih uzrasta, što je svakako u odnosu na broj škola i đaka u Hrvatskoj izuzetno malo. Školski programi ne predviđaju obavezan, već samo fakultativni posjet Jasenovcu, dakle, prema izboru nastavnika povijesti i sličnih predmeta.
Izvor: H-alter
