Kad bi se barem u cjepivo što iza božićnih blagdana stiže i u Hrvatsku mogao nekako ugraditi gen ili čip s nesputanom radošću i optimizmom jedne od ponajboljih hrvatskih rukometnih reprezentativki Ćamile Mičijević, vjerujem kako bi i najogorčeniji protivnici cijepljenja pristali primiti ga.
”Ćana bez mana”, Mostarka satkana od gotovo dva metra (visoka je 1,94 metra) čistog veselja navukla je mnogima od nas osmijeh na lica duhovito komentirajući bahatost Danaca prije utakmice koju je njihova reprezentacija izgubila sa šest razlike, nakon što punih sedamnaest minuta nije uspjela naći put do hrvatske mreže.
”Sve možete, no ne možete nas dobiti prije no što ste odigrali s nama”, komentirala je nakon utakmice s domaćinima prvenstva danskoga izbornika Jespera Jensena koji je podcijenio snagu hrvatskih reprezentativki pred susretom za broncu (”Ne moramo ništa izmišljati da pobijedimo Hrvatsku”), a nakon ubjedljivog poraza izgovor potražio u navodno pristranim sutkinjama.
Koliko je loš u porazu od boljih, a pri tome još i nekulturan i neobrazovan, ovaj četrdesetrogodišnji bivši rukometaš dokazao je nesportski komentirajući poraz. Udrobio je tu svašta osim vlastite nesposobnosti da nađe formulu protiv, u nedjelju briljantne igre skromnih i samozatajnih djevojaka Nenada Šoštarića koje su blago rečeno pregazile Dansku k’o plitak potok.
Jensen nesvjestan da je njegovo podcjenjivanje hrvatskoga rukometa i rukometašica na ovom prvenstvu bio najjači motiv djevojkama da pokažu što mogu i znaju. Izgovor za poraz Jensen je tražio u crnogorskim sutkinjama, vrijeđajući primitivno, nimalo skandinavski, i njih i naše reprezentativke.
Tupavo, kao da nismo bili i mi i danski gledatelji pred ekranima, tvrdio je kako ”Dankinjama ništa nisu sudile, a Hrvaticama sve”, te kako je sve ”izgledalo kao na Balkanu pred dvadeset godina kad ste unaprijed znali kako ćete biti prevareni”.
”Sutkinje su stalno vršile veliki pritisak na nas, sve je to podsjećalo na nešto od prije 20 godina, kad su sutkinje i igračice trčale naokolo i razgovarale balkanskim jezicima”. (???)
Nema nikakve dvojbe da se ovaj bivši rukometaš u ulozi danskoga selektora u porazu protiv Hrvatske koji nije znao sportski podnijeti, pokazao daleko većim Balkancem od Balkanaca. Danac, a Balkanac ili nešto je ozbiljno “trulo u državi Danskoj”, što smo posljednjih desetljeća zaokupljeni sobom i našim balkanskim susjedima propustili primijetiti.
Naravno da onaj tko gubi ima pravo i da se ljuti, traži izgovore i racionalizira greške, ali pravi sportaš nikad neće pri tome vrijeđati i podcjenjivati protivnika. Pogotovo ne suparnika koji je priredio senzaciju (prva medalja za hrvatski ženski rukomet jest senzacija), i porazio ga samo zato jer je radio pogrešku, za pogreškom. U obrani i u napadu, pa od 41 minute, pa sve do 58, nisu uspjele zabiti ni jedan, jedini gol u mrežu protivnica.
Nisam svaki put fan ”slikovita” izražavanja predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, ali mi se, moram priznati, svidjela poredba s Odisejom, Ahilom i Kiklopom koji ih je podcijenio, na susretu s rukometašicama.
No ipak je najbolja opaska o Dancima koju bi svakako valjalo proslijediti prepotentnom Jesperu Jensenu.
Predsjednik je, naime, rukometašicama kazao da s obzirom na to da zna Dance, ne čudi ga podcjenjivanje, ”oni su borbeni i misle da masom i kilažom mogu nadvladati inteligenciju i spretnost”, rekao im je Milanović kao i to da je ”sport prije svega igra, ljubav, strast – a tek onda država i nacija”.
Djevojke su ovaj puta za repku igrale s puno, puno optimizma, ljubavi i strasti (”Samo smo radile ono što volimo”, rekla je nakon osvojene medalje Katarina Ježić), i učinile, da barem nakratko, u nedjeljno poslijepodne zaboravimo na užas koji nas okružuje, na zaražene, mrtve, na antivaksere i nedosljedni Stožer.
Njihov uspjeh i prijem u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici uspio je za isti stol posjesti predsjednika Milanovića i premijera Andreja Plenkovića.
Kada bi barem oni, ali i drugi političari znali u krizi igrati tako ”inteligentno i pametno” kao suigračice Mičijevićke i Ježićke, iznenaditi nas nakon što im već dugo, jako dugo ne dajemo ni promil šanse.
Bojim se da će im za to ipak trebati genetski modificirano cjepivo!
autograf
”Ćana bez mana”, Mostarka satkana od gotovo dva metra (visoka je 1,94 metra) čistog veselja navukla je mnogima od nas osmijeh na lica duhovito komentirajući bahatost Danaca prije utakmice koju je njihova reprezentacija izgubila sa šest razlike, nakon što punih sedamnaest minuta nije uspjela naći put do hrvatske mreže.
”Sve možete, no ne možete nas dobiti prije no što ste odigrali s nama”, komentirala je nakon utakmice s domaćinima prvenstva danskoga izbornika Jespera Jensena koji je podcijenio snagu hrvatskih reprezentativki pred susretom za broncu (”Ne moramo ništa izmišljati da pobijedimo Hrvatsku”), a nakon ubjedljivog poraza izgovor potražio u navodno pristranim sutkinjama.
”Ćana bez mana”, Mostarka satkana od gotovo dva metra (visoka je 1,94 metra) čistog veselja navukla je mnogima od nas osmijeh na lica duhovito komentirajući bahatost Danaca prije utakmice koju je njihova reprezentacija izgubila sa šest razlike, nakon što punih sedamnaest minuta nije uspjela naći put do hrvatske mreže. ”Sve možete, no ne možete nas dobiti prije no što ste odigrali s nama”
Koliko je loš u porazu od boljih, a pri tome još i nekulturan i neobrazovan, ovaj četrdesetrogodišnji bivši rukometaš dokazao je nesportski komentirajući poraz. Udrobio je tu svašta osim vlastite nesposobnosti da nađe formulu protiv, u nedjelju briljantne igre skromnih i samozatajnih djevojaka Nenada Šoštarića koje su blago rečeno pregazile Dansku k’o plitak potok.
Jensen nesvjestan da je njegovo podcjenjivanje hrvatskoga rukometa i rukometašica na ovom prvenstvu bio najjači motiv djevojkama da pokažu što mogu i znaju. Izgovor za poraz Jensen je tražio u crnogorskim sutkinjama, vrijeđajući primitivno, nimalo skandinavski, i njih i naše reprezentativke.
Tupavo, kao da nismo bili i mi i danski gledatelji pred ekranima, tvrdio je kako ”Dankinjama ništa nisu sudile, a Hrvaticama sve”, te kako je sve ”izgledalo kao na Balkanu pred dvadeset godina kad ste unaprijed znali kako ćete biti prevareni”.
”Sutkinje su stalno vršile veliki pritisak na nas, sve je to podsjećalo na nešto od prije 20 godina, kad su sutkinje i igračice trčale naokolo i razgovarale balkanskim jezicima”. (???)
Nema nikakve dvojbe da se ovaj bivši rukometaš u ulozi danskoga selektora u porazu protiv Hrvatske koji nije znao sportski podnijeti, pokazao daleko većim Balkancem od Balkanaca. Danac, a Balkanac ili nešto je ozbiljno “trulo u državi Danskoj”, što smo posljednjih desetljeća zaokupljeni sobom i našim balkanskim susjedima propustili primijetiti.
Naravno da onaj tko gubi ima pravo i da se ljuti, traži izgovore i racionalizira greške, ali pravi sportaš nikad neće pri tome vrijeđati i podcjenjivati protivnika. Pogotovo ne suparnika koji je priredio senzaciju (prva medalja za hrvatski ženski rukomet jest senzacija), i porazio ga samo zato jer je radio pogrešku, za pogreškom. U obrani i u napadu, pa od 41 minute, pa sve do 58, nisu uspjele zabiti ni jedan, jedini gol u mrežu protivnica.
Nisam svaki put fan ”slikovita” izražavanja predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, ali mi se, moram priznati, svidjela poredba s Odisejom, Ahilom i Kiklopom koji ih je podcijenio, na susretu s rukometašicama.
No ipak je najbolja opaska o Dancima koju bi svakako valjalo proslijediti prepotentnom Jesperu Jensenu.
Nema nikakve dvojbe da se ovaj bivši rukometaš u ulozi danskoga selektora u porazu protiv Hrvatske koji nije znao sportski podnijeti, pokazao daleko većim Balkancem od Balkanaca ili ”nešto je trulo u državi Danskoj” što smo posljednjih desetljeća zaokupljeni sobom i našim balkanskim susjedima propustili primijetiti
Predsjednik je, naime, rukometašicama kazao da s obzirom na to da zna Dance, ne čudi ga podcjenjivanje, ”oni su borbeni i misle da masom i kilažom mogu nadvladati inteligenciju i spretnost”, rekao im je Milanović kao i to da je ”sport prije svega igra, ljubav, strast – a tek onda država i nacija”.
Djevojke su ovaj puta za repku igrale s puno, puno optimizma, ljubavi i strasti (”Samo smo radile ono što volimo”, rekla je nakon osvojene medalje Katarina Ježić), i učinile, da barem nakratko, u nedjeljno poslijepodne zaboravimo na užas koji nas okružuje, na zaražene, mrtve, na antivaksere i nedosljedni Stožer.
Njihov uspjeh i prijem u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici uspio je za isti stol posjesti predsjednika Milanovića i premijera Andreja Plenkovića.
Kada bi barem oni, ali i drugi političari znali u krizi igrati tako ”inteligentno i pametno” kao suigračice Mičijevićke i Ježićke, iznenaditi nas nakon što im već dugo, jako dugo ne dajemo ni promil šanse.
Bojim se da će im za to ipak trebati genetski modificirano cjepivo!
autograf
