America First! – da, ali na čiji račun? Kakve ta ultimativna dominacija ima veze s demokracijom i globalno proklamiranim temeljnim ljudskim pravima?
„Naš sustav kočnica i ravnoteža možda nije savršen, ali je održavao našu demokraciju gotovo 250 godina, puno dulje no što je to uspjelo bilo kojoj drugoj naciji“, akcentirao je predsjednik SAD-a Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. (82) u posljednjem obraćanju javnosti na odlasku iz Bijele kuće, kojim je zaokružio svoju polustoljetnu političku karijeru. „U SAD-u bitno osnažuje oligarhija koja gomila enormno bogatstvo, a tehnološki industrijski kompleks širi lavinu dezinformacija radi zloporabe moći, što je vrlo opasno za demokraciju.“ No, kako je u inauguratovnom govoru biranom „cvijetu“ SAD-ove oligarhije u Capitolovoj rotondi u ponedjeljak 20. siječnja 2025. kazao dozlaboga samohvalni mu prethodnik/nasljednik, 47. američki predsjednik Donald John Trump, „od sutra počinje zlatno doba Amerike“. Naravno, njegovim useljenjem u Ovalni ured Bijele kuće. „Novac više neće otjecati iz naše zemlje, nego dotjecati poput moćnog slapa, Amerikanci će biti bogati ljudi, a SAD najbogatija i najmoćnija zemlja na svijetu, koje će se bojati svi njezini neprijatelji i respektirati ju cijeli svijet“.
Američka „demokracija“ ide dalje, a ritam joj i sadržaj resetiraju novi vlasnici. Je li meta na streljani pala?Na čiji račun America First! te kakve ta ultimativna dominacija ima veze s demokracijom i globalno proklamiranim temeljnim ljudskim pravima? Što je s jednakim pravom drugih zemalja – ne samo velikih/moćnih, poput Kine, Ruske Federacije, Indije, Brazila… – na svoj dio globalnog kolača i ravnopravne participacije u odlučivanju o sudbini zajedničkog staništa? Tim više, jer tzv. demokracija ni u Americi niti drugdje u tom planetarnom staništu nije bila proklamirani dar od boga za sve. Ako nije za sve i ne podrazumijeva ljudska prava i slobode, nego samo za neke, onda nije – demokracija.
E sad, dalo bi se itekako polemizirati o tomu je li američka „demokracija“ ne samo „najstarija i najuzornija u svijetu“ – kako hrvatsku djecu danas uče već u osnovnoj školi – već i demokracija u svom izvornom značenju. Demokracija – vladavina naroda u kojoj sudjeluju svi članovi zajednice izravnim odlučivanjem ili preko svojih predstavnika – politički je poredak prakticiran još u doba antičke Grčke, u nekih naroda čak i prije.
Nekih je 3000 godina razlike između puno sadržajnije demokracije, npr. u zlatno Periklovo doba (V. st. pr. Kr.) i prvog spomena u Herodotovoj „Povijesti“ te američke „demokracije“ na osnovi Deklaracije o neovisnosti (1776.) Thomasa Jeffersona. Njome su proklamirana, potom i ustavno razrađena „neotuđiva prirodna prava svakog čovjeka na jednakost, život, slobodu i traženje sreće, pravo naroda na neovisnost i slobodan izbor vladavine te pravo naroda na pobunu i smjenu tiranske vlasti“. Međutim, te demokratske uistinu vrijednosti nikad nisu u svom sadržajnom smislu prakticirane – kamoli provedene! – ni unutar SAD-a, a pogotovo ne širom svijeta, gdje američka imperijalna politika krvavo žandari i dan-danas. SAD još nije ni utemeljen kao država prvih slobodnih 13 bivših kolonija, a već su europski dođoši u Novi svijet počeli genocid nad starosjediocima, Indijancima, tzv. Prvim narodima i do potkraj 19. stoljeća ih „demokratski“ gotovo istrijebili.
Nemilosrdno su ubijali cijele obitelji, djecu, izgladnjivali, otimali im zemlju, sijali zarazne bolesti, zatvarali u rezervate (konc-logori), proveli pogrom nad milijunskim krdima bizona bez kojih starosjedilačkom stanovništvu nije bilo opstanka. Zbog rasizma najkrvoločnije vrsti – životinjski tretman ljudi, afričkih robova! – buknuo je Građanski rat (1861.-1865.) te odnio više od 620.000 života i blizu 500.000 učinio invalidima. Robovlasništvo je zamijenila „sloboda“ tipa rasne segregacije, tzv. bjelačke supremacije, linča afroameričkih žitelja, što manje-više vidljivo traje i dan-danas. U brojnim pak američkim zatvorima – gdje „demokratski“ i „poštujući“ sva ljudska prava zatvaraju i maloljetnike u ćelije s ubojicama i najtežim kriminalcima – 90 posto uznika su tzv. obojeni. Pa dođe čovjeku da se uhvati za trbuh od smijeha kad sluša te bjelokućne jatake i mecene nacističkog izraelskoga genocida nad Palestincima u pradjedovskoj im domovini Palestini kako urbi et orbi tvrde, kao sada Joe Biden iskti put, da je „SAD najrazvijenija svjetska demokracija“. Sic transit.
Sudeći po tomu pak kako/koliko američki birački narod (ne)demokratski bira svog predsjednika/cu, hrvatska je dozlaboga falša tzv. demokracija neusporedivo demokratičnija od Uncle Samove. Recimo, novi/stari je CRO predsjednik Zoran Milanović izabran poimenično među osmero protukandidata u državi kao jednoj izbornoj jedinici. U drugom izbornom krugu. U „demokratskom“ SAD-u ne vrijedi to da većinski broj narodnih glasova izravno određuje državnog vođu, već većinski broj (više od 270) tzv. elektorskih/izborničkih glasova bogate kapitalističke elite. Svaka od 50 saveznih država bira izbornike/elektore u izborni kolegij ili elektorski koledž. Primjerice, demokratska je kandidatkinja Hillary Rodham Clinton na izborima 8. studenoga 2016. osvojila čak dva milijuna glasova birača više od republikanca Donalda Johna Trumpa, koji je zasjeo u Bijelu kuću s 290 prema njezina 232 elektorska glasa. „Izborni kolegij je zastarjeli i nedemokratski sustav koji nije odraz modernog društva i hitno se mora mijenjati“, komentirala je tada senatorica Kalifornije Barbara Sue Boxer. „Svakom bi Amerikancu trebalo biti zajamčeno da je njegov glas važan.“
Statistika će reći da je od prvih izbora 1789. godine – kada je pobijedio George Washington – održano 59 predsjedničkih izbora u SAD-u, a u pet je slučajeva pobijedio kandidat s, je li, manje narodnih glasova od svog protivnika. Direktor pak McCourtney instituta za demokraciju i politolog Sveučilišta Pennsylvania Michael Craig Berkman spominje SAD-ove predsjednike od Johna Fitzgeralda Kennedyja do Baracka Husseina Obame, koji su američku „demokraciju“ hvalospjevno (i netočno) nazivali „svjetionikom što privlači poglede cijelog svijeta“. Američka „demokracija“ – u praksi pojedinačno najmoćnije države na Kugli – ne samo da nema puno veze s demokracijom oktroiranom Jeffersonovim zamislima u Deklaraciji o neovisnosti i ustavu, nego još manje s vrijednostima što ih Uncle Sam izvozi u svijet u lažnom demokratskom celofanu – milom, ucjenama i najgrubljom silom. „Demokratski“ kinji i najbliže prijatelje.
Neki imperijalni apetiti što šire strah i nevjericu. Npr. aneksija Panamskog kanala, zauzimanje/otkup Grenlanda, Kanada kao 51. savezna država SAD-a, drastične carine Kini, EU, Kanadi, Meksiku…Vrijednost je američke „demokracije“, odokativno – hajde, da se aktualno našalimo – ravna vijednosti 10.000 citata „znanstvenih“ radova američkog apologeta Dragana Primorca, drugi put (2009. i 2025. godine) nesuđena predsjednika RH. Na svjetskoj je listi dva posto znanstvenika s najvećim utjecajem citiranosti rangiran na 228.527 mjestu, a ispred njega je više od 70 znanstvenika iz RH, pa… Ako laže koza, ne laže rog!?
Tzv. slobodni svijet – kojemu je formalno globalni predvodnik i uzor upravo SAD – kapitalistička je mantra/sintagma za duboko nečovječan, izrabljivački i nadasve kontroverzan ekonomski i društveni sustav u kojem su kapital, zemlja i sredstva za proizvodnju vlasništvo povlaštene manjine što pozicijom ozakonjene povlaštenosti terorizira suštinski ovisnu i obespravljenu većinu. „Demokracija“ je u tomu tzv. slobodnom svijetu tek smokvin list, neka vrst slike Doriana Graya, nasuprot idealu marksističkoga tzv. besklasnog društva jednakosti i pravde za sve, koji je ideal teško kompromitiran/degeneriran u komunističkim režimima, je li, „demokratskom“, proleterskom praksom formalne dominacije radničke klase. I tu se demokracija, vladavina naroda također svela na vladavinu povlaštenih polit-ideoloških elita što treniraju strogoću i jednoumlje na suštinski ovisnom i obespravljenom većinom.
Demokracija je očito i u SAD-u i drugdje po Kugli stoljećima vrlo skliska mrena što, po potrebi njezinih tumača, mijenja imena i objašnjenja, jer je bila falična već u svojoj antičkoj kolijevci budući da su i u njezino tzv. zlatno doba bili iz vladavine naroda glatko isključeni robovi, žene, djeca… Robovi, žene, djeca… u bilo kojoj društvenoj zajednici i bilo kada nisu – narod!? Iks je primjera danas u svijetu, gdje tzv. međunarodna zajednica – na čijoj istaknutoj hridi bljeska „svjetionik što privlači poglede cijelog svijeta“, sic transit – cijele milenijske narode ne priznaje narodima. Sa svim/istim nacionalnim, ljudskim, teritorijalnim i inim pravima što se, npr. taksativno nabrajaju u američkoj Deklaraciji o neovisnosti.
Tzv. slobodni svijet – kojemu je formalno globalni predvodnik i uzor upravo SAD – kapitalistička je mantra/sintagma za duboko nečovječan, izrabljivački i nadasve kontroverzan ekonomski i društveni sustavUgledna je svjetska novinska agencija Associeted Press 2023. godine u suradnji sa Sveučilištem u Chicagu bila provela istraživanje u povodu vandalskog upada 6. siječnja 2021. razjarenih Trumpovih republikanskih ekstremista u američki Capitol (kaže: „Joe Biden mi je ukrao izbore“) u nakani da prekinu demokratski prijenos vlasti nakon izbora 2020. godine. Blizu 90 posto anketiranih Amerikanaca se izjasnilo kako „demokracija u SAD-u ne funkcionira“, jer je miran prijenos vlasti, je li, jedno od ključnih obilježja demokracije. I neka druga istraživanja pokazuju da posljednjih godina opada povjerenje američke javnosti u demokratske institucije te zemlje, da je korozija „demokracije“ opasnija no ikad i to ne samo zbog događaja 6. siječnja 2021. u Washingtonu već i zato što je „gornji dom Kongresa, Senat, postao duboko nedemokratska institucija“.
„Iznimno je teško, ponekad i nemoguće, donijeti zakon čak i kada velika većina javnosti podržava određenu mjeru“, kazala je Deutsche Welleu analitičarka Vanessa Williamon iz ametičkoga istraživačkog centra Brookings Institution. „U Washingtonu je vrlo ozbiljna disfunkcija. Oštra polarizacija, jaz između pristalica demokrata i republikanaca, znači da će najmanje pola SAD-a vjerojatno biti vrlo nezadovoljna mnogim odlukama što ih donosi izabrana vlast. Pored nedavnih oblika demokratske erozije, SAD ima mnogo protudemokratskih praksâ koje traju vrlo dugo. Glavna među njima je ta da pobjednik predsjedničkih izbora nije nužno onaj s najviše ovojenih glasova. Zbog načina na koji je sastavljen Senat, naše najnaseljenije regije su više no nedovoljno zastupljene u zakonodavnom procesu.“ I oboljela, američka se „demokracija“ našla metom na streljani.
Indikativno je, međutim, da se i dementni Joe Biden našao pozvanim reći u posljednjem obraćanju javnosti na odlasku iz Bijele kuće da „u SAD-u bitno osnažuje oligarhija koja gomila enormno bogatstvo, a tehnološki industrijski kompleks širi lavinu dezinformacija radi zloporabe moći, što je vrlo opasno za demokraciju. Slobodni tisak se raspada“. Oni koji znaju čitati između redaka i znaju da demokrati više ne mogu bitno utjecati na politiku nove Trumpove administracije, imaju razloga za zabrinutost na koju aludira Joe Biden. Naravno, ne samo zbog činjenice da je Trump instalirao uza se kontroverznog milijardera Elona Muska kao posebnog savjetnika „za rezanje troškova u vladinim uredima“. Musk je vlasnik i društvrne mreže X na kojoj ga je promovirao i od koje 47. predsjednik SAD-a mnogo očekuje u svomu mandatu, pa…
Odabirom pak drugih, nerijetko također vrlo kontroverznih članova svog kabineta, najavljena je bitna promjena ne samo u normama vladanja već i promjene glede&unatoč američkih tzv. saveza i partnerstava, unutarnje i vanjske politike te nove metode jačanja američke dominacije u svijetu (America First!), ali i neki imperijalni apetiti što šire strah i nevjericu. Npr. aneksija Panamskog kanala, zauzimanje/otkup Grenlanda, Kanada kao 51. savezna država SAD-a, drastične carine Kini, EU, Kanadi, Meksiku, deložacija dijela migranata, okončanje ratova u Ukrajini i Palestini po tzv. američkom ključu, resetiranje NATO-a puno strožim uvjetima zemljama članicama, revizija niza trgovinskih ugovora „nepravednih za SAD“, itsl.
Istodobno, drčni je tzv. slon u staklariji na prošlim izborima republikanski pokorio i cijeli Kongres, pa će i američki „demokratski“ tzv. svjetionik što privlači poglede cijelog svijeta bljeskati od inauguracije 20. siječnja 2025. točno u sekundu kako ga isprogramira Donald John Trump. Komu milo, komu krivo. I Uncle Samova će „demokracija“ ili demokracija imati okus Trumpovih začina, a oni će jamačno malo komu biti po ukusu. Unutar SAD-a, gdje je najveći dio javnosti isfrustriran visokim cijenama i troškom života što zahtijeva i dva, i tri pola dnevno – samo sufinanciranje ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku guta puste milijarde dolara godišnje, koje se pak uskraćuju domaćim, američkim obiteljima, sic transit – vladajuće se optužuje za „demokratski elitizam, odvojen od glasača iz radničke klase“ i za to da su „imigranti uzrok poskupljenja troškova života“.
Šefica pak Instituta Economic Policy Heidi Shierhol tvrdi da se „četiri i pol desetljeća rastuće nejednakosti ne može okrenuti s par godina dobrih gospodarskih rezultata i promjenama u javnim politikama“. Indikativno zvuči Trumpov kandidat za novog američkoga državnog tajnika Marco Rubio: „Ništa što je dogovorio Joe Biden nije uklesano u kamen“, pa… Američka „demokracija“ ide dalje, a ritam joj i sadržaj resetiraju novi vlasnici. Je li meta na streljani pala? Kako tko vidi. Jesu li strijelci bili ili će biti pravi? Kako tko procjenjuje, nije isto ležati iza grudobrana i stajati iza vatrene linije.
