Đes ba, bok, pozdrav druže, poštovanje, zdravo... to su neki od pozdrava koji svakodnevno čujemo.
Životarim u najsiromašnijoj županiji u Republici Hrvatskoj. Nekad se osjećam da tu žive oni koji su Bogu mili , a i oni koji ni vragu mrski. Često se osjećam kao anarhist, protestant i heretik. Da, i fan sam nekadašnjeg Ferala i Hajduka naravno.
Živim tu gdje živim, da, tu kod papirnato plišane rode. Kod nas je anarhija bila pljačka, zbog koje i čitave obitelji ostale bez posla .
Nestala su radna mjesta, nisu stvorena nova. Nekad bogata općina Slavonski Brod postala je sirotinjska županija. Jedna od najjačih utvrda HDZ-a. Izgleda da biramo totalno obrnuto što smo jadnij i siromašnijii, to je HDZ kod nas jači.
Stvoreni su preko noći: Todorići, Raići, Gucići. Što su radnici stvarali svojim radom privitizarano je u korist nove kapitalističke elite. Nažalost, u našoj županiju je sve normalno, mimoišlo. Jedino se našem gradu vratila tvrđava, a naš grad se sporo vraća njoj.
Od županije s jakom industrijom, postali smo deindustulitirana županija. Udahnimo duboko. Opet smo i bez industrije poznati, a poznati smo po najzagađenijem zraku u Europi u Slavonskom Brodu.
Đes ba pozdrav je na koji svi odgovore, donekle govori i o našem mentalitetu .Tu smo kao neki čardak ni na nebu, ni na zemlji, levitiramo. Šume, polja i vode su nam ostale. Da i njih privitizaramo?
Patria koja nam je toliko važna je u 73% vlasništvu finske države. Brojke govore - samo lud čovjek ne bi želio živjeti u Finskoj. Jezik je malo kompliciran sa svojih 16 padeža - ali zato svi govore engleski - zimi je hladno, malo im sunca fali, pa se fotosintetiziraju po parkovima. Oni imaju 1.5 milijuna umirovljenika, a mi skoro 1.3, a milion nas je manje. U čemu je onda problem? Multipliciranu uhljeba, nisam siguran da oni znaju šta to znači.
Moram priznati da se bojim budućnosti i šta nam ona nosi. Nadu ne vidim, a opet sam optimist, ali godine koje idu s mojim datumom proizvodnje, sve više me razuvjeravaju i sve više vjerujem da su svi isti. Postajem skeptik.
Pomirili smo se da budemo mediokriteti. Medikritetima se smatraju one osobe koje potpadaju u sivilo društva, te se po svojim osobinama ne razikuju od većine. Ljudi koji su niti bijeli, niti crni već sivi i utapaju se u svaku društvenu cjelinu, šute bez ideje i bunta.. Ne žele da promjene svoj život i smatraju da je sve nepromjenjivo .
Pohlepa, glad za parama... da li tome ima kraja u nekoj ponovnoj revoluciji Pravedna raspodjela bogatstva, srednji sloj, ma sve s je to veliko sranje. Biti čovjek i to ostati, to je moguće, ali treba imati muda za to i za stalno protestiranje (protestant). Protestirati treba, kao što trebamo biti protestanti, koji protestiraju. .
Brođani šute, do kada? Nekad zalajemo zbog zraka, računa puknuća cijevi i sl.
Iako često imam drugačija (skoro uvijek) razmišljanja od većine, ona kao da nisu formirana u potpunosti, te tražim njihovo opravadanje u odnosu sa drugima, pokušavam iz više kutova društvene pojave, i na kraju toliko rastrgnem taj svoj stav da više nisam siguran ni u šta, ni gdje sam počeo sa svojom mišlju, ni da li je ona točna, itd. Svakako sam dosta nesiguran u sebe i, na primjer, u nekoj raspravi, uvijek imam osjećaj da sam na previše ostavljen po strani, čak iako ponekad nisam siguran da sam sto posto u pravu, šutim, jer sam navikao šutjeti. Ali nije samo to problem. Ponekad previše idem u sketpicizam. Svjestan sam nekih svojih životnih problema, kao i deficita, i često o njima razmišljam, ali nisam u stanju da teoriju pretvorim u praksu, smatram da neke svoje osobine mogu popraviti. Kao što sam već rekao- skeptik sam, što se tiče ljudi i ljudskih pitanja, ali se ne zanosim idejama neke brze promjene. Želim kao i svi mi biti dionik stvaranja boljeg i pravednijeg društva Promjene dolaze od pojedinca, a i sebi utvaram da mogu istima doprinijeti .
Otišao sam predaleko u filozofiji da se vratim svojim pozdravima.
Pozdrav druže je pozdrav koji mi je rezerviran za sve pro nešto orijentirane.
Kombinacija bok, đes ba, mi nekako najbolje odgovara našem mentalitetu. Pod tim ne mislim na naše iz Bosanske Posavine, koji su vrijedni ljudi i u velikoj većini pošteni. Đes ba, šta ima osobno mi je primamljiv ali taj pozdrav slabo koristim.
Ceca, Dragana, ona Sandra Afrika i tko već u kombinaciji s Tomsonom i Balaševićem je naš standard noćnih izlazaka, jebeno kontradiktorno.
Poštovanje je rijedak pozdrav koji koristim za osobe većinom starije životne dobi. Poštovani mi je za mail. Vidimo se i zdravo draži su mi kao pozdravi na odlasku.
Kao odlazni pozdrav jako rijetko koristim zbogom, jedino kad se stvarno opraštam od nekog. Opet sam kolumnu razvukao od igle skoro do lokomotive.
Životarim u najsiromašnijoj županiji u Republici Hrvatskoj. Nekad se osjećam da tu žive oni koji su Bogu mili , a i oni koji ni vragu mrski. Često se osjećam kao anarhist, protestant i heretik. Da, i fan sam nekadašnjeg Ferala i Hajduka naravno.
Živim tu gdje živim, da, tu kod papirnato plišane rode. Kod nas je anarhija bila pljačka, zbog koje i čitave obitelji ostale bez posla .
Nestala su radna mjesta, nisu stvorena nova. Nekad bogata općina Slavonski Brod postala je sirotinjska županija. Jedna od najjačih utvrda HDZ-a. Izgleda da biramo totalno obrnuto što smo jadnij i siromašnijii, to je HDZ kod nas jači.
Stvoreni su preko noći: Todorići, Raići, Gucići. Što su radnici stvarali svojim radom privitizarano je u korist nove kapitalističke elite. Nažalost, u našoj županiju je sve normalno, mimoišlo. Jedino se našem gradu vratila tvrđava, a naš grad se sporo vraća njoj.
Od županije s jakom industrijom, postali smo deindustulitirana županija. Udahnimo duboko. Opet smo i bez industrije poznati, a poznati smo po najzagađenijem zraku u Europi u Slavonskom Brodu.
Đes ba pozdrav je na koji svi odgovore, donekle govori i o našem mentalitetu .Tu smo kao neki čardak ni na nebu, ni na zemlji, levitiramo. Šume, polja i vode su nam ostale. Da i njih privitizaramo?
Patria koja nam je toliko važna je u 73% vlasništvu finske države. Brojke govore - samo lud čovjek ne bi želio živjeti u Finskoj. Jezik je malo kompliciran sa svojih 16 padeža - ali zato svi govore engleski - zimi je hladno, malo im sunca fali, pa se fotosintetiziraju po parkovima. Oni imaju 1.5 milijuna umirovljenika, a mi skoro 1.3, a milion nas je manje. U čemu je onda problem? Multipliciranu uhljeba, nisam siguran da oni znaju šta to znači.
Moram priznati da se bojim budućnosti i šta nam ona nosi. Nadu ne vidim, a opet sam optimist, ali godine koje idu s mojim datumom proizvodnje, sve više me razuvjeravaju i sve više vjerujem da su svi isti. Postajem skeptik.
Pomirili smo se da budemo mediokriteti. Medikritetima se smatraju one osobe koje potpadaju u sivilo društva, te se po svojim osobinama ne razikuju od većine. Ljudi koji su niti bijeli, niti crni već sivi i utapaju se u svaku društvenu cjelinu, šute bez ideje i bunta.. Ne žele da promjene svoj život i smatraju da je sve nepromjenjivo .
Pohlepa, glad za parama... da li tome ima kraja u nekoj ponovnoj revoluciji Pravedna raspodjela bogatstva, srednji sloj, ma sve s je to veliko sranje. Biti čovjek i to ostati, to je moguće, ali treba imati muda za to i za stalno protestiranje (protestant). Protestirati treba, kao što trebamo biti protestanti, koji protestiraju. .
Brođani šute, do kada? Nekad zalajemo zbog zraka, računa puknuća cijevi i sl.
Iako često imam drugačija (skoro uvijek) razmišljanja od većine, ona kao da nisu formirana u potpunosti, te tražim njihovo opravadanje u odnosu sa drugima, pokušavam iz više kutova društvene pojave, i na kraju toliko rastrgnem taj svoj stav da više nisam siguran ni u šta, ni gdje sam počeo sa svojom mišlju, ni da li je ona točna, itd. Svakako sam dosta nesiguran u sebe i, na primjer, u nekoj raspravi, uvijek imam osjećaj da sam na previše ostavljen po strani, čak iako ponekad nisam siguran da sam sto posto u pravu, šutim, jer sam navikao šutjeti. Ali nije samo to problem. Ponekad previše idem u sketpicizam. Svjestan sam nekih svojih životnih problema, kao i deficita, i često o njima razmišljam, ali nisam u stanju da teoriju pretvorim u praksu, smatram da neke svoje osobine mogu popraviti. Kao što sam već rekao- skeptik sam, što se tiče ljudi i ljudskih pitanja, ali se ne zanosim idejama neke brze promjene. Želim kao i svi mi biti dionik stvaranja boljeg i pravednijeg društva Promjene dolaze od pojedinca, a i sebi utvaram da mogu istima doprinijeti .
Otišao sam predaleko u filozofiji da se vratim svojim pozdravima.
Pozdrav druže je pozdrav koji mi je rezerviran za sve pro nešto orijentirane.
Kombinacija bok, đes ba, mi nekako najbolje odgovara našem mentalitetu. Pod tim ne mislim na naše iz Bosanske Posavine, koji su vrijedni ljudi i u velikoj većini pošteni. Đes ba, šta ima osobno mi je primamljiv ali taj pozdrav slabo koristim.
Ceca, Dragana, ona Sandra Afrika i tko već u kombinaciji s Tomsonom i Balaševićem je naš standard noćnih izlazaka, jebeno kontradiktorno.
Poštovanje je rijedak pozdrav koji koristim za osobe većinom starije životne dobi. Poštovani mi je za mail. Vidimo se i zdravo draži su mi kao pozdravi na odlasku.
Kao odlazni pozdrav jako rijetko koristim zbogom, jedino kad se stvarno opraštam od nekog. Opet sam kolumnu razvukao od igle skoro do lokomotive.
