samo ova rečenica brune schulza
- ah, jesenji dan, taj stari
šaljivčina-bibliotekar
koji se u izlizanom haljetku
vere po ljestvama i oblizuje
mermeladama svih stoljeća i kultura! -
kao slatka voćna sirovina dostaje
za destilaciju stotinu litara
poezije. pečem svoje pjesme
ovih zlatnih jesenjih dana
u njegovom poetskom kazanu
od provrele smjese emocija
ubranih u urbanim voćnjacima
pored teške spore zelene save
i podudarnih sastojaka iz
moravijinih rimskih priča
iz ulica uz žuti trgovački tibar.
pit ću ljute mirisne riječi
bez dodanog šećera žestine
kada tišina postane prijeteća
i približi se nagovještaj raspada.