Zoran Milanović napokon se obratio narodu i zatražio pomoć. Jest da nije svojom bahatošću i nesposobnošću zaslužio da neki zbog njega skaču, ali riječ je o ozbiljnim stvarima. On je legano izabran na izborima i ne može ga rušiti svaka agresivna udruga ljubitelja ptica pjevica. Sasvim je jasno da branitelji koji protestiraju nisu nikakvi predstavnici stotina tisuća branitelja niti ih je itko za to ovlastio, nego skupina intereždžija koja ima dva zadatka. Prvi je stvoriti izvanredno stanje nalik onom sa splitske Rive kada je uspinjao Sanader. Problem je u tome što je Sanader možda bio lopov, ali i vješt političar. Ovi danas to nisu i nije uopće sigurno što će za godinu biti na izborima, šupak im se stisnuo od panike, jer tko kaže će se HDZ uspjeti uspeti na vlast kao onomad? Drugi je tjeranje ove vlasti da u Ustav unese oderdbu kako se unatoč svemu njima neće dirati u stečena prava, odnosno, nastoje bez obzira na stanje u državi, agoniju, jad ili nezaposlenost, sebi zacementirati ono što drugima nema šanse da pripadne. Tko god vladao, oni su osigurani do vječnosti. Pri tome se ne libe zloupotrebljavati jad stradalnika, smrt braniteljice ili pokušaj samoubojstva branitelja. Nekim se čudnim manipulacijama stvara dojam da je netko, valjda Fred Matić, kriv za prirodnu smrt ili pokušaj samoubojstva. I ako još tko slučajno umre, a ljudi umiru, zar ne, bit će kriv Glavašević, ili baš svatko tko trenutno pripada vlasti. Histeriju stvaraju i novinarski dupeuvlakači koji, ne valjda iz silne ljubavi za HDZ, već zbog svoje guzice i privilegija koje uz služenje politici ide, također stvaraju atmosferu izvanrednog stanja iako se ne događa ništa što se nije događalo prije dva tjedna.
A prije dva tjedna pet stotina tisuća ljudi se baš kao i danas nalazilo u agoniji. To su svi oni koji su bez posla, ugroženi, blokirani, ovršeni. Da su branitelji, sve vičući u Savskoj kako im je do dice, pozvali tih pola milijuna ljudi na ulicu da protestiraju protiv nemorala, pljačke i nesposobnosti, a zbog budućnosti dice, svi bi izašli. Ali tada bi s prezirom morali leđa okrenuti i SDP-u i HDZ-u. Umjesto toga paradirali su s onima koji apsolutno ne zaslužuju nikakvu vlast jer su je imali i napravili kaos i što je još gore, državu gurnuli u provaliju. Ovaj jad posljedica je njihova djelovanja četvrt stoljeća. Jedini legitimitet imali bi da ruše ne samo ovu, nego bilo koju sadašnju ili bivšu vlast koja je izdala interese naroda. Ali zar je njima do naroda? Oni bi i dalje htjeli biti novovjeki SUBNOR i bez ikakvih izbora vladati iz sjene, dobivati iz državnog kazana i imati Ustavom zagarantirana prava. A što je s mojim ustavnim pravima? Ondje piše da imam pravo na rad, a sedam sam godina nezaposlen. Volio bih da sam skup sa suprugom alkoholičar, narkoman, da sam od onih što zaustave budilicu i nastave spavati. To bi opravdalo činjenicu da mi je supruga u dvije godine dobila četiri, a ja dva otkaza. Prešli su preko mojih leđa umreženjaci nesposobni šupci, neljudi, smrdljivci koji nekon cjelonoćnih pijanki nisu ujutro bili u stanju pred dolazak na posao oprati zube. Gazile su me ne......ne žene koje su ostavili muževi i koje su samo zato što imaju nazajažljivu ambiciju mislile da su pametne ili sposobne. Ne, bile su gluplje od ku.ca. Otvoreno kažem, ima ljudi koji su toliko štetni po druge ljude da bi ih trebalo zatvarati u ustanove, a ne pustiti da hodaju ulicama.
Utoliko gospodo, dosta društva nejednakosti, galamdžija i agresivaca koji bi do vječnosti grabili iz kazana. Ova je država mnogima dala stanove, invalidske automobile, mirovine, prioritete pri upisima za njihovu djecu. Nažalost, ne može ih nitko dići iz invalidskih kolica niti im vratiti psihičku ravnotežu, ali ovdje ih nitko ne zlostavlja ili negira njihov ratni doprinos. Ali baš zato što su se za boljitak ove zemlje borili, neka dignu glas protiv nepravde. Grabiti i misliti samo na svoje dupe nije pravda. A grabe svi od reda, političari, crkvenjaci, intelektualci, sindikatlije, nogometaši. Svi bi da netko drugi napuni kazan pa da oni vade. I brige ih što se događa naokolo. A oko mene je svakoga dana na desetke ludih jadnika. Onaj tko ne radi, nema za platiti račune, izbacuju ga iz kuće i stana, ne može hraniti djecu, ne može biti niti normalan. Ne zaboravite, početkom devedesetih naglo je porastao broj samoubojstava. To se i sada događa. I ne ubijaju se samo branitelji. Što mislite zašto je tako?
savjest
A prije dva tjedna pet stotina tisuća ljudi se baš kao i danas nalazilo u agoniji. To su svi oni koji su bez posla, ugroženi, blokirani, ovršeni. Da su branitelji, sve vičući u Savskoj kako im je do dice, pozvali tih pola milijuna ljudi na ulicu da protestiraju protiv nemorala, pljačke i nesposobnosti, a zbog budućnosti dice, svi bi izašli. Ali tada bi s prezirom morali leđa okrenuti i SDP-u i HDZ-u. Umjesto toga paradirali su s onima koji apsolutno ne zaslužuju nikakvu vlast jer su je imali i napravili kaos i što je još gore, državu gurnuli u provaliju. Ovaj jad posljedica je njihova djelovanja četvrt stoljeća. Jedini legitimitet imali bi da ruše ne samo ovu, nego bilo koju sadašnju ili bivšu vlast koja je izdala interese naroda. Ali zar je njima do naroda? Oni bi i dalje htjeli biti novovjeki SUBNOR i bez ikakvih izbora vladati iz sjene, dobivati iz državnog kazana i imati Ustavom zagarantirana prava. A što je s mojim ustavnim pravima? Ondje piše da imam pravo na rad, a sedam sam godina nezaposlen. Volio bih da sam skup sa suprugom alkoholičar, narkoman, da sam od onih što zaustave budilicu i nastave spavati. To bi opravdalo činjenicu da mi je supruga u dvije godine dobila četiri, a ja dva otkaza. Prešli su preko mojih leđa umreženjaci nesposobni šupci, neljudi, smrdljivci koji nekon cjelonoćnih pijanki nisu ujutro bili u stanju pred dolazak na posao oprati zube. Gazile su me ne......ne žene koje su ostavili muževi i koje su samo zato što imaju nazajažljivu ambiciju mislile da su pametne ili sposobne. Ne, bile su gluplje od ku.ca. Otvoreno kažem, ima ljudi koji su toliko štetni po druge ljude da bi ih trebalo zatvarati u ustanove, a ne pustiti da hodaju ulicama.
Utoliko gospodo, dosta društva nejednakosti, galamdžija i agresivaca koji bi do vječnosti grabili iz kazana. Ova je država mnogima dala stanove, invalidske automobile, mirovine, prioritete pri upisima za njihovu djecu. Nažalost, ne može ih nitko dići iz invalidskih kolica niti im vratiti psihičku ravnotežu, ali ovdje ih nitko ne zlostavlja ili negira njihov ratni doprinos. Ali baš zato što su se za boljitak ove zemlje borili, neka dignu glas protiv nepravde. Grabiti i misliti samo na svoje dupe nije pravda. A grabe svi od reda, političari, crkvenjaci, intelektualci, sindikatlije, nogometaši. Svi bi da netko drugi napuni kazan pa da oni vade. I brige ih što se događa naokolo. A oko mene je svakoga dana na desetke ludih jadnika. Onaj tko ne radi, nema za platiti račune, izbacuju ga iz kuće i stana, ne može hraniti djecu, ne može biti niti normalan. Ne zaboravite, početkom devedesetih naglo je porastao broj samoubojstava. To se i sada događa. I ne ubijaju se samo branitelji. Što mislite zašto je tako?
savjest
