Iz galimatijas-reportaže Pere Štrbe nemoguće je odgonetnuti je li Stanko Parmać – čovjek koji je isušio močvaru, donio zdravlje i prosperitet u neretvansku dolinu – heroj ili zločinac. Što bi tek bilo da su taj kraj vodili geniji progresa poput Petrova i Grmoje!
Zoltan Kabok odradio je efektan intervju s liderom makedonskih socijaldemokrata Zoranom Zaevom. Iz ovog razgovora i slabije upućeni mogli su shvatiti što se zbiva u Makedoniji. Predsjednik Đorge Ivanov odbio je Zaevu povjeriti mandat za sastav vlade, iako je ovaj na izborima osvojio solidnu većinu. Ivanov šefu socijaldemokrata ne može oprostiti dogovaranje s Albancima. Pribojava se da Zaev unitarnu državu želi pretvoriti u federalnu. ‘Moj politički oponent, kojeg podupire predsjednik, aludira na podjelu, federalizaciju, na uništavanje unitarnog karaktera države’, kaže Zaev pa zaključuje: ‘Ako javno napadnete građane kojih je više od 20 posto u Makedoniji, oni će se braniti, a ako udružite ljude, država je jača. Makedonija je za sve građane koji u njoj žive.’ I dodaje: ‘Dobivanje mandata može značiti i da možda nećemo uspjeti sastaviti vladu, ali sa 67 od 120 zastupnika imamo pravo dobiti priliku.’ Dobije li je, bit će to zanimljiv eksperiment, koji će pokazati je li davanje većih prava manjinskom narodu lijek za separatizam ili je potreba za secesijom nezaustavljiva bez obzira na razinu kolektivnih prava.
HDZ je dosad gutao svoje manje koalicijske protivnike, ali sada su se namjerili na ljutu guju: Most teško skriva ambiciju da od HDZ-a napravi ‘junior partnera’! Udaraju ih po najosjetljivijem mjestu, ‘Knjizi postanka’, partijskim i udbaškim arhivama, u kojima je opisana konstitutivna polovica njihovih biografija. Inicijativa za otvaranje arhiva neće nimalo ozlijediti ljevičare: koga može iznenaditi ako je današnji ‘komunist’ jučer bio komunist? No ako je današnji konzervativac odrastao na Kardelju, e to već ne zvuči nimalo pravovjerno.
‘Hoće li ti arhivi utjecati na nečiji imidž u javnosti, to je pitanje. Ali neće nikoga lustrirati. Neće ga maknuti iz politike’, mudruje Nikola Grmoja, glavni tajnik Mosta, koji je ‘načisto odlepio’ pa sada vjeruje da može biti i župan, iako u postignuća njegove stranke zasad možemo ubrojiti samo monetizaciju besplatnog parkinga u Metkoviću, otpuštanje Jambinih i zapošljavanje svojih prijatelja te neuspjele pokušaje zapošljavanja nekolicine kumova, inače neopisivo sposobnih stručnjaka. Grmoja je u oduljem intervjuu Nataši Božić pokazao sve osobine jegulje, što se za njega može pokazati dobrim, ali ne ulijeva nadu široj zajednici.
HDZ je, dakako, prepoznao namjere mladih junoša koji su im zašli duboko u zaleđe, pa se rukama i nogama bori za svoju varijantu (ne)otvaranja arhiva. Most, koji se ‘zalaže za stručnjake’, angažirao je za tu temu nekog osuđivanog prevaranta iz Slovenije, dok je hrvatskim stručnjacima bez navodnika, arhivistima, osigurana privilegija nemiješanja u svoj posao. Ostaje još jedno pitanje: kako naći pare? ‘U roku od šest mjeseci još nepredana građa mora stići u arhiv. To je nekih 30 tisuća metara gradiva i dodatnih 70 milijuna kuna troškova. U Hrvatskom državnom arhivu nemaju dovoljno zaposlenih, a očekuje se od njih da selektiraju podatke koji će i dalje biti nedostupni, poput rasnog podrijetla, vjere, spolnog života’, rekao je u uzornom prilogu novinarki Katarini Brečić ravnatelj Hrvatskoga državnog arhiva Mario Stipančević. Znači, piši propalo, to je jednočinka za izbore.
Kakvim se epitetima može počastiti čovjek koji isuši močvaru, donese zdravlje i prosperitet, poveća standard i mnogostruko poveća vrijednost lokalnog zemljišta? Riječ je o Stanku Parmaću, partizanskom narodnom heroju, alfi i omegi neretvanske doline za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća. Novinar Pero Štrbe naziva ga ‘Titovim prijateljem’ i ‘omraženim narodnim herojem iz Drugog svjetskog rata’?! U galimatijas-reportaži nemoguće je odgonetnuti je li Parmać heroj ili zločinac. Moguće je i da je ratni zločinac postao mirnodopski heroj. Početak većine rečenica u ozbiljnoj je svađi sa završetkom. U jednoj rečenici autor kaže da je prostor ‘procvao zahvaljujući jednom jedinom čovjeku, Titovom prijatelju Stanku Parmaću, koji je bagerima rušio sve pred sobom, ne dopuštajući seljacima pokositi žito ni obrati grožđe’, a u drugoj veli da je ‘isušena močvara postala plodna zemlja, dok su lovci i ribolovci bili prisiljeni mijenjati zanimanje’.
Dijalektika crnog i bijelog ide iz kadra u kadar. ‘Čim je bager došao u Neretvu, ptica je bila gotova, i jegulja je bila gotova’, pojadao se jedan sugovornik. No drugi tvrdi kako su Neretljani s vremenom ‘sve bolje živjeli, a život na suhom bio je zdraviji od onoga na blatu i vodi. Sada je život puno zdraviji, veseliji, onda nije bilo doktora, auto nije mogao doći, sada se ipak živi, svaka kuća ima auto, dva, tri, nema kuće bez auta…’ Što bi tek bilo da tim krajem nije vladao omraženi Parmać, da su ga vodili geniji progresa poput Petrova i Grmoje!
Jure Zovko na fantastičan je način prikazao jednu vrstu političkog sljepila u kojemu živi velik dio naše desnice. Prema Zovku, Hrvatska je uvijek bila izložena agresiji s Balkana. Na tu je konstataciju Stanković potegao seriju krajnje logičnih pitanja koja bi morao moći postaviti svaki osmoškolac: A Njemačka? A Mađarska? A Italija? A Austrija? Lako za mrtvu povijest. Pogledajmo jedino bojno polje današnjice – ekonomiju. Pogledajmo banke. S Mjeseca se vidi: u Hrvatskoj danas nema niti jedne ‘balkanske’ banke – sve su one talijanske, njemačke, austrijske, a uskoro će deset posto bankarskog tržišta držati Mađari. Energija? Inu drže Mađari i zasad nije vidljiv model kako bi se to promijenilo. Telekom drže Nijemci i Austrijanci. HEP žele kupiti Rusi, koji drže trećinu duga Ivice Todorića. A naš Zovko opleo po Balkanu, drži mrtvu stražu.
Dovoljna je elementarna pismenost da se vidi u kojemu će se smjeru događaji razvijati, a uz ovako pronicljivu refleksiju taj je ishod jednostavno nezaustavljiv. Dok traje jeziv obračun sa sablastima prošlosti, bokovi su otvoreni u bitkama današnjice, a one predstavljaju takvu seriju poraza da boli glava.
portalnovosti
Dnevnik, HRT, 4. ožujka, 19:00
Zoltan Kabok odradio je efektan intervju s liderom makedonskih socijaldemokrata Zoranom Zaevom. Iz ovog razgovora i slabije upućeni mogli su shvatiti što se zbiva u Makedoniji. Predsjednik Đorge Ivanov odbio je Zaevu povjeriti mandat za sastav vlade, iako je ovaj na izborima osvojio solidnu većinu. Ivanov šefu socijaldemokrata ne može oprostiti dogovaranje s Albancima. Pribojava se da Zaev unitarnu državu želi pretvoriti u federalnu. ‘Moj politički oponent, kojeg podupire predsjednik, aludira na podjelu, federalizaciju, na uništavanje unitarnog karaktera države’, kaže Zaev pa zaključuje: ‘Ako javno napadnete građane kojih je više od 20 posto u Makedoniji, oni će se braniti, a ako udružite ljude, država je jača. Makedonija je za sve građane koji u njoj žive.’ I dodaje: ‘Dobivanje mandata može značiti i da možda nećemo uspjeti sastaviti vladu, ali sa 67 od 120 zastupnika imamo pravo dobiti priliku.’ Dobije li je, bit će to zanimljiv eksperiment, koji će pokazati je li davanje većih prava manjinskom narodu lijek za separatizam ili je potreba za secesijom nezaustavljiva bez obzira na razinu kolektivnih prava.
TNT, N1, 4. ožujka, 10:00
HDZ je dosad gutao svoje manje koalicijske protivnike, ali sada su se namjerili na ljutu guju: Most teško skriva ambiciju da od HDZ-a napravi ‘junior partnera’! Udaraju ih po najosjetljivijem mjestu, ‘Knjizi postanka’, partijskim i udbaškim arhivama, u kojima je opisana konstitutivna polovica njihovih biografija. Inicijativa za otvaranje arhiva neće nimalo ozlijediti ljevičare: koga može iznenaditi ako je današnji ‘komunist’ jučer bio komunist? No ako je današnji konzervativac odrastao na Kardelju, e to već ne zvuči nimalo pravovjerno.
‘Hoće li ti arhivi utjecati na nečiji imidž u javnosti, to je pitanje. Ali neće nikoga lustrirati. Neće ga maknuti iz politike’, mudruje Nikola Grmoja, glavni tajnik Mosta, koji je ‘načisto odlepio’ pa sada vjeruje da može biti i župan, iako u postignuća njegove stranke zasad možemo ubrojiti samo monetizaciju besplatnog parkinga u Metkoviću, otpuštanje Jambinih i zapošljavanje svojih prijatelja te neuspjele pokušaje zapošljavanja nekolicine kumova, inače neopisivo sposobnih stručnjaka. Grmoja je u oduljem intervjuu Nataši Božić pokazao sve osobine jegulje, što se za njega može pokazati dobrim, ali ne ulijeva nadu široj zajednici.
HDZ je, dakako, prepoznao namjere mladih junoša koji su im zašli duboko u zaleđe, pa se rukama i nogama bori za svoju varijantu (ne)otvaranja arhiva. Most, koji se ‘zalaže za stručnjake’, angažirao je za tu temu nekog osuđivanog prevaranta iz Slovenije, dok je hrvatskim stručnjacima bez navodnika, arhivistima, osigurana privilegija nemiješanja u svoj posao. Ostaje još jedno pitanje: kako naći pare? ‘U roku od šest mjeseci još nepredana građa mora stići u arhiv. To je nekih 30 tisuća metara gradiva i dodatnih 70 milijuna kuna troškova. U Hrvatskom državnom arhivu nemaju dovoljno zaposlenih, a očekuje se od njih da selektiraju podatke koji će i dalje biti nedostupni, poput rasnog podrijetla, vjere, spolnog života’, rekao je u uzornom prilogu novinarki Katarini Brečić ravnatelj Hrvatskoga državnog arhiva Mario Stipančević. Znači, piši propalo, to je jednočinka za izbore.
Plodovi zemlje, HRT, 5. ožujka, 13:00
Kakvim se epitetima može počastiti čovjek koji isuši močvaru, donese zdravlje i prosperitet, poveća standard i mnogostruko poveća vrijednost lokalnog zemljišta? Riječ je o Stanku Parmaću, partizanskom narodnom heroju, alfi i omegi neretvanske doline za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća. Novinar Pero Štrbe naziva ga ‘Titovim prijateljem’ i ‘omraženim narodnim herojem iz Drugog svjetskog rata’?! U galimatijas-reportaži nemoguće je odgonetnuti je li Parmać heroj ili zločinac. Moguće je i da je ratni zločinac postao mirnodopski heroj. Početak većine rečenica u ozbiljnoj je svađi sa završetkom. U jednoj rečenici autor kaže da je prostor ‘procvao zahvaljujući jednom jedinom čovjeku, Titovom prijatelju Stanku Parmaću, koji je bagerima rušio sve pred sobom, ne dopuštajući seljacima pokositi žito ni obrati grožđe’, a u drugoj veli da je ‘isušena močvara postala plodna zemlja, dok su lovci i ribolovci bili prisiljeni mijenjati zanimanje’.
Dijalektika crnog i bijelog ide iz kadra u kadar. ‘Čim je bager došao u Neretvu, ptica je bila gotova, i jegulja je bila gotova’, pojadao se jedan sugovornik. No drugi tvrdi kako su Neretljani s vremenom ‘sve bolje živjeli, a život na suhom bio je zdraviji od onoga na blatu i vodi. Sada je život puno zdraviji, veseliji, onda nije bilo doktora, auto nije mogao doći, sada se ipak živi, svaka kuća ima auto, dva, tri, nema kuće bez auta…’ Što bi tek bilo da tim krajem nije vladao omraženi Parmać, da su ga vodili geniji progresa poput Petrova i Grmoje!
Nedjeljom u 2, HRT, 5. ožujka, 14:00
Jure Zovko na fantastičan je način prikazao jednu vrstu političkog sljepila u kojemu živi velik dio naše desnice. Prema Zovku, Hrvatska je uvijek bila izložena agresiji s Balkana. Na tu je konstataciju Stanković potegao seriju krajnje logičnih pitanja koja bi morao moći postaviti svaki osmoškolac: A Njemačka? A Mađarska? A Italija? A Austrija? Lako za mrtvu povijest. Pogledajmo jedino bojno polje današnjice – ekonomiju. Pogledajmo banke. S Mjeseca se vidi: u Hrvatskoj danas nema niti jedne ‘balkanske’ banke – sve su one talijanske, njemačke, austrijske, a uskoro će deset posto bankarskog tržišta držati Mađari. Energija? Inu drže Mađari i zasad nije vidljiv model kako bi se to promijenilo. Telekom drže Nijemci i Austrijanci. HEP žele kupiti Rusi, koji drže trećinu duga Ivice Todorića. A naš Zovko opleo po Balkanu, drži mrtvu stražu.
Dovoljna je elementarna pismenost da se vidi u kojemu će se smjeru događaji razvijati, a uz ovako pronicljivu refleksiju taj je ishod jednostavno nezaustavljiv. Dok traje jeziv obračun sa sablastima prošlosti, bokovi su otvoreni u bitkama današnjice, a one predstavljaju takvu seriju poraza da boli glava.
portalnovosti
