Diskriminacija kao politika: Prijedlog novog obiteljskog zakona nije samo nova ludorija ministrice

Svijet je stvoren kad se nevidljivo i nedetektibilno Leteće špagetno čudovište malo žešće napilo. Stvoritelj čije obličje podsjeća na hrpu tjestenine s knedlama, po ovom vjerovanju, stvorio je nesavršenu Zemlju upravo zbog vlastite intoksikacije.

No, kasnije je postalo mnogo lukavije – primjerice, podmentulo je sve dokaze za teoriju evolucije kako bi testiralo vjeru pastafarijanaca, sljedbenika Letećeg špagetnog čudovišta, koji, između ostalog, zahtijevaju pravo da se na osobnim dokumentima slikaju sa svojim vjerskim pokrivalom zaglavu – cjedilom za tjesteninu.

Raj pastafarijanaca čine vulkani piva i tvornice stripera i striptizeta. Pakao također; samo je pivo ustajalo, a striperi i striptizete zaraženi seksualno prenosivim bolestima.

O tome kako pastafarijanaci vide nastanak svijeta uskoro bi na satovima prirode i biologije mogla učiti i djeca u hrvatskim školama.

Cjediljke na glavu i knjigu u ruke

Nije šala – u članku 108. prijedloga novog hrvatskog Obiteljskog zakona, stoji doslovno: »Roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima«

Dakle, cjediljke na glavu i knjigu u ruke.

Cijela priča o pastafarijanizmu nastala je upravo zbog ovakvih bedastoća kakve klerikalno nastrojeni dijelovi društva žele nametnuti kao normu – svoja, uvijek većinska religijska uvjerenja dovesti u istu ravan sa znanošću. Prije 13 godina je Odbor za obrazovanje u američkoj državi Kanzasu donio odluku o tome da se u javnim školama, kao alternativa podučavanju o teoriji evolucije, omogući i podučavanje kreacionizma, vjere u to da je vrhovno biće ili božanstvo kreiralo čovjeka, Zemlju i Svemir.

Tada 24-godišnji diplomant fizike, Bobby Henderson, je odboru napisao pismo u kojem se predstavio kao zabrinuti građanin koji zahtijeva i da se u podučavanje ravnopravno uključi nauk o stvaranju svijeta od strane Letećeg špagetnog čudovišta. »Mislim da svim možemo gledati prema vremenu kad će se ovim trima teorijama davati jednako vrijeme u podučavanju znanstvenih predmeta u našoj zemlji i možda cijelom svijetu; trećina vremena kreacionizmu, trećina Letećem špagetnom čudovištu i trećina logičnoj pretpostavci baziranoj na dokazima«, kaže se u Hendersonovom pismu.

Njegov nauk ipak nije ušao u škole u Kanzasu, ali je pastafarijanizam postao globalni pokret, koji je u Nizozemskoj i Novom Zelandu čak dobio i status službene religije.

U Hrvatskoj, međutim, nije problem samo članka 108. koji je izišao iz već čuvene radionice ministrice Nade Murganić.

Novi nacrt Obiteljskog zakona krije u sebi još bisera.

U praksi se, primjerice, pokazalo da se broj razvoda roditelja maloljetne djece bez posredovanja suda, uz njihov dogovor o daljnoj skrbi o djeci pri centru za socijalnu skrb, udvostručio. Sad to više neće biti moguće, razvod će se opet morati pokretati na sudu i sud će, a ne dogovor roditelja, donositi odluke.

Iz zakona je izbačen stavak kojim izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica, čime bi se praktično ukinula jednakost pravnih statusa ovih dviju zajednica i otvorio prostor za udar na istospolne zajednice kojima je izmjenom Ustava na referendumu uskraćena i teoretska mogućnost da se mogu zvati – bračnima. Zakon o životnom partnerstvu osoba u ovom trenutku nije na tapetu, ali je logičan drugi korak nakon izmjene Obiteljskog zakona, uostalom, u nizu njegovih odredbi se kaže kako se za stvari koje nisu definirane zakonom primjenjuju odredbe – Obiteljskog zakona.

Ima još – za razliku od dosad, posvajanje djeteta od strane izvabračnih drugova moguće je samo ako za to »postoje opravdani razlozi na strani djeteta«, čime se dodatno smanjuju prava izvanbračnih u odnosu na bračne zajednice. Jer, to valjda svi znaju, prosječno dijete više od svega na svijetu zanima imaju li mama i tata papir o tome da su vjenčani.

Diskriminacija kao politika

Ovakav diskriminatorni prijedlog Obiteljskog zakona teško da je samo nova ludorija ministrice Murganić, koja je prije nekoliko mjeseci skandalizirala javnost prijedlogom istog zakona po kojem je obitelj samo ona koju čine majka, otac i njihova djeca. Ovaj prijedlog nema te sporne definicije radi koje je i od premijera dobila po prstima, ali teško da je novi nacrt zakona pušten bez detaljnijeg dogovora unutar Vlade.

Dakle, ne ostane li promptno Murganić bez svoje fotelje, po svemu sudeći se radi o diskriminaciji kao politici Banskih dvora.

Otežavanjem razvoda, umanjivanjem prava izvanbračnih zajednica i ulaskom »vjerskih i filozofskih uvjerenja roditelja« u školske učionice time se ide na ruku klerikalnoj desnici zgroženoj zbog najave ratificiranja Istanbulske konvencije. A klerikalna desnica čini dobar dio bazena birača HDZ-a. Ako se taj potez gleda ispražnjen od bilo kakvog vrijednosnog sadržaja, kao čistu političku mehaniku, on bi mogao imati smisla jer bi zaustavio »krvarenje« HDZ-a zbog spora s Crkvom oko Istanbulske konvenciji i Plenković i njegovi bi ipak mogli biti doživljeni kao kakvi-takvi zaštitnici »naravnih vrijednosti« i »tradicije«. S druge strane, aktualne ludorije oko braka i obrazovanja bi teško sadašnje birače HDZ-a mogli baciti u zagrljaj HNS-u ili HSLS-u.

Međutim, političke poteze je pogrešno gledati ispražnjene od vrijednosnog sadržaja. Politika ipak nije mehanika. Teško je, uostalom, i zamisliti boljeg način mobilizacije suprotnog političkog pola od ovakvog udara na vrijednosti koje se već dugo vremena smatraju civilizacijskim dosegom. Porazno je, pak, za bilo kakvu sliku o Plenkoviću kao čovjeku koji kani modernizirati i svoju stranku i zemlju koju vodi da se ovakav prijedlog zakona uopće pojavio u javnosti.

Neke stvari su jednostavno sramotne.

Ali, mogu biti, ako nisi dovoljno oprezan, a ministrica Murganić to svakako nije bila i krajnje nepredvidivo nezgodne.

Jer... »roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima«.

Filozofsko uvjerenje, odnosno filozofsko tumačenje svijeta, međutim, jest i – marksizam.

Još jednom – marksizam.

I toga ima u članku 108. zakona Nade Murganić. Marksizam opet u hrvatskim školama?

Dragi Bož... Leteće špagetno čudovište, moli za nas.

 

novilist