Rastući jaz između ogromnog progresivnog bogatstva nekih i rastućeg iscrpljivanja nižih i srednjih slojeva čini se sve skandaloznijim.
Danas se bogatstvo sve više koncentrira u rukama bogate elite, izvještava Oxfam, koji je početkom godine objavio podatke za 2018. godinu i pokazuje kako 26 pojedinaca posjeduje bogatstvo ekvivalentno imovini 3,8 milijardi ljudi.
Nerazmjer raste iz godine u godinu, uz bogatstvo koje se s vremenom sve više i više gomila u rukama nekolicine. Samo pomislite da je imovina spomenuta u 2017. bila podijeljena među 46 milijardera. Ukratko, sve je manje ljudi ima sve više bogatstva.
Slučaj vlasnika Amazona, Jeffa Bezosa, koji je najbogatiji čovjek na svijetu s imovinom od 112 milijardi dolara, vrlo je znakovit. Prema Oxfamu, jedan posto njegove imovine ekvivalent je sredstvima zdravstvenog sektora Etiopije, zemlje s više od 100 milijuna stanovnika.
Ti “loši” računi zadivljujućim tempom rastu iz dana u dan. Dajući primjer, Bloomberg izvještava kako bogatstvo obitelji Walton, koja je vlasnik lanca supermarketa Walmart, raste brzinom od 4 milijuna dolara na sat, ukupno 100 milijuna dnevno.
Međutim, novi zaposlenik Walmarta prima minimalnu plaću od 11 dolara na sat.
S imovinom vrijednom 191 milijardu, Waltonovi se nalaze na prvom mjestu na listi 25 najbogatijih obitelji na svijetu, navodi Bloomberg. Sveukupno, najbogatije svjetske obitelji imaju 250 milijardi dolara više nego prošle godine.
Također bi se trebalo uzeti u obzir ono što piše Bloomberg bilježi i da popis ne uključuje skrivenu imovinu. Na primjer, Rockefelleri i Rothschildi koji, poput drugih obitelji koje nisu obuhvaćene u studiji, posjeduju kapital toliko „raširen“ da je nemoguće provjeriti, a još su bogatiji od Bezosa i Waltona.
Čak se i sustav oporezivanja, koji pruža brojne financijske poticaje za najbogatije klase, čini više nego neuravnotežen, što pokazuje studija dvojice profesora sa Sveučilišta u Berkeleyu, Emmanuela Saeza i Gabriela Zucmana.
Prema studiji, 2018. godine je 400 najbogatijih američkih obitelji plaćalo je čak niže porezne stope od onih iz srednje klase. To je posljedica famoznog poreznog rasterećenja Trumpove uprave.
Prema novom poreznom zakonu, prošle godine je američki milijarder platio porez od 23% na svoje prihode, dok je za radničku klasu određen porez od 24,2%. To je prvi put u povijesti Sjedinjenih Država da jr došlo do takve situacije.
Vijest, još više zbunjujuća, pokazuje da je nekontrolirani liberalizam definitivno ugrozio čak i poreznu „pravdu“, bilo u Sjedinjenim Američkim Državama ili negdje drugdje.
Maksimalne stope poreza na dohodak bogatim zemljama su dramatično pale tijekom stoljeća, od prosječnih poreznih odbitaka od 62% za osobe s višim prihodima u 1970., do prosjeka od 38% u 2013. godini, navodi Oxfam, bez podataka za 2018. godinu, osim za SAD.
Stoga slučajevi u kojima srednja klasa plaća više poreza od bogatih nisu nimalo rijetki.
Sve to potvrđuje kako je trenutni neoliberalni sustav u „bogatim“ zapadnim zemljama i onima gdje je nametnut, potpuno pogrešan, a on se temelji na aksiomu da se obogaćivanje pojedinaca automatski pretvara u rašireno bogatstvo svih slojeva. Ovakvu tvrdnju može izreći samo apsolutna neznalica ili plaćeni akademici da po starom skolastičkom modelu od korisne dogme stvore „istinu“, a tek onda prionu na rad i stvore doktrinu koja „dokazuje“ kako je ta istina neupitna i nesporna.
U stvarnosti, slobodno tržište ne može povećati opće blagostanje bez odgovarajućih zakona koji štite najslabije i koji reguliraju tu slobodnu trgovinu, jer će u protivnom biti sve jače eksponencijalno bogaćenje bogatih i sve više siromaha će postajati sve siromašniji.
logično
