Ne samo što je Kolinda Grabar-Kitarović u Argentini prekršila svoju predsjedničku prisegu kako će dužnost obavljati savjesno i odgovorno i »brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka RH«, nego je Hrvatsku još jednom nepotrebno uvukla u diplomatski skandal s nesagledivim posljedicama
Hoće li na kraju svoje južnoameričke turneje predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović posjetiti i momke iz Brazila koji su upravo tamo nakon Drugog svjetskog rata »tražili i našli prostor slobode u kojemu su mogli svjedočiti svoje domoljublje«, saznat ćemo na blagdan svetog Josipa.
Već sada tog sveca, zaštitnika Hrvatske i obje Amerike, valja pozvati upomoć kada se zbrajaju rezultati još jednog međunarodnog debakla hrvatske predsjednice. Ne samo što je Kolinda Grabar-Kitarović u Argentini prekršila svoju predsjedničku prisegu kako će dužnost obavljati savjesno i odgovorno i »brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka RH«, odšutjevši grubi i sramotni napad svojih emigrantskih domaćina na taj isti Ustav RH na kojem je držala ruku i zavjetovala se svojom čašću, već je svojim solidariziranjem s ustaškom prošlošću i neskrivenim proustaškim stremljenjima Tomislava Frkovića i ekipe Hrvatsku još jednom nepotrebno uvukla u diplomatski skandal s nesagledivim posljedicama.
Reakcija Efraima Zuroffa, koji hrvatsku predsjednicu podsjeća da ako je ponosna »na sve generacije Hrvata koje su došle u Argentinu«, onda je očito ponosna i na »zloglasne ustaške ratne zločince poput Ante Pavelića, Eugena Dide Kvaternika, Dinka Šakića, Nade Šakić, Ive Rojnice, Vinka Nikolića i Franje Nevistića«, nije packa samo Kolindi Grabar-Kitarović, već šamar cijeloj Hrvatskoj. Niti je Zuroff usamljeni pojedinac, zna se što svijetu znači i predstavlja njegova funkcija ravnatelja centra »Simon Wiesenthal«, niti je to što govori samo ono do čega drže Židovi i država Izrael, niti iz tih istih krugova i SAD-a prvi put predsjednici i Hrvatskoj stižu upozorenja o neprihvatljivoj politici povijesnog revizionizma.
Da stvar bude gora, reakcija predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na Zuroffovo retoričko pitanje potječu li njezine izjave »iz divljenja ustašama ili iz neznanja o bijegu«, kako Zuroff opetovano pokušava nametnuti »kolektivnu stigmu Hrvatskoj, hrvatskom narodu i hrvatskom iseljeništvu, uključujući i argentinske Hrvate«, samo ju je još dublje povukla u bespuća povijesnih neozbiljnosti. Predsjedničina suporotiva kako su »tumačenja o veličanju NDH promašena« naprosto ne stoji dok ona sama stoji kraj čovjeka koji otvoreno veliča tu istu NDH, slaveći je svakog 10. travnja, u društvu ljudi koji od nje ultimativno traže brisanje ZAVNOH-a i antifašizma iz Ustava. Šutnja Kolinde Grabar-Kitarović koja se već iskazala mičući iz svoje rezidencije bistu pobjedničkog vojskovođe Drugog svjetskog rata, kojeg kao takvog priznaje cijeli slobodoljubivi svijet, Josipa Broza Tita, može značiti samo slaganje s onim što su joj njezini domaćini poručili i što su od nje kao predsjednice zatražili.
A izjednačavanje hrvatskih antifašista i fašista i njihove povijesne uloge u Drugom svjetskom ratu značilo bi ne samo stigmu i kolektivnu odgovornost hrvatskog naroda, već i priznanje kolektivne krivnje za počinjene zločine! Ako to predsjednica ne razumije i šutke prihvaća da se pred njom ustaški prekraja Ustav RH, onda joj Tomislav Frković može recitirati ne samo »Hrvatsku« partizanskog pjesnika Drage Ivaniševića, već i »Jamu« Ivana Gorana Kovačića.
novilist
