[caption id="attachment_44177" align="alignleft" width="470"] Foto: ebrod[/caption]
U jednoj od svojih priča legendarni profesor Toldi piše:“ Crni križ se nalazio na zakošenom ćošku, uz visoku ciglom zidanu ogradu pivovare Dombović ( koja je kasnije postala podružnica sarajevske pivovare, a poslije Drugog svjetskog rata na mjestu izbombardirane pivovare bilo je poduzeće Prevoz. Postavljen na kamenom postolju bio je jednostavni željezni križ i pred njim niža željezna ograda sa šiljcima, a još ranije ogradica od drvenih letvica...“
Danima bi mogao čitati, prepisivati i učiti napamet ono što Toldi baštini, bilježi, čuva od zaborava i dijeli s drugima jer samo veliki ljudi nesebično dijele znanje i informacije bez straha da će to netko zloupotrijebiti i izvući korist budući je sve, prolazno i kratkotrajno jedino sjećanja i pokoji zapis ostaju vječno. Neki su opet toliko ljubomorni i zajedljivi da i sjećanja ne žele podijeliti pa u miru istražnog zatvora ili bježeći od pravde i zakona uživaju u njima misleći kako su samo oni pametni , a svi ostali uzaludno troše vrijeme i novac pričajući i pišući „gluposti“. Bilo kako bilo grad koji ima likove poput spomenutog profesora ne bi se trebao stidjeti prošlosti, mogao bi bezbrižno uživati u sadašnjosti i ležerno planirati budućnost. Naravno, uvijek ima tipova koji ne misle tako, uživaju i forsiraju nakaradne i nepotrebne stvari, bune se , negoduju i svađaju. Dobro je ako su takvi u manjini, loše ako su u većini, a tragikomično ako su u apsolutnoj većini pa još i na vlasti, što je slučaj u mnogim gradovima u Hrvatskoj.
Iz prvog ulomka najzanimljiviji je podatak da je Brod nekada imao pivovaru koja je utemeljena 1870. godine i bila u vlasništvu stanovitog Zeinera.Tvrtka Dombović ju je kupila 1900. Godine te kasnije prodala Sarajevskoj pivari. Uglavnom , pivo se u brodu proizvodilo do 1932. Ako se doda da je stari Brod imao i nekoliko pecara u kojima se proizvodila žesta ( Pahany, Kop,Kohn ) sa otkupnim postajama za šljive i drugo voće u Brodskom Stupniku, Trnjanima, Oriovcu, Sibinju, Podvinju i Donjim Andrijevcima. Uz tradicionalnu orijentiranost Brodskog kotara na vinogradarstvo i uzgoj sorti kao što su kadarka, rizling i burgundac dolazimo do spoznaje da je Brod početkom prošlog stoljeća igrao važnu ulogu u proizvodnji i potrošnji alkoholnih pića. Danas je priozvodnja slabašna, a što se potrošnje tiče ona je solidna, ali potpuno krivo usmjerena. Većinom se piju Heineken, Stock,Jegermaister i drugorazredni makedonski i južnoafrički kiseliši jer su pakovani u buteljke i nude se već za 14,99 kn.
O alkoholu bi bogao satima. Vratimo se Crnom križu koji je neki dan ponovno osvanuo na starom mjestu. Točnu godinu njegova postavljanja još nije utvrdio ni profesor Toldi ,pa kako bi onda to netko drugi mogao učiniti. Bio je izmješten i čuvan u dvorištu župne crkve , a da se nije ni znalo da je to originalni „Crni križ“ koji je prema kazivanju najstarijih stanovnika u izvornom obliku podignut i postavljen da štiti Brod i brođane od kuge i ostalih pošasti staroga doba. Hodočastili su mu stanovnici okolnih ulica i obližnjih sela ( Vrba, Ruščica ), održavali ga, kitili cvijećem i palili svijeće pa čak i onda kada križa nije bilo na svome prirodnom mjestu. To se najbolje vidi iz žargonske priče koja se odnosi na taj dio grada gdje čak i klinci koji su rođeni tek nedavno na pitanje : „ Gdje stanuješ ?“ ponosno odgovaraju : „kod Crnog križa“. Na žalost u njihovim životima,a da toga nisu ni svjesni, mnogo više prisutno je crnilo, a mnogo manje simbol križa. Za nas provincijalce Crni krž je bio oduvijek nešto apstraktno i imaginarno te veći dio života o tome nismo ni razmišljali kao uostalom ni o starom Graniku ili Janje mlinu,ali kada je prije nekoliko godina zaživjela inicijativa MO „J.J. Strossmayer“ te krstopuće konačno vraćeno na svoje mjesto svima nam je bilo drago, ali radost je kratko trajala. Nepoznati vandali odlomili su i polupali znamenitu brodsku relikviju i spomenik kulture iskazavši pri tome izrazito nisku razinu inteligencije, neosjećajnost i nebrigu zadvši pri tome sociolozima i psihijatrima i čuvarima reda dodatni posao da probaju objasniti taj gnjusan čin. Da li je moguće da ga je netko prodao u staro željezo da kupi djeci kruha i salame ? Jesm li zaista toliko jadni i ogorčeni ? No bilo kako bilo od prošlog petka Crni križ je ponovo na starom mjestu. Ponosno stoji i služi građanima te svjedoči o događajima koji idu dalje i dokazuju da ima dobrih ljudi.
Jedan od njih je i Darko Tomić – Togy koji o Crnom križu i ostalim brodskim znamenitostima zna sve. Govori , podučava, istražuje , nesebično sudjeluje i daje od sebe koliko god može te na taj način demantira sve one koji ga povezuju samo sa prvim djelom ove priče (CH₃CH₂OH ). „ Čuj stari reći ću ti sve o Crnom križu i inicijativi obitelji Božić da se izradi njegova replika i postavi na staro mjesto, ali uz uvjet da ih ne spominješ jer ljudi žele ostati anonimni“
Naravno, nisam mogao udovoljiti tom zahtjevu jer spominjući u svojim kolumnama svakakve gluposti i bedastoće najmanje što možemo učiniti za umirovljene profesore iz škole Vladimir Nazor je da im kažemo hvala i poželimo da nam je više takvih sugrađana.
U jednoj od svojih priča legendarni profesor Toldi piše:“ Crni križ se nalazio na zakošenom ćošku, uz visoku ciglom zidanu ogradu pivovare Dombović ( koja je kasnije postala podružnica sarajevske pivovare, a poslije Drugog svjetskog rata na mjestu izbombardirane pivovare bilo je poduzeće Prevoz. Postavljen na kamenom postolju bio je jednostavni željezni križ i pred njim niža željezna ograda sa šiljcima, a još ranije ogradica od drvenih letvica...“
Danima bi mogao čitati, prepisivati i učiti napamet ono što Toldi baštini, bilježi, čuva od zaborava i dijeli s drugima jer samo veliki ljudi nesebično dijele znanje i informacije bez straha da će to netko zloupotrijebiti i izvući korist budući je sve, prolazno i kratkotrajno jedino sjećanja i pokoji zapis ostaju vječno. Neki su opet toliko ljubomorni i zajedljivi da i sjećanja ne žele podijeliti pa u miru istražnog zatvora ili bježeći od pravde i zakona uživaju u njima misleći kako su samo oni pametni , a svi ostali uzaludno troše vrijeme i novac pričajući i pišući „gluposti“. Bilo kako bilo grad koji ima likove poput spomenutog profesora ne bi se trebao stidjeti prošlosti, mogao bi bezbrižno uživati u sadašnjosti i ležerno planirati budućnost. Naravno, uvijek ima tipova koji ne misle tako, uživaju i forsiraju nakaradne i nepotrebne stvari, bune se , negoduju i svađaju. Dobro je ako su takvi u manjini, loše ako su u većini, a tragikomično ako su u apsolutnoj većini pa još i na vlasti, što je slučaj u mnogim gradovima u Hrvatskoj.
Iz prvog ulomka najzanimljiviji je podatak da je Brod nekada imao pivovaru koja je utemeljena 1870. godine i bila u vlasništvu stanovitog Zeinera.Tvrtka Dombović ju je kupila 1900. Godine te kasnije prodala Sarajevskoj pivari. Uglavnom , pivo se u brodu proizvodilo do 1932. Ako se doda da je stari Brod imao i nekoliko pecara u kojima se proizvodila žesta ( Pahany, Kop,Kohn ) sa otkupnim postajama za šljive i drugo voće u Brodskom Stupniku, Trnjanima, Oriovcu, Sibinju, Podvinju i Donjim Andrijevcima. Uz tradicionalnu orijentiranost Brodskog kotara na vinogradarstvo i uzgoj sorti kao što su kadarka, rizling i burgundac dolazimo do spoznaje da je Brod početkom prošlog stoljeća igrao važnu ulogu u proizvodnji i potrošnji alkoholnih pića. Danas je priozvodnja slabašna, a što se potrošnje tiče ona je solidna, ali potpuno krivo usmjerena. Većinom se piju Heineken, Stock,Jegermaister i drugorazredni makedonski i južnoafrički kiseliši jer su pakovani u buteljke i nude se već za 14,99 kn.
O alkoholu bi bogao satima. Vratimo se Crnom križu koji je neki dan ponovno osvanuo na starom mjestu. Točnu godinu njegova postavljanja još nije utvrdio ni profesor Toldi ,pa kako bi onda to netko drugi mogao učiniti. Bio je izmješten i čuvan u dvorištu župne crkve , a da se nije ni znalo da je to originalni „Crni križ“ koji je prema kazivanju najstarijih stanovnika u izvornom obliku podignut i postavljen da štiti Brod i brođane od kuge i ostalih pošasti staroga doba. Hodočastili su mu stanovnici okolnih ulica i obližnjih sela ( Vrba, Ruščica ), održavali ga, kitili cvijećem i palili svijeće pa čak i onda kada križa nije bilo na svome prirodnom mjestu. To se najbolje vidi iz žargonske priče koja se odnosi na taj dio grada gdje čak i klinci koji su rođeni tek nedavno na pitanje : „ Gdje stanuješ ?“ ponosno odgovaraju : „kod Crnog križa“. Na žalost u njihovim životima,a da toga nisu ni svjesni, mnogo više prisutno je crnilo, a mnogo manje simbol križa. Za nas provincijalce Crni krž je bio oduvijek nešto apstraktno i imaginarno te veći dio života o tome nismo ni razmišljali kao uostalom ni o starom Graniku ili Janje mlinu,ali kada je prije nekoliko godina zaživjela inicijativa MO „J.J. Strossmayer“ te krstopuće konačno vraćeno na svoje mjesto svima nam je bilo drago, ali radost je kratko trajala. Nepoznati vandali odlomili su i polupali znamenitu brodsku relikviju i spomenik kulture iskazavši pri tome izrazito nisku razinu inteligencije, neosjećajnost i nebrigu zadvši pri tome sociolozima i psihijatrima i čuvarima reda dodatni posao da probaju objasniti taj gnjusan čin. Da li je moguće da ga je netko prodao u staro željezo da kupi djeci kruha i salame ? Jesm li zaista toliko jadni i ogorčeni ? No bilo kako bilo od prošlog petka Crni križ je ponovo na starom mjestu. Ponosno stoji i služi građanima te svjedoči o događajima koji idu dalje i dokazuju da ima dobrih ljudi.
Jedan od njih je i Darko Tomić – Togy koji o Crnom križu i ostalim brodskim znamenitostima zna sve. Govori , podučava, istražuje , nesebično sudjeluje i daje od sebe koliko god može te na taj način demantira sve one koji ga povezuju samo sa prvim djelom ove priče (CH₃CH₂OH ). „ Čuj stari reći ću ti sve o Crnom križu i inicijativi obitelji Božić da se izradi njegova replika i postavi na staro mjesto, ali uz uvjet da ih ne spominješ jer ljudi žele ostati anonimni“
Naravno, nisam mogao udovoljiti tom zahtjevu jer spominjući u svojim kolumnama svakakve gluposti i bedastoće najmanje što možemo učiniti za umirovljene profesore iz škole Vladimir Nazor je da im kažemo hvala i poželimo da nam je više takvih sugrađana.
