Sve aktualne stvari pomalo idu na živce, osim grozničavih pokušaja da uđem u trag najnovijem video uradku Tine Katanić, koju su informatički vunderkinzi po principu „zobi i kandžije“ uspješno sklonili sa interneta na neku, meni za sada, nepoznatu lokaciju. To što je lijepo, smiješno, zabavno i relaksirajuće, što je od Boga i prirode (dobro možda ima malo silikona) nam sklanjaju, a uporno guraju njuške Klema, Šukera, Glogoškog, Blattera i ostalih istaknutih boraca za pravdu i dobrobit čovječanstva. Više vrijedi Tinine tri minute nego sve ostale tlapnje, kuknjave i dokazivanja o poštenju i nepravdi koja kod nas, a u posljednje vrijeme i u FIFA-i, uvijek zahvati one koji imaju novaca.
Da se razumijemo: istinskim braniteljima svaka čast i hvala im za Hrvatsku koju smo svi skupa stvarali. Doduše ne sa lopatama i krampovima kao što su partizani stvarali FNRJ i SFRJ nego sa puškama, iskaznicama i svjedocima da nismo bili u Njemačkoj 1991. Iako se nakićeni Đuro i Klemm, i ne znajući, bore i za moje interese pa traže da u braniteljsku sumu uđu i pripadnici Narodne zaštite RH te ravnopravno sudjeluju u podijeli kolača koji dijeli HZZMO, hvala im na tome, ali radije ne bih bio u koži gospodina Glogoškog, a još manje gospodina Klemma jer mi se čini kao škrt čovjek. Mogao je donijeti premijeru i ministrima jagoda pa da lijepo zobaju dok pregovaraju. Ili da je sve skupa pozvao u goste kako bi zajednički obrali jedan Slatnički hrušt dok iznose svoje argumente u dobroj vjeri.
Kakva smo država najbolje se može zaključiti iz izjave ministra Matića koji kaže, da se ne boji za svoju obitelj, za sedam dana skinuo bi 150 000 lažnih invalida, branitelja ili penzionera. Time dokazuje da nitko tamo ne priča u dobroj vjeri nego dobro štiteći interese svojih pozicija, opozicija i prihoda. Da ima 15 „lažnih“ bilo bi normalno, a da ih je 150 bilo bi zabrinjavajuće, da ih je 1500 bilo bi razočaravajuće, da ih je 15000 bilo bi smiješno, a 150000 je užasno, ali i realno. Užasno zato što je i to premalo jer nas koji smo prolupali, a sudjelovali smo u obrani Domovine ima još, a realno nama koji nemamo posla, plaće ni prihoda ništa ni ne treba. Što bi rekao Bora, četnik, Đorđević:
Stoga, Đuro je u pravu kad kaže:“ Revizija ne dolazi u obzir jer će se samo multiplicirati troškovi zdravstva i raznoraznih komisija, a sve će ostati isto, zahvaljujući raznim rubalama, dragunima, babićima. Ovi promoćudniji već sad umjesto da idu u šator dati podršku stvoriteljima Domovine kojih je svakim danom sve manje, prebijaju se po bolnicama skupljajući dokumentaciju, operirajući melanome, izmišljajući i umišljajući ciste na spolnim organima, vadeći krajnike ili jednostavno bolujući od bolesti kojima dijagnozu ne može uspostaviti ni Dr. House.
Odkada se javljam za „Nogometplus“ portal odlučio sam da neću više daviti „periskopce“ sa temama o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, ali ne mogu zaobići predsjednika HNS, Šukera koji kaže da korupcije ima svagdje u svijetu izdvajajući pri tome Njemačku i Austriju te time dokazujući koliko je dobro informiran, odnosno da ne vidi dalje od nosa kada ne spominje organizaciju u kojoj predsjeda Davor Šuker, lično i osobno. Ili možda korupcije u našem nogometu nema? Daj Bože. Ali onda ja nikada neću postati Andrew Jennings, britansko-škotski, novinar koji je 13 godina istraživao koruptivne radnje u krovnoj nogometnoj organizaciji i uvelike doprinjeo da se mafijaškoj hobotnici podrežu krakovi i razbije glava te konačno uvidi: „Gdje smo tu mi?
Čim su FBI istražitelji počeli sužavati krug osumnjičenih oko „švajcarskog pijanca“, ovaj je bio primoran da podnese ostavku unatoč svježe dobivenim izborima na kojima je sve bilo pošteno i transparentno, kao i u našem ŽNS BPŽ, uostalom. To je bio signal da se pravi nogometaši i nogometni funkcioneri (Figo, Beckham, Platini,Pele i mnogi drugi) odmah oglase i osude nečasne poslove i samog Blattera unatoč istražnim radnjama, presumpciji nevinosti, odnosno krivnje, unatoč mogućnošću utjecaja na svjedoke i pravnim lijekovima. Šalje mu se poruka:“ Dobro bajo, tvrdiš da nije bilo korupcije. E, ajd´ dokaži.“
Dok kod nas Merzelicu, Bandića ili Kalmetu ne smiješ ni spomenuti, a kamoli pogledati budući da nisu pravomoćno osuđeni, a to bi moglo biti za 15-ak godina. Jer oni imaju pravo tužiti za sramoćenje, navini su dok im se ne dokaže krivnja, optužnica im nije dobro napisana, a mogu se i jednostavno naljutiti pa što ćemo onda. Tako da na kraju nacional-satrapa Sanadera možemo pomalo i žaliti. Mnogi su mu se divili kako je pametan i naočit, a ispao je najveća budala jer evo već treće ljeto čuči u prdekani dok će neki u hotel, neki u šator, a neki ko zna gde.
Da se razumijemo: istinskim braniteljima svaka čast i hvala im za Hrvatsku koju smo svi skupa stvarali. Doduše ne sa lopatama i krampovima kao što su partizani stvarali FNRJ i SFRJ nego sa puškama, iskaznicama i svjedocima da nismo bili u Njemačkoj 1991. Iako se nakićeni Đuro i Klemm, i ne znajući, bore i za moje interese pa traže da u braniteljsku sumu uđu i pripadnici Narodne zaštite RH te ravnopravno sudjeluju u podijeli kolača koji dijeli HZZMO, hvala im na tome, ali radije ne bih bio u koži gospodina Glogoškog, a još manje gospodina Klemma jer mi se čini kao škrt čovjek. Mogao je donijeti premijeru i ministrima jagoda pa da lijepo zobaju dok pregovaraju. Ili da je sve skupa pozvao u goste kako bi zajednički obrali jedan Slatnički hrušt dok iznose svoje argumente u dobroj vjeri.
Kakva smo država najbolje se može zaključiti iz izjave ministra Matića koji kaže, da se ne boji za svoju obitelj, za sedam dana skinuo bi 150 000 lažnih invalida, branitelja ili penzionera. Time dokazuje da nitko tamo ne priča u dobroj vjeri nego dobro štiteći interese svojih pozicija, opozicija i prihoda. Da ima 15 „lažnih“ bilo bi normalno, a da ih je 150 bilo bi zabrinjavajuće, da ih je 1500 bilo bi razočaravajuće, da ih je 15000 bilo bi smiješno, a 150000 je užasno, ali i realno. Užasno zato što je i to premalo jer nas koji smo prolupali, a sudjelovali smo u obrani Domovine ima još, a realno nama koji nemamo posla, plaće ni prihoda ništa ni ne treba. Što bi rekao Bora, četnik, Đorđević:
“ Ne brinem se moju decu ima ko da rani.
Ranit će ih mladi partizani“
Stoga, Đuro je u pravu kad kaže:“ Revizija ne dolazi u obzir jer će se samo multiplicirati troškovi zdravstva i raznoraznih komisija, a sve će ostati isto, zahvaljujući raznim rubalama, dragunima, babićima. Ovi promoćudniji već sad umjesto da idu u šator dati podršku stvoriteljima Domovine kojih je svakim danom sve manje, prebijaju se po bolnicama skupljajući dokumentaciju, operirajući melanome, izmišljajući i umišljajući ciste na spolnim organima, vadeći krajnike ili jednostavno bolujući od bolesti kojima dijagnozu ne može uspostaviti ni Dr. House.
Odkada se javljam za „Nogometplus“ portal odlučio sam da neću više daviti „periskopce“ sa temama o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, ali ne mogu zaobići predsjednika HNS, Šukera koji kaže da korupcije ima svagdje u svijetu izdvajajući pri tome Njemačku i Austriju te time dokazujući koliko je dobro informiran, odnosno da ne vidi dalje od nosa kada ne spominje organizaciju u kojoj predsjeda Davor Šuker, lično i osobno. Ili možda korupcije u našem nogometu nema? Daj Bože. Ali onda ja nikada neću postati Andrew Jennings, britansko-škotski, novinar koji je 13 godina istraživao koruptivne radnje u krovnoj nogometnoj organizaciji i uvelike doprinjeo da se mafijaškoj hobotnici podrežu krakovi i razbije glava te konačno uvidi: „Gdje smo tu mi?
Čim su FBI istražitelji počeli sužavati krug osumnjičenih oko „švajcarskog pijanca“, ovaj je bio primoran da podnese ostavku unatoč svježe dobivenim izborima na kojima je sve bilo pošteno i transparentno, kao i u našem ŽNS BPŽ, uostalom. To je bio signal da se pravi nogometaši i nogometni funkcioneri (Figo, Beckham, Platini,Pele i mnogi drugi) odmah oglase i osude nečasne poslove i samog Blattera unatoč istražnim radnjama, presumpciji nevinosti, odnosno krivnje, unatoč mogućnošću utjecaja na svjedoke i pravnim lijekovima. Šalje mu se poruka:“ Dobro bajo, tvrdiš da nije bilo korupcije. E, ajd´ dokaži.“
Dok kod nas Merzelicu, Bandića ili Kalmetu ne smiješ ni spomenuti, a kamoli pogledati budući da nisu pravomoćno osuđeni, a to bi moglo biti za 15-ak godina. Jer oni imaju pravo tužiti za sramoćenje, navini su dok im se ne dokaže krivnja, optužnica im nije dobro napisana, a mogu se i jednostavno naljutiti pa što ćemo onda. Tako da na kraju nacional-satrapa Sanadera možemo pomalo i žaliti. Mnogi su mu se divili kako je pametan i naočit, a ispao je najveća budala jer evo već treće ljeto čuči u prdekani dok će neki u hotel, neki u šator, a neki ko zna gde.
