Češki ministar obrane, Martin Stropnicki, rekao je kako njegova zemlja ne želi imati prisutnost stranih NATO trupa na svom teritoriju. Njegova izjava dolazi u vrijeme kada brojne NATO članice na prostoru Istočne Europe primaju dodatne NATO trupe zbog navodnih opasnosti od Rusije.Stropnicki, rođen 1956. u Pragu, je inače u Češkoj također poznat i glumac, redatelj, glazbenik i pisac, a od siječnja ove godine obnaša dužnost ministra obrane. Bio je češki ambasador u Italiji i Portugalu 90-ih godina, a 1998. obnašao je funkciju ministra kulture.U razgovoru za Reuters Stropnicki ističe kako se njegova zemlja protivi dolasku bilo kojih stranih trupe te kako one mogu ući u zemlju isključivo ako ih pozove Prag. Kao jedan od argumenata istaknuo je uspomene na prisutnost sovjetske vojske u Češkoj tijekom perioda tzv. "Normalizacije".
"Mi jako dobro znamo što je prisutnost stranih vojnih trupa te kako je to problem. Ja pripadam generaciji za vrijeme koje je tu bilo 80,000 sovjetskih trupa u vrijeme "Normalizacije" i to je još uvijek psihološki problem", rekao je.
Gušenje Praškog Proljeća kao argument protiv militarizma?
Podsjetimo, Stropnicki se ovdje referira na sovjetsku invaziju tadašnje socijalistilke Čehoslovačke u kolovozu 1968. U operaciji zvanoj "Dunav" oko 500,000 vojnika iz Varšavskog pakta, točnije iz SSSR-a i njihovih tadašnjih saveznika Mađarske, Bugarske i Poljske, ušlo je u Čehoslavačku kako bi silom zaustavili Praško Proljeće i političku liberalizaciju koju je predvodio tadašnji slovački političar Alexander Dubček.
108 ljudi je ubijeno, a oko 500 ih je ranjeno. Liberalizacijske reforme su zaustavljene te je ojačana uloga KPČ-a (Komunistička Partija Čehoslovačke). Ova invazija postala je poznata i pod nazivom "Brežnjeva Doktrina".Nakon invazije sovjetske trupe ostale su u Čehoslovačkoj sve do 1991., a od 1969. do 1987. na snazi je bio tzv. proces "Normalizacije", tj. proces eliminacije svih Dubčekovih reformi i povratak na "staro".
Rumunjska i Albanija su odbile sudjelovati u invaziji na Čehoslovačku, a Albanija je nakon napada i izašla iz Varšavskog pakta. Tadašnja Istočna Njemačka trebala je sudjelovati u napadu, no njihovo sudjelovanje otkazano je u posljednji trenutak.
Imajući u vidu ove povijesne okolnosti, razumljivo je kako mnogi stanovnici današnje Češke odbacuju stranu vojnu prisutnost, očito uključujući i ministra obrane Stropinskog koji tvrdi kako je Češka spremna sudjelovati u proširenoj suradnji, vojnim vježbama, ali ne i u davanju svog prostora za prisutnost stranih trupa. "Podizanje prisutnosti NATO-a na našem teritoriju kroz razne modifikacije, da, ali kada je riječ o konkretnim vojnim jedinicama, poprilično sam skeptičan", rekao je.
Češka, NATO i otpor stanovnika
Njegovi komentari su u koliziji s nedavnim izjavama vrhovnog zapovjednika NATO snaga, generala Philipa Breedlovea, koji je rekao kako NATO mora imati trajnu vojnu prisutnost na prostoru istočne Europe zbog tenzija s Rusijom oko Ukrajine.
Za razliku od Češke, Poljska je već zatražila dodatnu NATO vojnu prisutnost na svom teritoriju. Češke vlasti možda bi učinile isto, ali otpor javnosti daleko je snažniji. Podsjetimo, prethodna administracija desnog centra poduprijela je plan SAD-a da se radar, u sklopu američkog raketnog štita, postavi u Češku, no javnost je takvu ideju snažno odbila. Aktualna vlast lijevog centra u Pragu nije toliko sklona Washingtonu te je SAD u međuvremenu, barem za sada, i odustao od plana.
Gledajući njihovo članstvo u NATO-u u retrospektivi, Češka - koja je postala članica saveza 1999. zajedno s Poljskom i Mađarskom - poslala je manje vojne skupine u Irak i Afganistan za vrijeme tamošnjih NATO operacija, no nisu ni približno dosegli razinu vojne potrošnje od 2% BDP-a koju NATO "sugerira" (Zašto je tih 2% toliko važno za NATO? Opširnije u ovom tekstu: John Kerry lobira hladnoratovskom retorikom: "Naše globalno vodstvo je ugroženo zbog Ukrajine, moramo zaustaviti Putinovu Rusiju, a NATO članice moraju povećati obrambeno izdvajanje na najmanje 2% BDP-a")
Prag trenutačno izdvaja svega 1,08% BDP-a za obranu, a sudeći prema političkoj debati u zemlji, na tim razinama će i ostati bez obzira na aktualnu krizu u Ukrajini.
Po pitanju aktualne krize Češka zauzima autentičan stav u skladu s vlastitim nacionalnim interesima. Otpor prema dolasku NATO-ovih trupa dakako ne predstavlja pro-ruski stav, štoviše, ministar obrane Stropnicki u drugim izjavama optužio je Rusiju za "informacijski rat" u Europi po pitanju njihove politike i ciljeva prema Ukrajini.
"Mi jako dobro znamo što je prisutnost stranih vojnih trupa te kako je to problem. Ja pripadam generaciji za vrijeme koje je tu bilo 80,000 sovjetskih trupa u vrijeme "Normalizacije" i to je još uvijek psihološki problem", rekao je.
Gušenje Praškog Proljeća kao argument protiv militarizma?
Podsjetimo, Stropnicki se ovdje referira na sovjetsku invaziju tadašnje socijalistilke Čehoslovačke u kolovozu 1968. U operaciji zvanoj "Dunav" oko 500,000 vojnika iz Varšavskog pakta, točnije iz SSSR-a i njihovih tadašnjih saveznika Mađarske, Bugarske i Poljske, ušlo je u Čehoslavačku kako bi silom zaustavili Praško Proljeće i političku liberalizaciju koju je predvodio tadašnji slovački političar Alexander Dubček.
108 ljudi je ubijeno, a oko 500 ih je ranjeno. Liberalizacijske reforme su zaustavljene te je ojačana uloga KPČ-a (Komunistička Partija Čehoslovačke). Ova invazija postala je poznata i pod nazivom "Brežnjeva Doktrina".Nakon invazije sovjetske trupe ostale su u Čehoslovačkoj sve do 1991., a od 1969. do 1987. na snazi je bio tzv. proces "Normalizacije", tj. proces eliminacije svih Dubčekovih reformi i povratak na "staro".
Rumunjska i Albanija su odbile sudjelovati u invaziji na Čehoslovačku, a Albanija je nakon napada i izašla iz Varšavskog pakta. Tadašnja Istočna Njemačka trebala je sudjelovati u napadu, no njihovo sudjelovanje otkazano je u posljednji trenutak.
Imajući u vidu ove povijesne okolnosti, razumljivo je kako mnogi stanovnici današnje Češke odbacuju stranu vojnu prisutnost, očito uključujući i ministra obrane Stropinskog koji tvrdi kako je Češka spremna sudjelovati u proširenoj suradnji, vojnim vježbama, ali ne i u davanju svog prostora za prisutnost stranih trupa. "Podizanje prisutnosti NATO-a na našem teritoriju kroz razne modifikacije, da, ali kada je riječ o konkretnim vojnim jedinicama, poprilično sam skeptičan", rekao je.
Češka, NATO i otpor stanovnika
Njegovi komentari su u koliziji s nedavnim izjavama vrhovnog zapovjednika NATO snaga, generala Philipa Breedlovea, koji je rekao kako NATO mora imati trajnu vojnu prisutnost na prostoru istočne Europe zbog tenzija s Rusijom oko Ukrajine.
Za razliku od Češke, Poljska je već zatražila dodatnu NATO vojnu prisutnost na svom teritoriju. Češke vlasti možda bi učinile isto, ali otpor javnosti daleko je snažniji. Podsjetimo, prethodna administracija desnog centra poduprijela je plan SAD-a da se radar, u sklopu američkog raketnog štita, postavi u Češku, no javnost je takvu ideju snažno odbila. Aktualna vlast lijevog centra u Pragu nije toliko sklona Washingtonu te je SAD u međuvremenu, barem za sada, i odustao od plana.
Gledajući njihovo članstvo u NATO-u u retrospektivi, Češka - koja je postala članica saveza 1999. zajedno s Poljskom i Mađarskom - poslala je manje vojne skupine u Irak i Afganistan za vrijeme tamošnjih NATO operacija, no nisu ni približno dosegli razinu vojne potrošnje od 2% BDP-a koju NATO "sugerira" (Zašto je tih 2% toliko važno za NATO? Opširnije u ovom tekstu: John Kerry lobira hladnoratovskom retorikom: "Naše globalno vodstvo je ugroženo zbog Ukrajine, moramo zaustaviti Putinovu Rusiju, a NATO članice moraju povećati obrambeno izdvajanje na najmanje 2% BDP-a")
Prag trenutačno izdvaja svega 1,08% BDP-a za obranu, a sudeći prema političkoj debati u zemlji, na tim razinama će i ostati bez obzira na aktualnu krizu u Ukrajini.
Po pitanju aktualne krize Češka zauzima autentičan stav u skladu s vlastitim nacionalnim interesima. Otpor prema dolasku NATO-ovih trupa dakako ne predstavlja pro-ruski stav, štoviše, ministar obrane Stropnicki u drugim izjavama optužio je Rusiju za "informacijski rat" u Europi po pitanju njihove politike i ciljeva prema Ukrajini.
Izvor: advance
