Naš odlučan otpor stvaranju novog plemstva i restauraciji kvazifeudalizma jedini je mogući odgovor farfollama i njihovim ignorantskim primitivnim sluganima koji nas već predugo direktno “u zdrav mozak“.
“Čovjek nikada nije dovoljno oprezan u odabiru svojih neprijatelja“ rekao je Oscar Wilde. Moto genijalnog Spinoze bio je Caute (“Oprezno“). Veliki filozof je taj moto čak dao ugravirati na svoj prsten. Kant je smatrao kako je “strpljenje snaga slabih, a nestrpljenje slabost jakih“. Ali ima vremena, poput sadašnjeg, kada jednostavno više nema prostora za čekanje i daljnje “mudrovanje“, kada postaje nužno odgovoriti na pitanje: “Dokle još?“
Farfolla
Prema Rječniku španjolskog jezika (DLE) Kraljevske španjolske akademije (RAE) riječ „farfolla“ ima dva glavna značenja. Prvo: označava omotač klipa kukuruza (po domaću – „komušina“), drugo: označava nešto što (izvana) izgleda impresivno, pompozno, ali zapravo (iznutra) ne vrijedi puno ili je skroz „prazno“ i bezvrijedno. U svakodnevnom, kolokvijalnom govoru “farfolla“ označava razmetljivu, bezvrijednu osobu koja se hvali govoreći glupe ili besmislene stvari (bez obzira na svoju poziciju u društvenoj hijerarhiji).
Otužna službena AP-ova Hrvatska je zemlja koja je ad interim na poslu služenja ratnom poglavici, kidnaperu i ubojici šefova suverenih država, otimaču tuđih teritorija, Ludom Šeširdžiji – Vrhovnom Farfolli
Cjelokupni život kao da postaje privid, a istina njegova najveća žrtva. Zbog toga španjolski povjesničar Alfonso Goizueta i može kazati da “neprijatelj istine nije laž, već privid istine“. (La Vanguardia – 15.12.2025.) Danas je politika prepuna “komušina političara“, farfolla (“izvana gladac – iznutra jadac“) koji se komforno kreću unutar lažne slike stvarnosti, u prostoru namjerno proizvedenog simulkruma, privida i neznanja koji nas sprječavaju da dosegnemo stvarnu prirodu svijeta i nas samih. Zvući gotovo nadrealno, ali da bismo eventalno dosegli istinu o nama i našem “zapadnom svijetu“ možda nam jedino može pomoći brahmanistička filozofija u kojoj je Maya personifikacija iluzije, obmane i opsjene u kojoj se stvarni svijet lažno predočuje i prikriva postajući tako pravi raj za blefere svih vrsta.
Mad Hatter
“Doslovni Ludi Šeširdžija je zadužen za najmoćniju naciju na Zemlji“ tvrdi Tom Engelhardt (Common Dreams, 17. 02. 2026.) govoreći o Donaldu Trumpu. On je svojevrsni farfolla s obzirom na količinu (opasnih) besmislica koje dnevno proizvede. Ukoliko filozofija originalnog Ludog Šeširdžije iz Alisinih avantura u zemlji čudesa podrazumijeva oslobađanje misli kroz “lijepu besmislicu“ koja dovodi u pitanje linearno vrijeme i društvenu logiku onda ta vrsta kaotične “razumnosti ludila“ na obrnut način krasi američkog predsjednika (i ne samo njega) što nas, po Engelhardtu, vodi direktno ka mundijalnoj apokalipsi. I sve to dok dijabolični multimilijarderski tehno-lovaš (inače Trumpov osobni idejni guru) Peter Thiel kruži po svijetu propovijedajući o povratku Antikrista, ne videći da je on već tu ispred njegovog vlastitog nosa u trampiziranoj varijanti Ludog Šeširdžije čije besmisleno uvjerenje da je Vrijeme “osoba“ a ne mjera (u kojoj je sam zaglavio) za razliku od originala nije niti malo “lijepa“ a njegova ludost još manje “razumna“. Američki Ludi Šeširdžija, naravno, ima svoju sljedbu, sektu koja mu uliznički podilazi. Njenih križara ne fali ni kod nas. Uglavnom se bore kontra “lijevih utvara“ koje vide u svima koji oni nisu. Tako su u listopadu prošle godine te spodobe u Dubrovniku sazvale svoju spiritističku seansu koju neinventivno nazvaše Make Europe Great Again igrajući se provincijske Trumpove MAGA-e. Od tamo je karikaturalna mega-hrvatina zvana Stephen Bartulica svojim falšetom piskutavo prijetila: “Ljevičari, bolje zašutite, završit ćete kao Antifa (u Americi). Dosta je ljevičarskih besmislica i političke korektnosti“. Che cretino!
Kolakes
Sva bijeda procesa komodifikacije politike koji je politička uvjerenja i ljudsku čast pretvorio u robu otpravivši smisao te javne djelatnosti na samo dno društvene septičke jame manifestirala se u Hrvatskoj kao prizemno trgovačka “vrdoljakovština“, “sauchizam“ ili “banlizacija“, sasvim svejedno. Logika tržišne isplativosti kvantificirala je i samu ljudsku dušu. I ona je na kraju dobila svoju cijenu kao i svaka druga roba na rasprodaji ljudskog dostojanstva i smisla zajedničkog života u suvremenoj političkoj zajednici kojoj tako često licemjerno tepamo da je tobože zasnovana na demokraciji i (da ne bogohulimo)… na umu.
Logika tržišne isplativosti kvantificirala je i samu ljudsku dušu. I ona je na kraju dobila svoju cijenu kao i svaka druga roba na rasprodaji ljudskog dostojanstva
Osobna korist je postala suprema lex koji osmišljava političke napore i motivira dobar dio naših moralno neosjetljivih sugrađana da se upusti u avanturu bavljenja politikom. Takav ljudski materijal nužno treba Vođu. U njemu oni temelje sav svoj smisao, pošto su sami po sebi besmisleni jer u svom praznom biću nemaju ama baš ništa osim bolesnog talenta da služe drugima (moćnima) i izraženog nagona da tlače sve one koji su “ispod njih“. Stari su Grci takav ljudski moralni otpad koji je svoj neugodni smrad pokušavao prikriti obiljem parfema laskanja i najprizemnijeg ulizništva Vođama, bez ikakve sposobnosti i namjere kritičkog promišljanja – s prezirom nazivali kolakes. Mi ih jednostavno zovemo: kloaka.
King Trump je postao pravi idol jedne takve zaudarajuće sljedbe ali, bogami, ne fali ni Hrvatskoj slične vrste društvene patologije koja uspješno proizvodi naše autohtone, domaće “trumpiće“, “japajakala“, “branitelje tradicije“ i “nacionalne turbozaštitnike“ koji, sve pjevajući slatku “EU pjesmu“, odškrinuše vrata zadomspremaškog mraka uz pljesak svoje crne apsitičke pastve kolakesa, njihove “kloake“. Naravno, sve to puno nezgrapnije, provincijalnije, skromnije, slabije prikriveno i manje pompozno od bučnog shawa američkog Ludog Šeširdžije ali sasvim primjereno potrebama našeg domaćeg političkog ološa.
Kosmetikos
Ljudi se vole kititi. Gizdavost kao da je nekima prirođena. Stari su Grci one koji su se volili kititi povezivali s pojmom kozmetikos (kosmeo = ukrašavati, dotjerivati se). Američki Ludi Šeširdžija nije nikakav izuzetak. Naprotiv. Ne samo da se voli kititi najrazličitijim priznanjima i eptetima, nego je nesebično spreman svoj lik pokloniti drugima. Pa neka im on svima ukras bude. Naime, iako američki savezni zakon ne dozvoljava da se živući predsjednik pojavi na njihovoj valuti, američka kovnica novca će izdati prigodni zlatnik namijenjen obilježavanju 250. rođendana Amerike 4. srpnja s likom predsjednika Donalda Trumpa (sa šakama stisnutim o stol). Američka kovnica još mora dati dimenzije (komisija koju je predložio Trump prethodno smijenivši kompletnu staru, predlaže da kovanica bude što veća, do 7,6 cm promjera, iako četvrt dolara ima promjer manji od 2,5 cm) a onda će ministar financija Scott Bessent, u skladu sa svojim diskrecijskim pravom, odobriti kovanje. Nekidan (25. 3.) je Trump primio prvu nagradu America First Award koju mu je na godišnjoj večeri za prikupljanje sredstava Nacionalnog republikanskog kongresnog odbora uručio predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson, koji je rekao da je ova nagrada stvorena imajući predsjednika na umu. Ona dolazi nekoliko mjeseci nakon što je Ludi Šeširdžija u prosincu 2025.g. “osvojio“ prvu FIFA-inu (oprosti im Bože!) “nagradu za mir“. Koliko li je samo taj ratotvorac krvavih ruku žudio da se okiti medaljom Nobelove nagrade za mir, koju mu na kraju ne dodijeliše. Ali zato mu je venezuelanska ljubiteljica američke vojne intervencije na vlastitu zemlju i čudnovata dobitnica Nobelove nagrade za mir Maria Corina Machado u siječnju ove godine uliznički darovala vlastitu “zlatnu medalju za mir“ da ovaj kolosalni ratni razarač i ljubitelj nepoštivanja međunarodnog prava njome dekorira zid svog Ovalnog ureda u Bijeloj kući. Ali ni to se nije desilo prvi put u povijesti. Naime, još je 1943.godine norveški književnik i ljubitelj nacizma Knut Hamsun poklonio svoju Nobelovu medalju (za književnost) svom idolu, Hitlerovom monster ministru propagande, dr Josephu Goebelsu. Reklo bi se: slična klapa, isti običaji!
A vole li se naši kloaka-političari dekorirati? Boluju li oni od kosmetikosa? Pa bome, boluju, ali u puno skromnijoj varijanti. Oni su, reklo bi se, nekakva “diplomoažudna klapa“. Vole se i oni kititi. Najviše pate (čudima nikad kraja) za diplomama gombista, tjelovježbača, gimnastčara… štono bi se reklo fiskulturnika. Pa neka je kulture u našoj politici – pa makar ona bila i fizička kad već nije neka druga, kompleksnija. Donijela je ova klapa tako u Saboru i Zakon o hrvatskom jeziku s kojim se još uvijek srčano gomba. Reklo bi se: zasad bez većih uspjeha!
Cadáveres Indisciplinados
Dana 15. veljače, na šesdesetu obljetnicu smrti Camila Torresa Restrepa, u dupke punoj kapeli Cristo Maestro de la Universidad Nacional de Colombia bila je predviđena svečanost koja bi označila svojevrstan povijesni kraj. Trebala se održati misa i otvoriti kosturnica u kojoj će konačno počivati posmrtni ostaci ovog svećenika, sociologa, ljevičara i gerilskog borca koji je pao u borbi 1966. godine kao pripadnik Ejército de Liberación Nacional. Ali drama nije okončana. Dan ranije, Nacioalni institut za pravnu medicinu i forenzičke znanosti izvijestio je da još ne može definitivno potvrditi identitet posmrtnih ostataka. Legendarni svećenik, jedan od najperspektivnijih sociologa svoje generacije i otac koncepta amor eficaz (“djelotvorne ljubavi“), ideje da bi kršćansko milosrđe trebalo prevesti u strukturne transformacije društva jer je politika, i na kraju revolucija, za njega bila logičan nastavak kršćanske etike, Camilo Torres – tako još uvijek nije našao svoj mir. Ostao je jedan od bezbrojnih cadáveres indisciplinados (“nediscipliniranih leševa“) kako u Latinskoj Americi zovu one koji ne počivaju u miru, lutajući krhkom kolektivnom savješću univerzalne ljudske zajednice koja svakodnevno proizvodi nove “nespokojne pokojnike“ u rasponu od Ukrajine, Gaze, Irana, Libanona pa sve do Afrike, i gotovo svakog kutka naše planete koja ekološki izmrcvarena i silovana izdiše ostavljajući po sebi mrtvu djecu, starce, žene, muškarce, nemoćne i sve nezaštićene žrtve molohovskih apetita gospodara svijeta.
Da bismo eventalno dosegli istinu o nama i našem “zapadnom svijetu“ možda nam jedino može pomoći brahmanistička filozofija u kojoj je Maya personifikacija iluzije, obmane i opsjene
A gdje je tu Hrvatska? Navodno proeuropska, “civilizirana“, Lijepa Naša je među onim državama koje su u Ujedinjenim Narodima glasale kontra primirja (“proizvodnje mrtvih“) u Gazi, čiji AP-ov omiljeni kafilerijski ministar-milijunaš osuđuje napadnuti Iran, a ne one koji su ga, kršeći sva moguća međunarodna prava, napali. Otužna službena AP-ova Hrvatska je zemlja koja je ad interim na poslu služenja ratnom poglavici, kidnaperu i ubojici šefova suverenih država, otimaču tuđih teritorija, Ludom Šeširdžiji – Vrhovnom Farfolli (“Kuba je sljedeća“) i genocidnom Bloody Bibiju – pa smo se tako nekidan (25.b3.) ponovo služinčadski osramotila ne podržavši rezoluciju Opće skupštine UN-a kojom se trgovina robljem osuđuje kao “najteži zločin protiv čovjačanstva“. Rezolucija je prihvaćena s 123 glasa za, 3 protiv i 52 suzdržana. Ima li uopće granica i kraja ovako bijedne politike?!
Herofobija
Bivši predsjednik HDZ-a Split i saborski zastupnik Petar Škorić rođen je 1972. godine, dvadeset godina poslije mene, u Rošnjačama (Bosna i Hercegovina). Ja sam rođen 1952. u Splitu (Hrvatska) poput mojih predaka – stotine godina unazad. Petar je danas moj sugrađanin koji se očito još uvijek privikava na grad. Inače ne bi tvrdio kako partizani nikada nisu oslobodili Split od nikoga (Dalmacija danas, 14. 2. 2025.), iako su ga ustaše onomad za Pavelićeva vakata bile poklonili svojim talijanskim gazdama, a partizani vratili nazad samom sebi i Hrvatskoj. Ovaj iluminirani Rošnjačanin gudi bez da trepne okom kako je legendarni Splićanin Miljenko Smoje bio “mali sluga velikog zla“ (Dalmacija danas, 21. 10. 2025.). Inače, državna centrala HDZ-a nalazi se baš na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu. Partizanski general Franjo Tuđman u Ustav RH je vlastitom rukom zapisao da je antifašizam temelj hrvatske državnosti. Čak je uveo i državni praznik, Dan antifašističke borbe. Ali uzalud. Naš rošnjačanski Cicero odlučno kaže: jok! Taj film nećete u gledati u tom vašem Splitu! Nedam da se išta imenuje Trgom žrtava fašizma i kvit. To ja đavliji “biljig“.
U skladu s takvim HDZ “europejstvom“ nekidan je (27. 3.) Petar “sa svojima“ na gradskoj Komisiji za imena ulica, trgova i spomenika uz indignaciju odbio prijedlog imenovanja Trga žrtava fašizma u Splitu. Vjerojatno jedan drugi gigant hadezeovske misli “anti-antifašizma“ i AP-ov proteže Mislav Herman sada zavidi “bistrom vitezu“ Škoriću. Neka, i treba. Da je Božje pravde, pa da je Trump za ova dva Salamune nekim čudom ranije čuo, već bi oni sjedili u Bijeloj, a ne u ovoj “ludoj“ kući.
Je li Hrvatska zaista danas “luda kuća“? Konkurencija je velika. Svjetska. Možda se mi u toj mundijalnoj gužvi i kaosu želimo ovako maleni i nebitni skriti, ali nas raskrinkava ona Frommova misao: „Činjenica da milijuni ljudi dijele iste poroke ne čini te poroke vrlinama: činjenica da dijele toliko grešaka ne čini te greške istinama: a činjenica da milijuni ljudi dijele iste oblike mentalne patologije ne čini te ljude normalnima.“ (Psicoanális de la Sociedad Contemporánea, Fondo de Cultura 1956.g.). Dobrodošli u novi svjetski poredak! Chris Hedges kaže: “Klaunovi ubojice… idoti. Preuzeli su uzde vlasti kako bi provodili svoje sulude zacrtane vizije dok pljačkaju državu radi vlastitog bogatstva.“ (The Chris Hedges Report, 19. 3. 2026.) Pankaj Mishra u svojoj knjizi Svijet nakon Gaze govori o tome kako smo “predugo svjedočili brutalnom masovnom pokolju, znajući da su ga osmislili (ljudi) koji su ga predstavili kao kolektivnu, legitimnu, pa čak i humanu nužnost“ i kako je “utjecaj ovog ponovnog izlaganja neobično modernom zlu – zlu koje su u postmodernom dobu činili samo psihopatski pojedinci….neizmjeran. Moralni ponor s kojim se suočavamo također je neshvatljiv“ (Voces del Mundo, 16. 3.2026.). Ili da mi ipak povjerujemo AP-ovoj brižnoj EU vedeti Željani Zovko koja briselski guguće: „Stalno se govori o izgladnjivanju Gaze, ali ne vidim da je itko gladan…“ (Jutarnji list, 23. 5. 2024.)
Epsteinovi dosjei razotkrili su do kraja svu dubinu gnjileži, amoralnosti i okrutnosti vladajućeg neronolikog ološa koji glumata elitu tlačeći, razarajući i vampirski sisajući sve sokove života iz ostatka svijeta. Orwell je u svom romanu 1984 pisao kako će “uvijek postojati opijenost moći, sve veća i sve suptilnija. Uvijek, u svakom trenutku, postojati će… osjećaj gaženja bespomoćnog neprijatelja. Ako želiš sliku budućnosti, zamisli čizmu koja gazi po ljudskom licu… zauvijek“. Jedini naš smislen odgovor može biti otpor, pa ma koliko nas to koštalo. Izgubiti samo možemo nametnuto sluganstvo i vječnu strepnju.
Herofobija (“chero“, grčki = sreća) je iracionalan strah od uživanja u životu i sreći. On nam je nametnut programiranom proizvodnjom osjećaja naše nebitnosti i prihvaćanja psihologije bespogovornog podaništva obogotvorenim, prividno onostranim, a u stvarnosti toliko prizemnim, ovostranim i realno bezvrijednim, ispodprosječnim “kvazielitama“. U Sjedinjenim Državama je 28. ožujka održano preko 3 300 prosvjednih okupljanja pod geslom No Kings (“Nema kraljeva“). Jer naš odlučan otpor stvaranju novog plemstva i restauraciji kvazifeudalizma jedini je mogući odgovor….. kako svjetskim tako i domaćim potkapacitiranim apističkim silnicima, farfollama i njihovim ignorantskim primitivnim sluganima koji nas već predugo tako nonšalantno direktno “u zdrav mozak“. Dokle još!?
