"Želio sam ispričati priču i sirijskoj revoluciji, ali me ta revolucija izdala", po dolasku u zračnu luku Ciampino u Rimu je izjavio novinar talijanskog dnevnog lista La Stampa Domenico Quirico, kojega su zajedno s Pierrom Piccininom, belgijskim novinarom iz lista Le Soir, više od pet mjeseci u zatočeništvu držali ekstremisti iz brigade Abu Ammar u Siriji, prenosi RAI News.
Domenico Quirico i Pierre Piccinin su krajem travnja zarobljeni u okolici Al-Qussayra gdje su se zatekli kako bi svijetu prenijeli 'istinu o demokratskoj pobuni u Siriji' koju su zdušno podržavali sve dok se osobno nisu uvjerili o čemu je zapravo riječ. Početkom travnja su u dogovoru s predstavnicima 'sirijske oporbe' u Siriju ušli preko Libanona i već nakon nekoliko tjedana im se gubi svaki trag. Nakon što je talijansko ministarstvo vanjskih poslova doznalo kako se Quirico i Piccinin nalaze u zatočeništvu jedne od ekstremističkih frakcija među sirijskim pobunjenicima na Sirijsku nacionalnu koaliciju je vršen pritisak što je na kraju rezultiralo njihovim oslobađanjem i dvojica novinara su prije nekoliko dana oslobođeni i doputovali u zračnu luku Ciampino u Rimu.
Domenico Quirico u Tunisu po završetku Arapskog proljeća kojega je vatreno zagovarao jednako kao i pobunu u Siriji
Domenico Quirico: "Želio sam ispričati revoluciju, ali me ona izdala i nema sekularne revolucije kao što je bila u početku"
Quirico i Piccinin ne kriju kako su razočarani onim što su vidjeli i samo su potvrdili ono što je već svima poznato: među sirijskim pobunjenicima glavnu riječ vode islamski ekstremisti i frakcije Al-Qaede, a tzv. 'Slobodna sirijska vojska' nema nikakvog utjecaja na zbivanja na bojnom polju, niti u područjima koja nisu po nadzorom vladinih snaga.
'U Siriji više postoji sekularna revolucija kao što je to bilo u početku u Aleppu. Ovo sada se pretvorilo u nešto sasvim drugo. Ovih nekoliko mjeseci kao da sam živio na drugoj planeti. Pobunjenici su prema nama bili izrazito okrutni i ovo je strašno iskustvo', izjavio je Domenico Quirico novinarima po povratku u domovinu.
Domenico Quirico i talijanska ministrica vanjskih poslova Emma Bonino 09. rujna u zračnoj luci Ciampino u Rimu
Pierre Piccinin: "Pobuna u Siriji je degenerirala i sada je vode ekstremisti - umno poremećeni ljudi, a ne islamisti"
Belgijanac Pierre Piccinin je ranije također bio oduševljen 'sirijskom revolucijom', ali sada tvrdi kako su 'samo na početku pobunjenici bili demokratski pokret, no ubrzo je nestao pozitivni duh revolucije'.
'U ovim dramatičnim okolnostima sada svi gledaju kako bi izvukli što veću osobnu korist. Kako nije došlo do otvorene podrške zapada, revolucionarni pokret su postepeno preuzeli islamistički ekstremisti, a njima su se pridružile i manje marginalne skupine, kao i kriminalne bande iz cijele regije', tvrdnju belgijskog novinara prenosi AFP.
'U Siriji je situacija degenerirala i više nema nikakvih ideala. Njima nije stalo do revolucije. Sve što čine je da pljačkaju stanovništvo i svaka skupina pokušava ostvariti što veću prednost na terenu. Nas su zarobile postrojbe Slobodne sirijske vojske i predali ekstremistima iz brigade Abu Ammar koji su nas kao zapadnjake i kršćane ponižavali i tretirali kao životinje. Iako se pozivaju na učenje Brigade Farouq, ti su ljudi umno poremećeni i za njih bi se prije moglo reći da su banditi, nego islamisti', izjavio je Pierre Piccinin.
"Teško mi je to reći, ali mi moralna dužnost nalaže da kažem ono što znam: Assad nije koristio sarin u Damasku!"
Posebnu pažnju je privukla izjava Pierra Piccinina koji je u intervjuu za belgijsku RTL televiziju izjavio 'kako Assad nije koristio kemijsko oružje u predgrađu Damaska 21. kolovoza 2013'.
'Teško mi je to reći jer sam Slobodnu sirijsku vojsku bezuvjetno i zdušno podržavao u pravednoj borbi za demokraciju, ali moralna dužnost mi nalaže da kažem ono što znam: Bashar Al-Assad nije koristio sarin u predgrađu Damaska', tvrdi Pierre Piccinin.
Pierre Piccinin za belgijski RTL" "Teško mi je to reći ali Assad nije odgovoran za kemijski napad"
Izjavu Pierra Piccinina je komentirao i talijanski novinar Domenico Quirico koji zna o čemu je riječ, no dodaje 'kako ne želi nikoga kriviti, niti ikoga amnestirati' za kemijski napad u Damasku, za kojega nije ni znao da se dogodio dok nisu čuli razgovor trojice pobunjenika na engleskom jeziku.
'U zatočeništvu nismo znali ništa o onome što se događa u Siriji, niti smo znali za kemijski napad u Damasku. Jednog dana smo u sobi u kojoj su nas držali zatočene kroz poluotvorena vrata čuli konverzaciju koju su putem Skypea na engleskom jeziku vodila trojica ljudi kojima ne znam ime. Jedan se ranije predstavio kao general FSA, drugog nisam nikada vidio, a o trećem, koji je bio umrežen putem Skypea, nismo znali ništa. U razgovoru su rekli kako je u dvije četvrti u Damasku izveden napad kemijskim oružjem, te kako je operacija zamišljena kao provokacija da bi se zapad odlučio na vojnu intervenciju u Siriji. U razgovoru su rekli kako je broj mrtvih pretjeran. Ja ne znam da li je istina to što su govorili i ničim ne mogu to potvrditi, kao niti kredibilitet ljudi koji su tu konverzaciju vodili', za La Stampu piše Domenico Quirico.
Ova vijest bi se mogla svrstati u dio medijskog rata u kojem se ne štede ni riječi, ni sredstava, ali ono što budi pozornost je činjenica da je ipak riječ o novinarima koji su se svojim radom u protekle dvije godine pokazali kao vatreni zagovornici 'demokratskih promjena u Siriji' i koji imaju određeni kredibilitet u novinarskom svijetu. (Analiza: tvrdnje bez dokaza kao sastavni dio informacijskog rata po pitanju kemijskog napada u okolici Damaska)
Iako je točno da se ne može utvrditi identitet otmičara i sve što postoji je kredibilitet dvojice novinara koji su prepričali konverzaciju, ipak se postavlja pitanje zbog čega bi pobunjenici razgovarali na engleskom jeziku ili bolje rečeno: s kim su točno razgovarali?
Domenico Quirico je po povratku bio jasan: 'Želio je ispričati priču o jednoj revoluciji, ali ga je ta revolucija izdala!'. Jedan od paradoksa je taj što ga je u zračnoj luci Ciampino dočekala talijanska ministrica vanjskih poslova Emma Bonino, koja bez obzira na sve i dalje podržava i vjeruje u Sirijsku nacionalnu koaliciju.
U raznolikoj pobunjeničkoj galaksiji u Siriji islamski ekstremisti i ogranci Al Qaede potpuno marginarizirali tzv "Slobodnu sirijsku vojsku"
Brojni analitičari upozoravaju kako sirijska 'oporba' nije monolitni blok koji se suprotstavlja 'Assadovoj diktaturi', a sad su dobili potvrdi onih koji su tu revoluciju i sami zagovarali. Treba naglasiti kako između različitih frakcija nekada i ne postoje jasne granice i svakodnevne su pojave da pobunjenici prelaze iz jedne skupine u drugu, da bi se potom opet vratili tamo gdje su prije pripadali. Teško je o strukturi skupina koje se bore protiv vladinih napraviti točnu procjenu i precizno tvrditi koliko koja pobunjenička skupina ima boraca i koliki je utjecaj svake od njih na pobunu u Siriji. Pozivajući se na obavještajne podatke i one koji pristiži s terena, analitičari tvrde kako broj boraca tzv. 'Slobodne sirijske vojske' nikako nije 80 000 boraca, kako tvrde čelnici 'sirijske oporbe' i zapovjednik FSA general Salim Idris, nego je u njihovi redovima najviše 50 000 ljudi, od kojih opet mnogi prelaze na stranu raznih ektremističkih frakcija i ogranaka Al Qaede, kao što su Al-Nusra Front i ISIS.
Glavne pobunjeničke skupine koje nisu dio FSA mahom imaju religiozni karakter i sve su (više ili manje) pod utjecajem radikalnih klerika s Arapskog poluotoka. Među najutjecajnijima su salafisti iz Sirijskog islamskog fronta i skupina Ahrar Al-Sham, organizacija koja vodi pobunu sjeveru Sirije, potom u Idlibu, Aleppu i Hami.
Iako svi znaju kako to naprosto nije istina, John Dana Stuster je u članku za Foreign Policy izjavio 'kako je većina pobunjeničkih skupina pod zapovjedništvom Vrhovnog vojnog vijeća (Supreme Military Council) utemeljenog u prosincu 2012. na čijem je čelu general Idrss, te kako njima upravlja Sirijsko nacionalno vijeće'.
Unutar SMC također postoje razne frakcije od kojih je najjači Sirijski islamski oslobodilački front (SILF), za kojega Stuster tvrdi da je 'najumjerenija islamistička skupina u Siriji'.
Osim ovih skupina tu su i frakcije Al Qaede; Al-Nusra Front kojeg vodi Abu Mohammed Al-Julani i ISIS (Islamic State of Iraq and the Levant) kojeg vodi Abu Bakr Al-Baghdadi o kojima ne treba posebno trošiti riječi. (Velika analiza terorizma u Siriji: od bombaških napada do smaknuća zarobljenika - Tko su zapravo Jabhat al-Nusra?)
Struktura pobunjeničkih skupina u Siriji od kojih su neke samo formalno pod zapovjedništvom Vrhovnog vojnog vijeća (SMC)
Al-Nusra Front i ogranak Al Qaede 'Islamic State of Iraq and Syria' objavili rat svim ostalim pobunjeničkim skupinama, čak i Brigadi Farouq i Nasr
Prije nekoliko mjeseci je na pritisak zapada tzv. 'Slobodna sirijska vojska' morala objaviti rat ekstremistima iz Al-Nusra Fronta, što je rezultiralo sporadičnim sukobima između 'dobrih' i 'loših' terorista u Siriji. Međutim, jučer su Al-Nusra Front i ogranak Al Qaede 'Islamic State of Iraq and Syria' (ISIS) otišli korak dalje i objavili rat svim ostalim pobunjeničkim skupinama u Siriji, a posebno Brigadi Farouq i Brigadi Nasr.
Reuters navodi kako je sirijska Al Qaeda optužila pobunjenike iz Brigade Farouq i Nasr 'da su surađivali s režimom i da se nisu odazvali pozivu na opću ofenzivu protiv vladinih snaga u Aleppu'.
'Naše su mete suradnici režima, Shabbiha – prorežimska milicija, ali i oni koji su napali pripadnike Islamske države - posebice Brigada Farouq i Nasr. Njihova uloga u borbi i kukavičko ponašanje je više puta dokazano', stoji u priopćenju ogranka Al Qaede u Siriji.
Navodno su pobunjenici iz Brigade Farouq i Nasr pomagali sirijskoj vojsci u sukobu u Aleppu u kojem je poginulo dvoje zapovjednika ISIS-a, vijest u koju je teško povjerovati, ali je, uzevši u obzir kaos na terenu, ne treba olako ni zanemariti.
Na kraju se postavlja pitanje gdje je u Siriji sekularna oporba ako sve pobunjeničke skupine u određenoj mjeri, a neke krajnje ekstremno, zagovaraju islamizaciju zemlje? Gdje su završili ljudi koji su sudjelovali u nekoliko dana u početku tzv. 'Sirijskog proljeća' za koje se doista moglo tvrditi kako ne propagiraju rigidnu interpretaciju islama, niti su pripadali pokretima kao npr. Muslimansko bratstvo, a o Al Qaedi da i ne govorimo. Ukoliko tih Sirijaca više nema, koga onda predstavlja sirijska oporba u egzilu koja je 'odlučila imenovati premijera vlade čija bi zadaća bila uspostaviti civilnu vlast na teritoriju koji nije pod nadzorom režimskih snaga' i to na onom teritoriju na kojem brojne pobunjeničke frakcije umjesto 'civilnih vlasti' jednostavno provedu rigidnu interpretaciju šerijata.
Talijanski i belgijski novinari Domenico Quirico i Pierre Piccinin su se uvjerili kako u Siriji više postoji nikakva sekularna revolucija i da pobunu vode ekstremisti ili bande kriminalaca. Cijeli svijet to zna osim nekoliko ljudi koji ne žele znati i koji, na žalost, još uvijek kroje sudbinu cijelog svijeta, uz njihove poslušnike iz Sirijske nacionalne koalicije i Vijeća.
Izvor: Advance
Domenico Quirico i Pierre Piccinin su krajem travnja zarobljeni u okolici Al-Qussayra gdje su se zatekli kako bi svijetu prenijeli 'istinu o demokratskoj pobuni u Siriji' koju su zdušno podržavali sve dok se osobno nisu uvjerili o čemu je zapravo riječ. Početkom travnja su u dogovoru s predstavnicima 'sirijske oporbe' u Siriju ušli preko Libanona i već nakon nekoliko tjedana im se gubi svaki trag. Nakon što je talijansko ministarstvo vanjskih poslova doznalo kako se Quirico i Piccinin nalaze u zatočeništvu jedne od ekstremističkih frakcija među sirijskim pobunjenicima na Sirijsku nacionalnu koaliciju je vršen pritisak što je na kraju rezultiralo njihovim oslobađanjem i dvojica novinara su prije nekoliko dana oslobođeni i doputovali u zračnu luku Ciampino u Rimu.
Domenico Quirico u Tunisu po završetku Arapskog proljeća kojega je vatreno zagovarao jednako kao i pobunu u Siriji
Domenico Quirico: "Želio sam ispričati revoluciju, ali me ona izdala i nema sekularne revolucije kao što je bila u početku"
Quirico i Piccinin ne kriju kako su razočarani onim što su vidjeli i samo su potvrdili ono što je već svima poznato: među sirijskim pobunjenicima glavnu riječ vode islamski ekstremisti i frakcije Al-Qaede, a tzv. 'Slobodna sirijska vojska' nema nikakvog utjecaja na zbivanja na bojnom polju, niti u područjima koja nisu po nadzorom vladinih snaga.
'U Siriji više postoji sekularna revolucija kao što je to bilo u početku u Aleppu. Ovo sada se pretvorilo u nešto sasvim drugo. Ovih nekoliko mjeseci kao da sam živio na drugoj planeti. Pobunjenici su prema nama bili izrazito okrutni i ovo je strašno iskustvo', izjavio je Domenico Quirico novinarima po povratku u domovinu.
Domenico Quirico i talijanska ministrica vanjskih poslova Emma Bonino 09. rujna u zračnoj luci Ciampino u Rimu
Pierre Piccinin: "Pobuna u Siriji je degenerirala i sada je vode ekstremisti - umno poremećeni ljudi, a ne islamisti"
Belgijanac Pierre Piccinin je ranije također bio oduševljen 'sirijskom revolucijom', ali sada tvrdi kako su 'samo na početku pobunjenici bili demokratski pokret, no ubrzo je nestao pozitivni duh revolucije'.
'U ovim dramatičnim okolnostima sada svi gledaju kako bi izvukli što veću osobnu korist. Kako nije došlo do otvorene podrške zapada, revolucionarni pokret su postepeno preuzeli islamistički ekstremisti, a njima su se pridružile i manje marginalne skupine, kao i kriminalne bande iz cijele regije', tvrdnju belgijskog novinara prenosi AFP.
'U Siriji je situacija degenerirala i više nema nikakvih ideala. Njima nije stalo do revolucije. Sve što čine je da pljačkaju stanovništvo i svaka skupina pokušava ostvariti što veću prednost na terenu. Nas su zarobile postrojbe Slobodne sirijske vojske i predali ekstremistima iz brigade Abu Ammar koji su nas kao zapadnjake i kršćane ponižavali i tretirali kao životinje. Iako se pozivaju na učenje Brigade Farouq, ti su ljudi umno poremećeni i za njih bi se prije moglo reći da su banditi, nego islamisti', izjavio je Pierre Piccinin.
"Teško mi je to reći, ali mi moralna dužnost nalaže da kažem ono što znam: Assad nije koristio sarin u Damasku!"
Posebnu pažnju je privukla izjava Pierra Piccinina koji je u intervjuu za belgijsku RTL televiziju izjavio 'kako Assad nije koristio kemijsko oružje u predgrađu Damaska 21. kolovoza 2013'.
'Teško mi je to reći jer sam Slobodnu sirijsku vojsku bezuvjetno i zdušno podržavao u pravednoj borbi za demokraciju, ali moralna dužnost mi nalaže da kažem ono što znam: Bashar Al-Assad nije koristio sarin u predgrađu Damaska', tvrdi Pierre Piccinin.
Pierre Piccinin za belgijski RTL" "Teško mi je to reći ali Assad nije odgovoran za kemijski napad"
Izjavu Pierra Piccinina je komentirao i talijanski novinar Domenico Quirico koji zna o čemu je riječ, no dodaje 'kako ne želi nikoga kriviti, niti ikoga amnestirati' za kemijski napad u Damasku, za kojega nije ni znao da se dogodio dok nisu čuli razgovor trojice pobunjenika na engleskom jeziku.
'U zatočeništvu nismo znali ništa o onome što se događa u Siriji, niti smo znali za kemijski napad u Damasku. Jednog dana smo u sobi u kojoj su nas držali zatočene kroz poluotvorena vrata čuli konverzaciju koju su putem Skypea na engleskom jeziku vodila trojica ljudi kojima ne znam ime. Jedan se ranije predstavio kao general FSA, drugog nisam nikada vidio, a o trećem, koji je bio umrežen putem Skypea, nismo znali ništa. U razgovoru su rekli kako je u dvije četvrti u Damasku izveden napad kemijskim oružjem, te kako je operacija zamišljena kao provokacija da bi se zapad odlučio na vojnu intervenciju u Siriji. U razgovoru su rekli kako je broj mrtvih pretjeran. Ja ne znam da li je istina to što su govorili i ničim ne mogu to potvrditi, kao niti kredibilitet ljudi koji su tu konverzaciju vodili', za La Stampu piše Domenico Quirico.
Ova vijest bi se mogla svrstati u dio medijskog rata u kojem se ne štede ni riječi, ni sredstava, ali ono što budi pozornost je činjenica da je ipak riječ o novinarima koji su se svojim radom u protekle dvije godine pokazali kao vatreni zagovornici 'demokratskih promjena u Siriji' i koji imaju određeni kredibilitet u novinarskom svijetu. (Analiza: tvrdnje bez dokaza kao sastavni dio informacijskog rata po pitanju kemijskog napada u okolici Damaska)
Iako je točno da se ne može utvrditi identitet otmičara i sve što postoji je kredibilitet dvojice novinara koji su prepričali konverzaciju, ipak se postavlja pitanje zbog čega bi pobunjenici razgovarali na engleskom jeziku ili bolje rečeno: s kim su točno razgovarali?
Domenico Quirico je po povratku bio jasan: 'Želio je ispričati priču o jednoj revoluciji, ali ga je ta revolucija izdala!'. Jedan od paradoksa je taj što ga je u zračnoj luci Ciampino dočekala talijanska ministrica vanjskih poslova Emma Bonino, koja bez obzira na sve i dalje podržava i vjeruje u Sirijsku nacionalnu koaliciju.
U raznolikoj pobunjeničkoj galaksiji u Siriji islamski ekstremisti i ogranci Al Qaede potpuno marginarizirali tzv "Slobodnu sirijsku vojsku"
Brojni analitičari upozoravaju kako sirijska 'oporba' nije monolitni blok koji se suprotstavlja 'Assadovoj diktaturi', a sad su dobili potvrdi onih koji su tu revoluciju i sami zagovarali. Treba naglasiti kako između različitih frakcija nekada i ne postoje jasne granice i svakodnevne su pojave da pobunjenici prelaze iz jedne skupine u drugu, da bi se potom opet vratili tamo gdje su prije pripadali. Teško je o strukturi skupina koje se bore protiv vladinih napraviti točnu procjenu i precizno tvrditi koliko koja pobunjenička skupina ima boraca i koliki je utjecaj svake od njih na pobunu u Siriji. Pozivajući se na obavještajne podatke i one koji pristiži s terena, analitičari tvrde kako broj boraca tzv. 'Slobodne sirijske vojske' nikako nije 80 000 boraca, kako tvrde čelnici 'sirijske oporbe' i zapovjednik FSA general Salim Idris, nego je u njihovi redovima najviše 50 000 ljudi, od kojih opet mnogi prelaze na stranu raznih ektremističkih frakcija i ogranaka Al Qaede, kao što su Al-Nusra Front i ISIS.
Glavne pobunjeničke skupine koje nisu dio FSA mahom imaju religiozni karakter i sve su (više ili manje) pod utjecajem radikalnih klerika s Arapskog poluotoka. Među najutjecajnijima su salafisti iz Sirijskog islamskog fronta i skupina Ahrar Al-Sham, organizacija koja vodi pobunu sjeveru Sirije, potom u Idlibu, Aleppu i Hami.
Iako svi znaju kako to naprosto nije istina, John Dana Stuster je u članku za Foreign Policy izjavio 'kako je većina pobunjeničkih skupina pod zapovjedništvom Vrhovnog vojnog vijeća (Supreme Military Council) utemeljenog u prosincu 2012. na čijem je čelu general Idrss, te kako njima upravlja Sirijsko nacionalno vijeće'.
Unutar SMC također postoje razne frakcije od kojih je najjači Sirijski islamski oslobodilački front (SILF), za kojega Stuster tvrdi da je 'najumjerenija islamistička skupina u Siriji'.
Osim ovih skupina tu su i frakcije Al Qaede; Al-Nusra Front kojeg vodi Abu Mohammed Al-Julani i ISIS (Islamic State of Iraq and the Levant) kojeg vodi Abu Bakr Al-Baghdadi o kojima ne treba posebno trošiti riječi. (Velika analiza terorizma u Siriji: od bombaških napada do smaknuća zarobljenika - Tko su zapravo Jabhat al-Nusra?)
Struktura pobunjeničkih skupina u Siriji od kojih su neke samo formalno pod zapovjedništvom Vrhovnog vojnog vijeća (SMC)
Al-Nusra Front i ogranak Al Qaede 'Islamic State of Iraq and Syria' objavili rat svim ostalim pobunjeničkim skupinama, čak i Brigadi Farouq i Nasr
Prije nekoliko mjeseci je na pritisak zapada tzv. 'Slobodna sirijska vojska' morala objaviti rat ekstremistima iz Al-Nusra Fronta, što je rezultiralo sporadičnim sukobima između 'dobrih' i 'loših' terorista u Siriji. Međutim, jučer su Al-Nusra Front i ogranak Al Qaede 'Islamic State of Iraq and Syria' (ISIS) otišli korak dalje i objavili rat svim ostalim pobunjeničkim skupinama u Siriji, a posebno Brigadi Farouq i Brigadi Nasr.
Reuters navodi kako je sirijska Al Qaeda optužila pobunjenike iz Brigade Farouq i Nasr 'da su surađivali s režimom i da se nisu odazvali pozivu na opću ofenzivu protiv vladinih snaga u Aleppu'.
'Naše su mete suradnici režima, Shabbiha – prorežimska milicija, ali i oni koji su napali pripadnike Islamske države - posebice Brigada Farouq i Nasr. Njihova uloga u borbi i kukavičko ponašanje je više puta dokazano', stoji u priopćenju ogranka Al Qaede u Siriji.
Navodno su pobunjenici iz Brigade Farouq i Nasr pomagali sirijskoj vojsci u sukobu u Aleppu u kojem je poginulo dvoje zapovjednika ISIS-a, vijest u koju je teško povjerovati, ali je, uzevši u obzir kaos na terenu, ne treba olako ni zanemariti.
Na kraju se postavlja pitanje gdje je u Siriji sekularna oporba ako sve pobunjeničke skupine u određenoj mjeri, a neke krajnje ekstremno, zagovaraju islamizaciju zemlje? Gdje su završili ljudi koji su sudjelovali u nekoliko dana u početku tzv. 'Sirijskog proljeća' za koje se doista moglo tvrditi kako ne propagiraju rigidnu interpretaciju islama, niti su pripadali pokretima kao npr. Muslimansko bratstvo, a o Al Qaedi da i ne govorimo. Ukoliko tih Sirijaca više nema, koga onda predstavlja sirijska oporba u egzilu koja je 'odlučila imenovati premijera vlade čija bi zadaća bila uspostaviti civilnu vlast na teritoriju koji nije pod nadzorom režimskih snaga' i to na onom teritoriju na kojem brojne pobunjeničke frakcije umjesto 'civilnih vlasti' jednostavno provedu rigidnu interpretaciju šerijata.
Talijanski i belgijski novinari Domenico Quirico i Pierre Piccinin su se uvjerili kako u Siriji više postoji nikakva sekularna revolucija i da pobunu vode ekstremisti ili bande kriminalaca. Cijeli svijet to zna osim nekoliko ljudi koji ne žele znati i koji, na žalost, još uvijek kroje sudbinu cijelog svijeta, uz njihove poslušnike iz Sirijske nacionalne koalicije i Vijeća.
Izvor: Advance
