Nakon sedam mjeseci rata Rusija je sve usamljenija, čak i Kina i Indija pokazuju protivljenje eskalaciji koja je u toku i traže povratak za pregovarački stol. Profesorice Di Cesare, mislite li da je normalno da o miru govore povijesni saveznici Moskve, a ne Zapad?

Ono što upada u oči jest šutnja Evrope i evropskog vodstva koje, nažalost, umjesto da govori o miru, ima tonove koji pogoduju eskalaciji. Problem je što u ovoj geopolitičkoj izolaciji Rusije, čija je odgovornost bez dvoumljenja na Putinu, evropski Zapad ne poduzima nikakvu političku inicijativu za otvaranje dijaloga. Sve je to zabrinjavajuće i vjerujem da će čak i talijansko javno mnijenje to uzeti u obzir na parlamentarnim izborima.

Od Sjedinjenih Država do Evropske unije, sve se i dalje fokusira na opskrbu Kijeva oružjem i sankcije Kremlju. Mislite li da je to pravi put?

Od evropskih vlasti čuli smo i slušamo samo prijetnje daljnjim sankcijama. Od početka sam govorila da put sankcija nije ispravan i tako mislim i dalje. Sigurno je da su ta ograničenja utjecala na neke slojeve ruskog stanovništva, ali nitko ne kaže na koje slojeve. Pa prije svega na one koji imaju pasoš i pokretni su, dakle oni imućniji, a na sve ostale slabo. Naprotiv, kao što je već više puta rečeno, ove sankcije su bumerang za nas Evropljane i zbog toga je zabrinjavajuće što Evropska unija tvrdoglavo ide ovim političkim putem, putem koji je pogrešan, kontraproduktivan i koji je postao samoubojstvom, pogotovo za one najizloženije zemlje, uključujući Italiju. Po mom mišljenju, evidentna je strateška kratkovidnost evropskih vlasti, za koju se bojim da će imati razorne posljedice.

Kako objašnjavate činjenicu da Evropska unija, koju je zatekao rat na njezinom pragu, nastavlja slijediti diktat Sjedinjenih Država, umjesto da pokušava pronaći vlastitu strategiju u međunarodnoj politici?

Ne, ne uspijeva se imati alternativna linija i vjerujem da to ovisi o mnogo razloga. Nedvojbeno postoji problem u tome što je započeo raspad Evrope u kojoj dominiraju različiti, ako ne i sukobljeni interesi. Gledajte, sada možemo sa sigurnošću govoriti o višestrukoj ‘Evropi’: nordijskoj, istočnoj, francusko-španjolskoj i, na kraju, talijansko-njemačkoj. Pored toga, vjerujem da je svršetkom ere Angele Merkel nestala inicijativa Francuske s Macronom, koji se pokazao nesposobnim pronaći zajedničku političku liniju. Zatim nemojmo zaboraviti što se događa u Njemačkoj, što je također prilično uznemirujuće, jer je odmah nakon izbijanja rata u Ukrajini najavljen program ponovnog naoružavanja. Na taj način Njemačka obećava da će postati vojnom silom, preuzimajući odlučujuću ulogu u Evropi, zbog čega je teško i pomišljati na otvaranje dijaloga s Putinom. Po mom mišljenju, podcjenjuje se uloga Njemačke i politički pomak koji ta zemlja doživljava.

U međuvremenu, dok se Italija priprema za povratak na izbore, prvo Joe Biden, a potom i Ursula von der Leyen izdali su upozorenje sljedećem premijeru, objašnjavajući da postoje crvene linije – posebno u vezi sa sukobom u Ukrajini – koje se ne mogu prijeći, ili će biti posljedica. Da su drugi čelnici dali slične izjave, o Putinu da i ne govorimo, politika bi se skandalizirala pričom o miješanju, ali svi šute. Kako to da nitko ništa ne govori?

To nije ništa novo. Ta crta podčinjenosti talijanske politike traje već godinama, a posljednjih je mjeseci ojačala, pa ipak to je zabrinjavajuće u usporedbi s onim što se događalo za vrijeme Prve Republike, kada se takve tvrdnje nisu tolerirale. Dok se danas, pogotovo s ovom tehničkom vladom, sve to doživljava kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva i što je normalno, ali nije. Uvjerena sam da talijansko javno mnijenje ne razmišlja na ovaj način i da nije spremno prihvatiti takvu podređenu liniju koja ima za cilj zadovoljiti interese Sjedinjenih Država, koje – dobro se toga sjetiti – u ovom ratu ne trpe posljedice sankcija, nego, štoviše, sklapaju zlatne poslove. Imala bih puno toga za reći o izjavama koje je dala Ursula von der Leyen.

Recite, molim.

Vidite, predsjednica Evropske komisije je rekla da ‘ako izbori (u Italiji) pođu po zlu, mi znamo kako intervenirati’. Ovdje bih željela naglasiti da se radi o ozbiljnom miješanju, koje je stiglo neposredno prije talijanskih izbora, koje se nipošto ne može zanemariti. Želim biti vrlo jasna: potpuno je neprihvatljivo da se predsjednica Evropske komisije izražava ovim riječima jer to nije duh Evropske unije. Potom mi se čini da je to dokaz podređenosti EU-a Sjedinjenim Državama, s obzirom na to da su te fraze došle vrlo brzo nakon Bidenovih izjava.

Na terenu se rat nastavlja. Čini se da je Rusija u velikim poteškoćama. Upravo je zbog toga Putin, koji se sve više doima usamljenim, najavio djelomičnu mobilizaciju vojske i zaprijetio Zapadu da će posegnuti za nuklearnim oružjem. Mislite li da ”car” blefira ili bismo ove izjave trebali shvatiti ozbiljno?

Puno je straha. Štoviše, preneražena sam kad vidim da slijedimo ovaj jezivi ples koji izgleda kao da upućuje direktno na nuklearni epilog. Iskreno govoreći, nikad nisam zamišljala da ću živjeti u doba u kojem će politički čelnici uopće razmišljati o izgledima da pribjegnu nuklearnom arsenalu. To je nešto bez presedana, što svakoga mora natjerati na razmišljanje. Zapad se igra vatrom!

tacno