Protekli vikend proveli smo u ophodnji grobljima. Ukrašavanjem posljednjih počivališta onih koji nisu više s nama, obilježili smo blagdan Svi sveti. Posebni su to trenuci prisjećanja kada nije lako zadržati suze. Međutim, mnogima od nas, nehotice su zasuzile oči i zbog drugih razloga.
Slične životne situacije izvuku iz nas emocije koje duboko pohranjujemo u sebi, čuvamo i teško pokazujemo. Naročito kada smo, ne svojom krivnjom, dovedeni u uvjete da živimo život koji nismo zaslužili, radimo poslove koje ne želimo raditi, slušamo ljude koje ne želimo slušati, udišemo zrak koji ne želimo udisati.
Živimo u vlastitoj negaciji kao da je to nešto najnormalnije. A nije normalno. Većini od nas korijeni su u ovom Gradu, za što svjedoče grobovi predaka koje smo ovih dana posjećivali. Izgradili smo dom, obitelj i sastavni smo dio zajednice koja bi nam morala osigurati minimum za život dostojan čovjeka.
Pošto nije tako, opet smo pozvani na ulicu kako bi izrazili nezadovoljstvo rješavanjem pitanja vezano za onečišćeni zrak. U istoj organizaciji, održan je drugi Prosvjedni skup za čist zrak. Vidljivo malobrojna posjećenost, sugerirala je razmišljanje Građana - došli ili ne došli, ništa se neće promijeniti. Iako je to strašna konstatacija, protivna interesima zdravlja njihovih obitelji, nije začuđujuća.
Sjećamo se prošlog Prosvjeda, održanog 31.10.2012.g, kada su stanovnici Grada puni volje i entuzijazma podržali Prosvjed. Okupljanjem u velikom broju, jasno su iskazali svoje nezadovoljstvo. U miru, dostojanstveno, koračali su do glavnog gradskog trga, kako i priliči povijesnom naslijeđu i kulturnim vrijednostima Grada u kojem žive.
Izuzetak od prethodnog, bila je udarna vijest u medijima prikazom prepirke između Gradonačelnika Grada Slavonskog Broda i Ministra zaštite okoliša i prirode. Da ne spominjemo kasnije neuspjelo angažiranje glavnog organizatora Prosvjeda pokušajem ulaska u politiku na lokalnim izborima.
Građani ne vjeruju više Vlasti niti Građanskoj inicijativi. Znaju da će svatko od predstavnika navedenih institucija imati svoju rečenicu opravdanja prenoseći krivnju na nekog drugog, višeg ili nižeg po rangu od sebe. Zadovoljiti će formu, ispričati svoju priču, sjediti u toplom uredu i nastaviti se voziti u službenom automobilu.
Zar Građani trebaju sami pronalaziti rješenja za probleme sa zrakom, učiti zakone i ukazivati na to tko je za što nadležan? Ne trebaju. Ne trebaju niti optuživati susjede što im zagađuju zrak, niti opominjati Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i prijetiti mu se Europskim institucijama.
Činjenica je da se od prvog masovnog prosvjeda do danas situacija sa zrakom nije poboljšala, činjenica je da je svatko za sebe u tome nešto kalkulirao, činjenica je da nema strategije i da pravilna komunikacija lokalne Vlasti sa onima koji su u mogućnosti pomoći, nije ostvarena.
Prepoznavši to, Građani se na ovaj poziv nisu odazvali, većina ih je ostala u svojim domovima. Tim postupkom poslali su jasnu poruku Vlasti i Inicijativi kako su na prošlom Prosvjedu rekli sve što su imali reći. To što ih nitko nije razumio, nije njihov problem.
