Prema nedavno objavljenom izvješću utjecajnog think tanka Centra za novu američku sigurnost (Center for a New American Security) koje su pripremili dvojica umirovljenih dužnosnika američkog Ministarstva obrane – bivši zamjenik ministra obrane, Robert O. Work i njegov specijalni pomoćnik, Greg Grant, Kina je vrlo blizu postizanja tehnološkog pariteta s operativnim sustavima SAD-a, te ima pakleni plan za postizanje tehnološke superiornosti kojim bi okončala globalnu vojnu dominaciju SAD-a.
U izvješću „Beating the Americans at Their Own Game: An Offset Strategy with Chinese Characteristics“ (June 06, 2019), autori navode kako dvije sile u usponu – revanšistička Rusija, te rastuća i sve snažnija Kina „poduzimaju agresivne akcije koje ugrožavaju regionalnu sigurnost i stabilnost, te predstavljaju izazov za postojeći međunarodni poredak“. Još od 1885. godine, Sjedinjene Države nikada nisu bile suočene s konkurentom ili grupom konkurenata s kombiniranim bruto domaćim proizvodom (BDP) većim od vlastitog. Kina je premašila SAD u paritetu kupovne moći već 2014. i na putu je da do 2030. godine osigura najveći apsolutni BDP na svijetu.
Iako je Kina bila de facto strateški partner Sjedinjenih Država tijekom posljednja dva desetljeća Hladnog rata, slom Sovjetskog Saveza promijenio je uloge – SAD su postale strateška prijetnja za kineske vojne stratege. Već 1993. godine, nakon što je Amerika demonstrirala svoju impresivnu vojnu moć u Pustinjskoj oluji (Desert Storm), kineski predsjednik Jiang Zemin (1989.-2002.) postavio je zahtjev da se Narodna oslobodilačka vojska (PLA) pripremi za “lokalne ratove u uvjetima visoke tehnologije”. Naime, 1996. godine kao odgovor na kinesko testiranje balističkih projektila u vodama oko Tajvana, Sjedinjene Države su pokrenule tada najveću pomorsku misiju u zapadnom Pacifiku, dovlačeći velike mornaričke i zračne snage u Tajvanski tjesnac, time jasno stavljajući na znanje kineskoj vladi da je inferiorna u odnosu na američku vojnu moć. Međutim, Tajvan za Kinu ima snažno simboličko značenje, ova regija predstavlja nasljeđe „stoljeća poniženja“ obilježenog stranim intervencijama i zapadnim intervencionizmom (više vidjeti Dario Kuntić: Uspon Kine i sigurnost Tajvana, Političke analize, 28/2016), zbog čega je ova demonstracija vojne sile itekako uvrijedila Kineze.
Nadalje, tijekom NATO-ovog bombardiranja Srbije, 1999., američki nevidljivi borbeni avioni B-2 naciljali su zgradu kineskog veleposlanstva u Beogradu i ubili troje kineskih državljana, a ranili još 20. Naime, Amerika i NATO su tijekom operacije „Allied Force“ bili na meti oštrih kritika zbog sve većeg broja civilnih žrtava u bombardiranju provedenom bez odobrenja UN-a i uz energično protivljenje Kine i Rusije. Pored toga napale su i simbol kineskog suvereniteta u srcu Balkana. Sjedinjene Države ispričale su se zbog incidenta, opravdavajući se da su bombe bile netočno koordinirane, zapravo, da je CIA raspolagala zastarjelim podacima. Kinezi su odbacili ispriku, vjerujući da američki zapovjedni sustav nikako nije mogao na takav način pogriješiti.
To je bio još jedan udarac – nacionalno poniženje izazvalo je ljutnju i bijes kineskih stratega zbog čega su odlučili da ubrzaju planove za nadoknađivanje vojno-tehnološke prednosti nad SAD-om. Uistinu, Kina se snažno usredotočila na uklanjanje tehnološke superiornosti američke vojske, a nakon razmatranja onoga što je kineska vojska postigla za malo više od dva desetljeća, te što planira učiniti u narednim desetljećima, Work i Grant navode da svaka objektivna procjena mora barem uzeti u obzir mogućnost da su „američke vojne snage blizu toga da postanu žrtve namjerne, strpljive i robusne vojno-tehnološke offset strategije“. Stoga u svom izvješću analiziraju ključne djelove kineske strategije koja je podijeljena u tri faze.
U prvoj faza koja je počela krajem 1990.-tih i zahvatila početak 2000.-ih, Kinezi, snažno usmjereni na modernizaciju svojih vojnih snaga, istraživali su metode kojima se s pozicija inferiornosti ipak mogu suprotstaviti (pa i pobijediti) tehnološki naprednijem protivniku. Kineski vojni spisi iz tog razdoblja pokazuju da su vojni stratezi bili obuzeti proučavanjem američkog načina ratovanja, detaljno analizirajući vojne intervencije koje su SAD i NATO poduzeli u posthladnoratovskom razdoblju (podsjetimo, neke od najuspješnijih su bile – Desert Storm (Kuvajt), Deliberate Force (BiH) i Allied Force (SR Jugoslavija), te osmišljavanjem strategije i doktrine kineske Narodno – oslobodilačke vojske (PLA).
Druga faza odnosi se na naredno razdoblje u kojem je Kina dostigla “poziciju tehnološkog pariteta u navođenom streljivu, osobito borbenom mrežnom ratovanju”, što joj je omogućilo dominaciju u okvirima regionalne geopolitike. Razvoj specijalističkog oružja poput protubrodskih i nadzvučnih raketa omogućio je Kini kontroliranje prostora Južnokineskog mora ili Tajvana. Kratkoročni cilj ove faze bio je da moguću američku intervenciju u zapadnom Pacifiku učini preskupom za Washington, što bi opet pridonijelo pretvaranju PLA u vodeću svjetsku vojnu silu.
Treća i posljednja faza već je na djelu budući da je kineska vojska već premašila SAD u smislu tehnološke sofisticiranosti. Ovakva nadmoć omogućuje Pekingu projekciju vlastitih geopolitičkih i geostrateških interesa globalno na ostatak svijeta.
U studiji se navodi da bi kineska vojska mogla dostići tehnološki paritet sa SAD-om početkom 2020.-ih, te ih premašiti do 2030.-ih, ako Pentagon ne odgovori na izazov. Podsjećamo da je administracija predsjednika Trumpa početkom 2018. usvojila novu nacionalnu obrambenu strategiju kojom je američka vojska pozvana da svoj fokus s protuterorizma (što je bio imperativ od 11. 09. 2001.) prebaci na Kinu i Rusiju koje su postale snažne konkurentske sile, time i izazov za američke globalne interese.
“PLA ciljano i strpljivo uhodi američku vojsku već dva desetljeća”, navodi se u izvješću. Kina je razvila moćne sustave industrijske i tehničke špijunaže, zahvaljujući civilno-vojnoj fuziji. Naime, špijuniranje je u Kini postalo veliki biznis. Kako zemlja troši nevjerovatna sredstva za nadzor, tako nove generacije kineskih start up-ova nastoje zadovoljiti potrebe vlade. Tech tvrtke i vlada su u neviđenoj simbiozi – tehnološki bum pomaže vladinim ambicijama i povratno. Štoviše, kineske tvrtke tako razvijaju globalno konkurentne aplikacije za prepoznavanje slike i glasa. Način je to na koji se Kina bori protiv Silicijske doline kojoj polako otima primat.
Alibaba se tako koristi ogromnim količinama big data za procjenu osobnosti i (ne samo) potrošačkih sklonosti svojih korisnika. Korporacijski Zhima/Sesame Credit sustav rangira online kupce temeljem njihove online aktivnosti. S milijunima kamera, Kina uspostavlja sustav nadzora bez presedana kojim već prati 1,4 milijardu ljudi, međutim, Kina je jasno pokazala da je njena ambicija gospodarska i vojna dominacija koju namjerava postići neviđenim razvojem AI tehnologije. Kina želi postati svjetski lider u umjetnoj inteligenciji i zatim tu tehnologiju iskoristiti za postizanje vojne superiornosti.
Prema studiji, Kinezi su razvili koncepte iskorištavanja ranjivosti u američkom vojnom djelovanju, sposobnost da iznenade SAD u slučaju sukoba, te poduzimaju korake kako bi postali svjetski lider u umjetnoj inteligenciji. Natjecanje u razvoju umjetne inteligencije vodi se u trokutu Kina – SAD – Rusija (EU je ispala iz igre). Kina je usmjerena na američku digitalnu mrežu, na opcije kontrole ili čak razaranja američkog vojnog sustava „sakaćenjem“ sustava zapovijedanja, komunikacije i kontrole obavještajnih podataka u borbenim mrežama SAD-a.
U izvješću CNAS-a, Work i Grant upozoravaju da „Kinezi dolaze“, što znači da Sjedinjene Države nemaju što čekati. Navode da administracija Trumpovog prethodnika, Baracka Obame, nije željela preuveličavati ovaj problem smatrajući da bi time izazvala novi hladni rat ili obnovila utrku u naoružanju. Trumpova je administracija ovom izazovu pristupila sasvim drukčije. Naime, nova kineska strategija podržana je snažnim povećanjem kineske vojne potrošnje. Od 1996. godine godišnji kineski izdaci za obranu skočili su realno za najmanje 620 % što je unaprijedilo kapacitete, ali i doktrine PLA. Kako autori navode, Kina ima sasvim jasan cilj – dramatično povećanje troškova SAD-a za intervenciju u zapadnom Pacifiku, nakon čega bi Washington takvu akciju smatrao nepodnošljivom. U studiji se navodi i zapanjujući podatak prema kojem je svaka digitalna mreža na koju se američka vojska oslanjala, zapravo, „obilježena“ kineskim sustavom elektroničkog nadzora ciljano dizajniranim da Ameriku onemogući u slučaju sukoba.
Naime, kako se pokazalo tehnologija vodećih kineskih firmi primjenjuje se globalno. Tako se npr. australska vlada odavno koristi kineskom mrežom i tehnologijom prepoznavanja lica. Nadzorne kamere kineskih proizvođača nalaze se u australskom ministarstvu unutarnjih poslova, odvjetništvu, sigurnosno – obavještajnim agencijama, centru za sprječavanje pranja novca, pomoću njih se nadzire i kabinet premijera. Nadzorne kamere HIKVISION korištene su i u najelitnijoj vojnoj bazi R.A.A.F. Base Edinburgh u Adelaideu (središte vojne – obavještajne službe). HIKVISION i DAHUA, kako vidimo, u uporabi su na svim razinama australskih vlasti od najosjetljivijih sigurnosnih agencija do privatnih kompanija. Riječ je o stotinama tisuća kamera za nadzor u kućama, na ulicama, uredima javnih ustanova, sveučilišta, trgovačkih centara, te tisućama drugih javnih prostora diljem Australije (ali i SAD-a).
Kamere su ključni dio kineske špijunske platforme. HIKVISION je izrastao iz kineske vojno-sigurnosne agencije, a kineska je vlada, u sada privatnoj tvrtki, zadržala 42 % udjela. Američka televizijska postaja ABC je pronašla ugovor iz 2014. godine sklopljen između distributera HIKVISION-a u Australiji o prodaji kamera australskoj Federalnoj policiji. Njihove kamere opskrbljuju sustav granične kontrole, imigracijski sustav, australske luke, te urede državnih i lokalnih vlasti koje se također njima koriste.
Obje se kineske tvrtke (HIKVISON i DAHUA – druge su po veličini za video nadzor na svijetu) u zapadnom svijetu suočavaju s optužbama za špijuniranje u ime kineske vlade. Kamere, mobiteli i fotoaparati kojima rapolažu sigurnosne agencije naprosto više nemaju smisla budući da se radi o potencijalu koji „slučajno“ pridonosi kineskoj špijunskoj aktivnosti. Ova vrhunska AI tehnologija, Kini pruža vrlo precizne informacije o situaciji diljem svijeta u stvarnom vremenu (real time). Zbog zabrinutosti da stvaraju „mrežu nadzora“, proizvodi obje kompanije odnedavno su zabranjeni za korištenje među federalnim agencijama u Sjedinjenim Državama.
U Kini je uspostavljen stalan protok informacija između privatnih kineskih tvrtki koje se bave AI tehnologijom i države. Kina se pokušava postaviti kao zemlja broj 1 za cyber špijunažu, a ove su kamere ključni dio te platforme, iako tvrtke to odbijaju. Wall Street Journal je 2017. godine otkrio da su HIKVISON kamere instalirane na bazama američke vojske i američkom veleposlanstvu u Kabulu, u Afganistanu. Nakon toga, američka je vlada odmah uklonila kamere (kao i australski RAAF).
Nakon uhićenja Meng Wanhzou, jedne od čelnica Huaweia u Vancuveru, a na zahtjev SAD-a, Huawei se našao pod optužbama za špijunažu i prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti. Huawei djeluje kao dio kineske obavještajne službe i ima potporu kineskih vlasti radi obavještajnih aktivnosti’, stav je Centra za strateške i međunarodne studije. Upozorenje su potom izdali i Velika Britanija, Australija i Novi Zeland, koji su zajedno sa SAD-om i Kanadom članice saveza obavještajnih službi pod imenom ‘Pet očiju’. Australija i Novi Zeland odlučili su da neće dopustiti kineskim tvrtkama rad na uvođenju 5G mreža u njihovim zemljama, dok je Velika Britanija odlučila dopustiti kompaniji Huawei ograničeni pristup mobilnoj mreži novije generacije 5G, tražeći tako kompromis u žestokom sporu između Sjedinjenih Država i Kine oko budućih generacija komunikacijske tehnologije.
Nakon što je Google već u svibnju odlučio Huaweiu uskratiti pristup Androidu i Google Playu, prije nekoliko dana i Facebook je donio odluku prema kojoj ni jedan Huaweijev telefon koji već nije proizveden više ne smije imati predinstalirane aplikacije poput Facebooka, Messengera, Instagrama i WhatsAppa, dakle aplikacija koje imaju najviše korisnika.
Taj potez Facebooka najnoviji je doprinos izolaciji tvrtke Huawei (koja je u međunvremenu potpisala ugovor s Rusijom o razvoju zajedničke 5G mreže), koja je postala drugi najveći proizvođač pametnih telefona na svijetu, unatoč sigurnosnim brigama Washingtona.
I na kraju ne zaboravimo da je, američki senator Marco Rubio još u veljači 2018. zatražio od direktora FBI-a, Christophera Wraya, da „prokomentira“ rizik protuobavještajne djelatnosti koju predstavljaju kineski studenti u SAD-u. Naime, iz Kine dolazi otprilike jedna trećina svih međunarodnih studenata koji ulaze u SAD, a nije na odmet niti podatak da je više kineskih studenata u STEM području (znanost, tehnologija, inženjerstvo ili matematika) od bilo koje druge nacionalnosti. Ako prestanu dolaziti, mnogi će istraživački laboratoriji „presušiti“ zbog nedostatka diplomiranih studenata potrebnih američkom korporativnom biznisu. Škole nižeg reda također će se suočiti s proračunskim ograničenjima jer će biti lišene pune školarine koju strani studenti plaćaju. Dakle, i studenti su dio „paklenog plana“ za postizanje tehnološke superiornosti kojim Kina želi okončati globalnu dominaciju SAD-a.
Digitalni hladni rat dviju supersila se nastavlja!
https://www.cnas.org/publications/reports/beating-the-americans-at-their-own-game
https://www.news.com.au/technology/online/big-brother-chinas-chilling-dictatorship-moves-to-introduce-scorecards-to-control-everyone/news-story/6c821cbf15378ab0d3eeb3ec3dc98abf
https://www.abc.net.au/news/2018-09-12/chinese-video-surveillance-network-used-by-australian-government/10212600
https://www.businessinsider.com/how-china-is-watching-its-citizens-in-a-modern-surveillance-state-2018-4
geopolitika
